Članak

Crna Gora između EU i 'ruskog mira': Kuda je politička kriza dovela najmanju državu na Balkanu

stovremeno, lakoća s kojom je navodno proevropski orijentisani premijer Abazovič ugrozio evropski put svoje zemlje je iskreno stresna

SARAJEVO, (Patria) - Nakon samo stotinjak dana rada, Vlada Crne Gore je smijenjena. Međutim, nije važan samo rekordno kratak mandat vlade Dritana Abazoviča, već i činjenica da je pokušaj njegove smjene umalo okončan dolaskom na vlast prosrpskih i proruskih snaga, piše u autorskom tekstu "Evropske pravde" Jurij Pančenko.

Autor dodaje da će najvjerovatnije u Crnoj Gori biti održani prijevremeni parlamentarni izbori. Međutim, nema garancija da će to pomoći da se izađe iz akutne političke krize.

Crkva je dovela do smjene

Abazovićeva vlada se od samog početka smatrala privremenom. Dovoljno je napomenuti da nije imao većinu u parlamentu, kontrolisao je samo 16 mjesta od potrebnog broja od 41.

Međutim, okolnosti pod kojima je ova vlada smijenjena su iznenađujuće za sve.

Abazovičeva stranka URA također je bila dio prethodne koalicije, čija je osnova bila otvoreno prosrpska i proruska stranka Demokratski front. Uprkos činjenici da je koalicija formalno podržavala proevropski kurs, njegova implementacija je počela da usporava.

Kada je to postalo vidljivo golim okom, Abazović, koji je bio potpredsjednik vlade, najavio je povlačenje iz koalicije, obrazlažući svoj potez potrebom da se vrati na provođenje kursa ka EU .

Nova koalicija formirana u aprilu nije imala većinu, ali je mogla računati na glasove proevropske opozicije, prije svega Demokratske partije socijalista (DPS) aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića.

Ugled potonjeg narušen je brojnim korupcijskim skandalima, pa je koalicija sa DPS-om bila neprihvatljiva za URA. Međutim, DPS je napravio ustupke i pristao da podrži novu vlast, a da nije dobio funkcije za sebe.

Prvi koraci nove vlade naišli su na veoma pozitivan prijem u EU.

Abazović je uspio da deblokira implementaciju proevropskih reformi. Značajno je da je stranka URA isprva tvrdila da će provođenje svih reformi neophodnih za ulazak u EU trajati do 2025. godine, ali su kasnije počeli govoriti da će to biti brže, te da se punopravno članstvo može planirati za 2025. godinu.

Značajno je da su ove ambicije u Briselu na svaki način pozdravljene. Evropskoj uniji, koja se dugo nije širila, bila je potrebna uspješna priča, a mala Crna Gora je za to najbolje odgovarala.

Do krize kroz crkvu: kako su proruske snage dobile priliku za osvetu u Crnoj Gori

Sve se promijenilo ujutro 3. avgusta, kada je Vlada Crne Gore neočekivano potpisala veliki sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom (Temeljni ugovor).

Ovaj sporazum, koji je prethodna vlast pokušala da provede, a kojem se protivila opozicija, ne samo da je garantovao SPC vlasništvo nad svim vjerskim objektima (zanemarujući prava Crnogorske crkve, koja još uvijek nisu priznata kao kanonska), već i je ovim zgradama dao de facto eksteritorijalni status - da bi u njih prodrla policija ili istražitelji trebaju posebnu dozvolu.

Sporazum je bio šok za veliki dio crnogorskog društva. Čak i u EU, gdje se unutrašnja politika rijetko komentarisala, Abazović je pozvan da se suzdrži od takvog koraka.

Nakon toga, ostavka vlade je izgledala neizbježno. DPS i njegovi saveznici, socijaldemokrate, dali su odgovarajuću inicijativu.

Čini se da koalicija, koja ima samo 16 mandata, nema gotovo nikakve šanse da izbjegne izglasavanje nepovjerenja.

Međutim, situacija se pokazala mnogo komplikovanijom.

Korak bliže osveti

Odluka o smjeni Abazovićeve vlade donesena je tek nakon višesatne rasprave.

Kako se kasnije ispostavilo, rasprava je nastala zbog prijedloga Srba iz Demokratskog fronta da se Abazovićevo premijersko mesto zadrži pod uslovom obnavljanja prethodne koalicije.

Drugim riječima, DF je bio spreman da se odrekne mjesta premijera, ali s većinom resora u novoj vladi mogao je odrediti njenu politiku.

Lako je pretpostaviti kakva bi to bila politika. Prethodna vlada Zdravka Krivokapyča uspjela je postići krah slučaja pokušaja državnog udara protiv proevropskih vlasti, zaustaviti proces evropskih integracija, a u pitanju agresije Ruske Federacije na Ukrajina je svom snagom oponašala sankcije, de facto ih nije uvela.

Važno je da se Abazović, koji je do sada pokušavao da se pozicionira kao proevropski političar, nije protivio ovom scenariju.

Ovaj plan je bio blizu realizacije, ali mu je nedostajao jedan detalj.

Prethodnu koaliciju su činile tri stranke, a odlučujućim se pokazao stav treće – „Demokratske Crne Gore“. Ova stranka ima samo devet mandata, ali je njen glas postao odlučujući.

Iako se „Demokratska Crna Gora“ prvenstveno fokusira na srpsku manjinu u Crnoj Gori, međutim, za razliku od Demokratskog fronta, na proevropski nastrojene Srbe. 

Druga tačka je lični sukob između Abazoviča i lidera "Demokratske Crne Gore" i bivšeg spikera Alekse Bečića.

Upravo zbog ovog sukoba "demokrate" nisu pristupile URA-i u formiranju aktuelne vlasti. Ovaj potez koštao je Bečića pozicije.

Značajno je da srpska stranka, čak i proevropska, nije mogla da glasa za nepoverenje zbog sporazuma sa Srpskom crkvom.

Stoga je uoči glasanja hitno zamijenjen razlog za izglasavanje nepovjerenja. Sada je Abazović optužen za probleme u promicanju reformi evropskih integracija, što nije bilo sasvim tačno.

U obrazloženju je navedeno: Vlada Dritana Abazoviča nije uspjela samo u jednoj reformi, obnovi Ustavnog suda. To je tačno, jer je za ovu reformu bila potrebna ustavna većina, koju Vlada nije imala.

Zato je, prema jednom od objašnjenja, sporazum sa SPC bio pokušaj kompromisa sa Demfrontom, za šta su njegovi predstavnici morali da podrže reformu Ustavnog suda.

Bilo kako bilo, predsjednik Milo Đukanović i njegova partija DPS uspjeli su pobijediti premijera Abazoviča i proruski Demfront, spriječivši još jedan preokret zemlje.

Izbori sa mnogo nepoznanica

Uprkos izglasavanju nepovjerenja, Dritan Abazovich može ostati na funkciji još mjesec dana dok čeka formiranje nove koalicije i još tri mjeseca - do održavanja prijevremenih parlamentarnih izbora.

Ukoliko se koalicija ne formira, novi izbori će biti održani krajem godine.

Međutim, trenutno se aktivno razmatra opcija formiranja tehničke vlade koja će osigurati održavanje izbora. U tom slučaju izbori se mogu malo odgoditi kombinovanjem sa predsjedničkim izborima koji će se održati na proljeće sljedeće godine.

Međutim, ovi scenariji imaju jedno zajedničko - niko u Crnoj Gori ne vjeruje u mogućnost formiranja stabilne koalicije. Shodno tome, prijevremeni izbori, bilo ranije ili nešto kasnije, ostaju osnovni scenario.

Međutim, daleko je od činjenice da će izbori staviti tačku na političku krizu.

Sve ankete pokazuju da su šanse za pobjedu u DPS-u iu Damfrontu otprilike iste.

Shodno tome, raste i težina stranaka koje će preuzeti "zlatnu dionicu", prvenstveno URA-e i "Demokratske Crne Gore".

Istovremeno, lakoća s kojom je navodno proevropski orijentisani premijer Abazovič ugrozio evropski put svoje zemlje je iskreno stresna. Moguće je da izbor ovih stranaka neće biti napravljen iz ideoloških razloga.

A sve to ostavlja mnogo mogućnosti da se revanš prosrpskih i proruskih snaga, koji je izbjegnut u avgustu, ipak dogodi za nekoliko mjeseci.

#Region