Sarajevski HVO bio i ostao trn u oku zagovornika Herceg Bosne

Piše: Ernad Metaj

Sarajevski HVO je konačno na Čengić Vili dobio zasluženi spomenik u gradu koji je branio. Tokom rata poginula su 102 pripadnika ove jedince, ali politika im ni danas ne dozvoljava da počivaju u miru. Stavljena je tačka na čekanja da sarajevske vlasti simbolično opravdaju multikulturalnost kojom se često (ne)opravdano busaju u prsa, ali i dalje ostaje bitka za dokazivanje „legitimnosti“ u kojoj ni mrtvi ne mogu imati mira.

I jučer, kao godinama unazad spomenik je bio predmet sporenja pri čemu se potpuno nehumano zloupotrebljavaju vlastite žrtve kako bi se promijenila simbolika HVO u Sarajevu čiji utemeljitelji nisu podržavali politiku Herceg Bosne. Na spomeniku su počast žrtvama odali članovi Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO-a i predstavnici gradskih vlasti u KS. Ispred crkve presvetog Trojstva u Novom Sarajevu to su učinili članovi udruga koje sebe smatraju „legitimnim“ predstavnicima branitelja iz hrvatskog naroda. Oni obilježavaju osnivanje brigade Kralj Tvrtko i ne podržavaju da simbol HVO-a bude šahovnica i ljiljani.

Nažalost, preko spomenika i poginulih branilaca Sarajeva iz jedinice koja je imala multietnički sastav je samo nastavk bitke dva različita koncepta BiH. Sarajevski HVO je bio i ostao trn u oku HDZ-u BiH, kao i njegov osnivač i prvi predsjednik Marinko Pejić. HDZ se nije i čini se nikada ne može pomiriti s činjenicom da postoji HVO koji nije osnovala ova stranka i koji nije projekat tadašnje Herceg-Bosne. Oni bi rado u Sarajevu gdje godinama unazad nemaju nikakve izborne ambicije, ali ni šanse, rado vidjeli grb Herceg-Bosne.

Davno je Pejić autoru ovog teksta rekao da „planskim falsificiranjem historijskih činjenica želi se negirati domoljubna, bosanskohercegovačka orijentacija autohtonog sarajevskog HVO-a, a na snazi je revizionistički pokušaj promjena ciljeva i uloge HVO-a Sarajevo, odnosno njegovog inkorporiranja u HDZ-ov ideološki okvir i povijesni kontekst“. U prilog tome ide činjenica da se uporno na dan osnivanja HVO – a u Sarajevu obilježava osnivanje brigade koja je nastala pola godine kasnije.

HVO Sarajevo je osnovan 29. maja 1992. na inicijativu Hrvatskog gospodarskog društva. Prema zapisniku koji je potpisao Vladimir Mađura, za predsjednika HVO-a je imenovan Marinko Pejić. Brigada Kralj Tvrtko je prema tvrdnjama Slavke Zelića osnovana organizirana na osnovi „Uredbe o oružanim snagama Hrvatske Zajednice Herceg Bosne", a službeno ju je potvrdio 5. decembra 1992. Mate Boban. Odlukom predsjednika odjela odbrane HVO-a Herceg-Bosna Brune Stojića imenovana njena komanda. Razlog za raniju proslavu Vlatko Pešikan koji je dugo godina vodio većinu aktivnosti oko Brigade pravdao je ničim drugim do početkom samoorganizovanja hrvatskog naroda i formiranje brigada u Herceg-Bosni. Time se kako je ovaj autor i ranije pisao nameće teza da se iz Herceg-Bosne jedino organizovala odbrana teritorija gdje Hrvati žive. Zbog toga je sarajevski HVO još u ratu bio smetnja Mati Bobanu i ostalima koji su bili kreatori zločinačke ideologije osmišljene s ciljem preseljavanje Hrvata na unaprijed određene teritorije.

Vratimo se kratko „spornom“ grbu na podignutom spomeniku. Šahovnica i ljiljani su stajali na iskaznicama HVO – a na Čengić Vili, ali protivnici toga tvrde da je na Stupu bila samo šahovnica. Time se ideolozi Herceg Bosne svjesno odriču ljiljana koji je kroz istoriju bio simbol hrvtaskih vladara, ali i zaboravljaju da je HDZ prema grbu Kotromanića 1992. predlagao državni grb BiH. Ljiljani su bili prisutni i na grbovima postrojbi Hrvatskog vijeća obrane u Bosanskoj Posavini i Središnjoj Bosni.

Ono o čemu „legitimni“ ne vole pričati je činjenica da je predratni predsjednik sarajevskog HDZ-a Velimir Marić pobjegao iz Sarajeva. Po nalogu iz Gruda, vratio se kad je HVO osnovan, što je rezultiralo podjelom unutar ove vojne jedinice, do njenog konačnog potčinjavanja komandi iz Herceg-Bosne nakon čega nastaje Brigada Kralj Tvrtko. Pod palicom iz Herceg-Bosne pojedinci bacaju mrlju na časnu borbu HVO-a, otvoreno sarađujući sa onima koji su ubili 102 pripadnika ove jedinice, zbog čega je jedinica kasnije stavljena pod komandu Armije RBiH.

Spomenik na Čengić Vili, kao i svi ostali spomenici trebaju biti i ostati izraz pijeteta za žrtve i nikakve politike ih ne bi smjele zloupotrebljavati. Pripadnici HVO-a su davno zaslužili spomenik u Sarajevu, oko toga nema spora. Ostalo nek je na sramotu svima koji bi i „preko mrtvih“ do svoga cilja.