U SUSRET IZBORNOM ZAKONU Maršal(ka) može biti mapa puta za funkcionalnost BiH

Piše: Muharem Cero

---

Stara je bosanska "što kapa, to i procuri". E baš tako na velika vrata s kapaljke u javni i politički prostor nezvana uvuče se u predizborno vrijeme i navodna nužnost izmjene i dopune Izbornog zakona, a i samog slova a više duha Ustava FBiH. Nije više mnogo bitno je li nagoviještena sadržina izmjene izvorno međunarodna (PIC-ova i OHR-ova) ili je lobistički diktat, čemu su neki skloni, uspješnosti politike Republike Hrvatske.

Sami učinci, ma čijeg "truda", se efektuiraju. Neće proći mnogo vremena po starom balkanskom poznate će biti i oni iz svjetla i oni iz političke tame. Obrazloženje ponuđenom činu, obavezi nametanja dopuna Izbornog zakona od strane visokog predstavnika, jesu traganje za traženjem kompromisa u načinu provođenja presuda Ustavnog suda u predmetu Ljubić, ali i presuda Suda za ljudska prava u Strazburu (koje nekim čudom nestaše iz obaveze provođenja).

Kompromis na nagoviješteno rješenje ne sadrži osnovne elemente samog čina kompromisa, on ne proizvodi učinke jednakog zadovoljstva i jednakog nezadovoljstva obiju strana u kompromisu. Ako je, a u šta barem za sada se ne može pouzdano sumnjati, postizanje većeg stepena funkcionalnosti bh. entiteta Federacije onda nagoviješteni pristup ne daje uvjeravanja o mogućnosti ostvarivanja postavljenog cilja. 

Bojazan jedne strane, Bošnjaka i ostalih, nije bez osnova. Razlozi njihovog straha su iz preferencije teritorijalno etničke isključivosti, pa im se opravdano čini da ponuđena rješenja jesu na tragu operacionalizacije rezolucija o konsocijativnom federalizmu u BiH i da je ovo tek prvi korak na putu federalizacije FBiH po etno - teritorijalnom modelu, a što stvara uvjerenje i slutnje da faktičko stanje razorenog društva u ratu protiv BiH unatoč sankcioniranju Međunarodnog suda u Hagu, na mala vrata postaje novi ustavno - pravni realitet. 

Da bi se ovi strahovi i osnovane slutnje osujetili, onemogućili, prevenirali i trajno otklonili dovoljan bi bio tek mali napor visokog predstavnika Christiana Schmidta i dobra volja međunarodne zajednice da omogući i provede djelomično provođenje presude o državnoj imovini Ustavnog suda BiH U1/11, kao i sljedujućih odluka o poljoprivrednom i šumskom zemljištu. 

Agenda 5 + 2, petim ciljem obavezuje rješavanje pitanja državne imovine (javnih dobara, imovine iz sukcesije SFRJ, kao i sve druge imovine koje su na dan 31. 12. 1991. i 6. 4. 1992. bile vlasništvo Bosne i Hercegovine i bivše SFRJ). Presuda U1/11 je naslonjena na Zakon o privremenoj zabrani raspolanja državnom imovinom BiH na cijeloj njenoj teritoriji, donesen u aprilu 2005. godine. Peti cilj uz preostala dva uvjeta se može iskoristiti kao relaksirajuće sredstvo za stvaranje ambijenta u kome bi se institucionalno rješavalo pitanje izmjena i dopuna Izbornog zakona u FBiH. 

Mali napor bi se sastojao u davanju naloga za početak tzv. prvog knjiženja državne imovine na titulara državu BiH. Taj pristup ne oslobađa obaveze donošenja zakona o upravljanju, korištenju i raspolaganju državnom imovinom u Parlamentu BiH, ali cijeli ovaj proces dovodi u mnogo jednostavniji oblik izvođenja i prilagođava ga mapi puta kojom je državna imovina rješavana prilikom prijenosa vlasništva sa BiH na SAD u predmetu dodjele zemljišta za zgradu Ambasade SAD na državnoj imovini. 

Mapa puta u predmetu "Maršalka" potvrđuje da ovakav pristup ima svoje ustavno i zakonsko uporište, te bi trebala, mogla i morala biti osnova za pojednostavljenje rješavanja pitanja državne imovine uvođenjem titulara vlasništva - države BiH u posjed vlastite imovine. 

Sasvim izvjesno da bi ovim činom i pristupom prvog knjiženja državne imovine na državu BiH bio olakšan i sam put provođenja ustavnih i međunarodnih presuda u postupku izmjena Izbornog zakona. 

Očekivati je da se o jednom ovakvom pristupu očituju domaći politički akteri, ali i oni koji u ovom trenutku vode cijelu priču. Domaći politički akteri, barem oni probosanski, u ovom trenutku moraju prevazići vlastite političke sujete i govoriti jednim glasom. Oni drugi, koje jednim imenom zovemo međunarodna zajednica, ma šta to bilo, moraju znati da strahovi mogu biti pokretači nepredvidivih reakcija.