Pitanja ne smiju ostati bez odgovora: Šta je Obradović uradio s državnom imovinom u FBiH?

Piše: Muharem Cero 

Gotovo u prazničnom ozračju jučer su ministar pravde FBiH Mato Jozić i direktor Federalne uprave za imovinsko-pravne i geodetske poslove Željko Obradović urbi et orbi obzanili da je 53 posto urbanih sredina u Federaciji okončalo proces uspostave novog katastra u ovoj administrativnoj jedinici BiH.

Sam proces je otpočet 2013. godine, a sastojao se u uspostavi digitalnog plana na osnovu analognih planova harmonizacije podataka starog (austrougarskog) i novog premjera.

Cijeli proces je vođen, koordiniran i implementiran uz superviziju Udruženja geodeta Herceg-Bosne. Izvođači projekta su dominantno bili geodetska firma iz Širokog Brijega, Ange Majer, geodet sa sjedištem u Sarajevu i zagrebačka firma Geometrika sa sjedištem u Orašju.

Pojednostavljeno, sačinjavanje novog premjera i katastra jeste put ka ostvarivanju vlasničkih prava na izloženoj imovini. Drugi korak poslije ovoga jeste i formaliziranje imovinsko-pravnih odnosa na prostoru FBiH. Dalje pojednostavljivanje je u suštini hodogram pretvaranja posjeda na imovini u njeno vlasništvo.

Zemljišno knjižni uredi kao dokaz načina sticanja vlasništva gube svoju relevantnost, a sama činjenica posjeda ma kakav on bio u procesu sticanja postaje pravno irelevantan.

Ubijeđen da postavljam pitanje na pravu adresu obraćam se višegodišnjem direktoru Uprave za imovinsko-pravne i geodetske poslove FBiH Željku Obradoviću i propitujem sljedeće:

1.       Ovaj proces se vodi i okončava istovremeno sa neriješenim 5. ciljem međunarodne zajednice u BiH – donošenje zakona o upravljanju, korištenju i raspolaganju državnom imovinom. Istovremeno ga upućujem da je sticanje posjeda na državnoj imovini bila ona iz sukcesije ili iz kontinuiteta pravno nemoguća i zaštićena Zakonom o zabrani raspolaganja i prenosa vlasništva, te kao takva utvrđena ništavnom pravnom radnjom bez mogućnosti stvaranja zakonitih pravnih učinaka.

2.       Svaki prenos vlasništva na imovinu pod zaštitom bio on od nivoa općine, kantona ili Federacije nije ništa drugo nego ništavna pravna radnja te kao takav ne može biti tretiran legalnim posjedom. Gospodin Obradović sve navedeno zna ili, pak, treba da zna, kao što mu je poznato ili trebalo biti poznato da je na zaštićenoj državnoj imovini vršena bjesomučna nezakonita i neustavna otimačina i prenos nerijetko i vlasništva.

3.       Gospodin Obradović mora i dužan je dati odgovor da li je ništavne prenose vlasništva na državnoj imovini u odnosu na dan sticanja vlasništva države na istoj (31.12.1991. na imovini iz kontinuiteta i 6.4.1992. na imovini iz sukcesije), vraćao u pređašnje stanje i brisao iz posjedovno vlasničkih evidencija.

4.       Ministar pravde Jozić i Obradović su zanemarili kandidatsku obavezu BiH na EU putu a koja u poglavlju 23 – vladavina prava podrazumijeva donošenje i provođenje zakona o denacionalizaciji i restituciji, a o čemu su mogli propitati državnog ministra Grubešu ili, pak, provjeriti hodograme u Hrvatskoj kao i one koje povodi Vlada Srbije.

Ostaje nejasna činjenica zašto u 53-procentnom izvršenju cijelog posla prioritet i gotovo okončani rad imaju u ovom trenutku u gotovo 100 posto samo dva kantona. Hercegovačko-neretvanski i Srednjobosanski kanton. 

Gotovo prije 15-ak dana je obznanjeno da je Republika Srpska u istovrsnom postupku uknjižila na datum po Dodikovom izričaju gotovo 100 postotnu imovinu i evidentirala je u vlasništvo RS-a. Pri tome je i ovaj entitet zanemario državnu imovinu i 5. cilj OHR-a, kao i presude Ustavnog suda BiH i u krajnjem izvršio etničku teritorijalizaciju administrativnog aranžmana RS.

Interesantno je također da se i ova priča u FBiH događa u trenutku i političkom ambijentu koji javno promovira antidejtonske ciljeve, institucionalnog i teritorijalnog preustroja Federacije po modelu konsocijativnog federalizma.

Vremenska podudarnost svih ovih procesa se da iščitati, a i treba kao provođenje opakog antibosanskog projekta eufemistički prinešenog kao strateško partnerstvo HDZ-a i SNSD-a. Bit će da partnerstvo treba pogurati preko bosanskih granica u Beograd i Zagreb a personalizirati ga prećutnim partnerstvom Milanovića, Plenkovića i Vučića.

Ne treba zanemariti u cijeloj priči i briselske spavače.