Piše: Esad Duraković
Jevreji su doživjeli holokaust. Bošnjaci su potom doživjeli genocid. I jedni i drugi samo zato što su Jevreji, odnosno Bošnjaci. Dakle, potpuno nedužni ljudi, i utoliko su zločini stravičniji, odnosno utoliko je zločin nakazniji.
To su najteži oblici stradanja nekog naroda, kolektiviteta. Prirodno bi bilo – ljudski i humano – da postoji osjećaj empatije među narodima koji su doživjeli (i preživjeli) najteže oblike stradanja.
Međutim, ovih dana iz Izraela stižu neshvatljive poruke o nasilju nad Bošnjacima a u korist segregacijske i rasističke, pa i fašističke politike koju i vode i personificiraju Čović i Dodik.
Zar mogu Jevreji zaboraviti:
Kako su ih bratski primali u Bosni u vrijeme kada su kao zvijeri progonjeni iz Španije;
Kako su ih u Drugom svjetskom ratu Bošnjaci čuvali u Sarajevu od fašističkih krvoloka, riskirajući i vlastite živote;
Zar ne vide kako se fašizirani dio HDZ-a ponaša po grobljima antifašista u Mostaru;
Zar zaboravljaju da je HAGADA – taj neizmjerno dragocjen dokument jevrejskog epskog stradanja –
sačuvan u Sarajevu;
Zar ne znaju da su istu tu HAGADU sačuvali Bošnjaci u Sarajevu i tokom ovoga rata koji je bilježio
genocid nad Bošnjacima?!
Zar se tako uzvraća onima i koji su vam stoljećima pomagali i time vlastite živote ugrožavali?!
Zašto se o ovome ne oglase jevrejske institucije, one koje nisu pod dominacijom cionizma?!