Abdić i ostali: Presuda za ubistvo generala Šantića 23. maja

(Patria) - Pred Kantonalnim sudom u Bihaću, Odbrane Hamdije Abdića i ostalih optuženih za ubistvo Vlade Šantića, generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) regije Bihać, počinjeno 1995. godine, zatražile su odbacivanje optužbi i donošenje oslobađajuće presude, zbog – kako su naveli u završnim riječima – manjkave optužnice, nedostatka dokaza i zastarjelosti postupka.

Advokat Alen Nakić, branilac prvooptuženog Hamdije Abdića zvanog Tigar, kazao je da je prethodni postupajući tužilac Husein Huzeirović na nezakonit način, tražeći pauzu, priložio potpisan zapisnik na kojem su, kako je rekao, bili tragovi svježe tinte. Nakić smatra da je najznačajniji dio iskaza svjedoka Duje Šantića, sina nestalog Vlade, izjava da Hamdija Abdić ne zna šta se desilo s njegovim ocem i čin rukovanja sa optuženim Abdićem u sudnici Kantonalnog suda.

“Ističemo zastarjelost djela jer je postupak pokrenut 2014. godine i zakonsko pravo je da optuženi ne bude gonjen. Nejasno je na koji je način Abdić učestvovao i doprinio radnjama za koje se tereti, a čije konkretizacije nema”, kazao je Nakić, naglasivši nedostatak dokaza u ovome postuku u pogledu opisa radnje i činjeničnog stanja.

On je u završnoj riječi istakao da je jedan od svjedoka Tužilaštva – Radovan Klepić, koji je bio pratilac generala Šantića – izjavio da su Abdić i Šantić pili u stožeru HVO-a bez bilo kakve nasilne radnje. Dodao je, kako je podsjetio, da je svjedok rekao da su svi u Šantićevoj pratnji bili naoružani, te da je u stožeru HVO-a sjedio u prostoriji do Abdića i Šantića, i da je mogao čuti razgovor koji je protekao bez prijetnji.

“I svjedok Željko Vujić je potvrdio da nije bilo nasilnih radnji, prijetnji ili naredbi od strane Abdića i izjavio da je general Šantić izašao svojom voljom u pratnji iz stožera i rekao da će ići s Hamdijom u ‘Sedru’ na proslavu 8. marta”, kazao je Nakić, istaknuvši da su ovi svjedoci opovrgnuli navode optužnice.

Oba svjedoka, kako je rekao Nakić, isticali su prijateljske odnose i druženje Abdića i Šantića, kao i ranije poznanstvo. Nakić je spomenuo i atmosferu u autu, kada je Abdić tražio od Šantića savjete kako da uvede red među neposlušne vojnike, kao i da je Klepić u iskazu naveo da je vidio Abdića kad je krenuo iz hotela “Sedra” i da nije bio sa Šantićem. Tokom izlaganja završne riječi Nakić je podsjetio i na iskaz svjedoka Izudina Saračevića, koji je izjavio da je hotel “Sedra” napustio sa Abdićem i s njim otišao kući, dok je svjedokinja Gorica Bukić kazala ko je šta naredio, ali je naglasila da to nije uradio Abdić i da naredba nije bila za učinjenje represivnih mjera prema Šantiću.

Branilac Nakić je zaključio da u ovome predmetu nedostaju veze, poveznice namjera, konkretne radnje optuženih, ali i da je evidentno nezakonito vještačenje, izuzimanje uzoraka, pretresi prostorija, kao i nepostojeći zapisnici o poduzetim radnjama. Zaključio je da bi optužba protiv Abdića trebala biti odbijena zbog zastarjelosti djela, a zbog niza propusta i nedokazanih navoda optužnice – donesena oslobađajuća presuda.

Prvooptuženi Hamdija Abdić je rekao kako smatra da su dokazali svoju nevinost.

Osim njega, optužnicom Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK), kao saizvršioci ubistva generala Vlade Šantića, optuženi su i Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović. Oni su, kako se navodi, 8. na 9. mart 1995. godine iz prostorija HVO-a odveli Šantića u hotel “Sedra” u Cazinu, gdje je zadobio vidne povrede na glavi. Zatim je Šantić automobilom mercedes odvezen do prostorija u kojima je bila smještena Vojna policija 502. viteške brdske brigade. Narednog dana je odveden van zgrade u nepoznatom pravcu, a usljed zadobijenih povreda podlegao je i njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, stoji u optužnici.

Branilac drugooptuženog Karabegovića, Husein Mušić je, iznoseći završnu riječ, zaključio da se u ovoj situaciji ne može voditi optužba za ubistvo bez pronađenog tijela i utvrđivanja da li je nestala osoba umrla, kao i to da je vještak istakao da se ne može utvrditi kome pripada DNK.

“Činjenični opis je mijenjan tri puta od pokretanja istrage i proširivanja iste. Pisalo je da je general Dudaković udario Šantića, ali nikada nije optužen za to. Nije opisan način na koji je moj branjenik učestvovao u ovome djelu i ne postoji nijedan dokaz za to”, kazao je Mušić.

Mirsad Mešić, branilac trećeoptuženog Topala, rekao je da je upitno postojanje krivičnog djela koje im se stavlja na teret i da nisu dokazane činjenice i okolnosti za “svirepo i podmuklo ubistvo”, kako stoji u optužnici. Mešić je zaključio da nema objektivnih navoda, da nije navedeno ko su pripadnici Vojne policije iz optužnice i da nijedan svjedok nije izjavio da je optuženi Topal bio u kafiću “Flamingo” ili u komandi HVO-a.

Ružnićev branilac Ibrahim Kadić je također kazao da nema zajedničkog djelovanja optuženih, te da je evidentna zastarjelost postupka, kao i da njegov branjenik nije bio pripadnik voda Vojne policije 502. brigade.

Almir Smajić, branilac Indijana Alibegovića, naglasio je da nema dokaza za počinjenje navedenog krivičnog djela, kao ni za činjenice na kojima se zasniva optužnica, koja je, kako je rekao, manjakava, te da nijedan svjedok nije potvrdio navode iste, niti je dokazano da je Šantić umrla osoba. Smajić i Odbrana Keranovića su zatražili odbacivanje optužbi i oslobađajuću presudu.

Presuda će biti izrečena u ponedjeljak, 23. maja.