Melina Borčak: U Njemačkoj je na sceni podsvjesni šovinizam protiv muslimana

SARAJEVO, (Patria) - Nedavno je u bh. medijima odjeknula vijest da je njemački javni servis obustavio emitiranje emisije "Sack Reis" u kojoj je negiran genocid u Srebrenici. Ova vijest stigla je u BiH s velikim zakašnjenjem, budući da cijeli slučaj potječe još od marta ove godine i da su u njemačkim medijima napisani brojni tekstovi koji problematiziraju navedenu emisiju.

Najzaslužnija osoba što je je uopće došla do problematiziranja emisije a zatim i što je cijeli slučaj dobio odjek u cjelokupnoj njemačkoj javnosti je novinarka Melina Borčak. Njemački regionalni javni servis SWR, urednica emisije Karin Feltes i voditeljica Stephanie Haiber dugo su odolijevali kritikama javnosti za nedopustive greške, da bi na kraju i sami priznali greške. Ipak, cijeli slučaj još nije dobio svoj konačni epilog.

O slučaju "Sack Reis", borbi za istinito izvještavanje o ratu u BiH i genocidu u Srebrenici, otporima na koje se nalazilo u njemačkom javnom servisu, protagonistica cijelog slučaja, novinarka Melina Borčak govorila je za Slobodnu Bosnu. 

Melina Borčak radi kao novinarka i autorica dokumentarnih filmova, između ostalog, za CNN, Arte, Deutsche Welle, Spiegel. Tematski fokus njenog rada su genocid, rasizam i kritika medija. Posljednjih šest godina živi na relaciji Sarajevo-Berlin.

Kako je nastao slučaj "Sack Reis"?

"Sack Reis" je emisija regionalnog njemačkog javnog servisa SWR-a koja se u svakoj novoj epizodi bavi nekom drugom državom. U toj emisiji voditelji razgovaraju s, takoreći, običnim ljudima na temu života u njihovim državama. U mjesecu martu tema je bila Bosna i Hercegovina i razgovarali su sa jednom studenticom Milicom iz Banja Luke. Razgovarajući o Srebrenici, ona je istakla da je zločina bilo na svim stranama, da ona ne može reći šta se tu dogodilo jer nije bila lično tu.

To je klasično negiranje genocida. Po toj logici bismo trebali baciti sve udžbenike historije koji postoje, jer kako tvrditi da je postojalo Rimsko carstvo ako nismo živjeli u tom vremenu.

Osim toga, emisija je imala niz drugih faktografskih grešaka. Na primjer, rekli su da BiH ima tri parlamenta i tri vlade. Rekli su da svaka etnička zajednica slobodno izučava svoj jezik i svoju historiju, što nije istina, jer je poznat slučaj djece iz Konjević polja. Zatim, na svoj Instagram profil stavili su sliku džamije Ferhadije i istakli kako u Banjoj Luci džamije, katoličke i pravoslavne crkve stoje jedne uz druge. To, naprimjer, nije faktografska greška, ali potpuno ignorira svu historiju tog mjesta i historiju Ferhadije koja je simbol stradanja i simbol uništavanja.

"CIJELI SLUČAJ JE OTIŠAO VAN KONTROLE, ČAK SU MI I PRIJETILI"

Nakon spornog podcasta, počela je Vaša borba za istinu. Kako ste reagovali?

U početku još nisam znala za negiranje genocida. Prvo sam reagovala putem Instagrama gdje sam u svom storyju obznanila njihove izjave i faktografske greške. Vidjela sam tu fotografiju Ferhadije i popratnu poruku i to sam kritikovala. I već nakon 10-ak minuta dobila sam jako puno komentara, pa su oni vrlo brzo obrisali svoju objavu. Ipak, i dalje nisu htjeli ispraviti greške u emisiji.

Tek kada je jedna Nijemica, na jednom od postova koji nema veze sa BiH, napisala da se u podcastu u toj i toj minuti negira genocid, ja sam saznala da tu ima još većih problema osim navedenih grešaka. Budući da poznajem ljude iz redakcije, voditelje znam i lično, odlučila sam im pisati. Oni su se pravdali da nemaju ništa sa tim, da je to greška njihovih šefova i da su samo čitali pitanja koja su im dostavljena. Međutim, smatram da je to samo bio izgovor.

Cijela situacija je zatim otišla van kontrole, a voditeljica mi je čak i prijetila riječima: "Ostavi me na miru ili ćeš zažaliti". Ja nisam željela odustati pa sam ovu temu ponudila najvećem njemačkom časopisu koji se bavi novinarstvom i čija su publika upravo novinari - Journalistu. Oni su pristali da obrade ovu temu, a glavni urednik mi je odmah rekao: "Ovo je katastrofa. Da je ovo bilo u mojoj emisiji (negiranje genocida, op. SB), prekinuo bih je iste sekunde".

Stoga sam napisala članak u kojem sam pobrojala sve njihove greške i navela kako ne odgovaraju adekvatno na kritike. Već naredni dan izdali su saopćenje za javnost u kojem su naveli da će sa mnom uraditi posebnu epizodu podcasta jer, kako su naveli, "ne mogu dopustiti da moje optužbe ostanu u javnom prostoru".

Jesu li Vam prije tog saopštenja uputili poziv za gostovanje?

Nisu. To je bio problem. Oni su samo napisali saopćenje da su me pozvali, očekujući da neću prihvatiti gostovanje, i tako bi se cijeli slučaj završio. Ipak, gostovanje sam uvjetovala punom transparentnošću, odnosno da ne smije biti bilo kakvih naknadnih komentara niti rezanja.

I onda smo početkom augusta uradili emisiju u kojoj oni nisu imali nikakve kontraargumente. Tvrdili su da u prvom podcastu nije bilo negacije genocida te su se pozvali na neke njihove advokate u TV stanici. Bili su izrazito arogantni i stalno su me prekidali te sarkastičnim tonom razgovarali sa mnom. Kada su vidjeli da nemaju argumente, nastojali su da promijene temu razgovora, no ja sam to odbila.

"NIJE PROBLEM FORMAT EMISIJE, VEĆ OSOBE KOJE RADE"

Kako je došlo do gostovanja studentice iz Banja Luke u spornom podcastu?

Kolega iz ARD-ovog (krovni njemački javni servis, op. SB) studija u Beču, koji je zadužen za Balkan, proslijedio je taj kontakt redakciji kao reprezentativni primjer osobe koja govori u ime mladih u BiH. Nijemcima je takav narativ privlačan: Političari su krivi za rat, ljudi su se međusobno ubijali zbog religije i etniciteta, bilo je zločina na svim stranama, mladi ljudi žele gledati u budućnost i slično. Međutim, znamo dobro da to ne odgovara istini. Znamo dobro koliko je ubica učestvovalo u ratu i genocidu i da to nisu mogli biti samo neki političari.

Nakon drugog podcasta u kojem ste gostovali, emisija je suspendirana?

Da, nakon što sam podatke ponovo morala objaviti na društvenim mrežama i nakon što je moje objave na društvenim mrežama pogledalo preko milion ljudi. Da bi u redakciji uopće reagovali, čija je stvar morala doći na taj nivo. O slučaju su pisali brojni njemački mediji.

Uglavnom, cijeli slučaj još nije dobio svoj konačni epilog. Oni su izdali još jedno saopštenje za javnost u kojem su priznali greške i izvinili se ljudima koji su preživjeli genocid, odnosno Bošnjacima u Njemačkoj i rekli da će se emitiranje emisije pauzirati do daljnjeg.

Ja sam iz svojih izvora kasnije saznala da namjeravaju potpuno ukinuti emisiju, ali da čekaju da kritike splasnu kako bi je u miru ukinuli. Ipak, ja ću i dalje ostati na ovoj temi, jer ne mislim da je problem sam format emisije već osobe koje rade takav program. Gdje god oni da rade i koju god emisiju ili kanal da vode, opasno su nekompetentni. Ne može se slučajno u jednoj emisiji napraviti 70 faktičkih grešaka.

Ja sam im u podcastu čak rekla da su intervjuisali nekog teroristu ISIL-a ili nekog neonacistu, nema šanse da bi se napravile sve ove greške i da bi se ovakav razgovor vodio. Ovdje je očito jedno veliko ponižavanje bošnjačkih života kojim su pokazali da im taj narod uopće nije važan, jer nema šanse da bi s nekim neonacistom tako razgovarali.

PODSVJESNI ŠOVINIZAM PROTIV MUSLIMANA

Dakle, sumnjate da je sve namjerno urađeno?

Mislim da je riječ o kombinaciji izrazite nekompetentnosti i podsvjesnog šovinizma protiv muslimana. U Njemačkoj je dominantno gledište na rat 90-ih da su se neki barbari međusobno klali i da su Srbi na kraju pretjerali u Srebrenici. Njima ta tema nije naročito važna i nisu htjeli napraviti neki fakt checking. Dovoljni su im stereotipi koje imaju u glavi.

Ja sam njih pitala u službenom dopisu kada sam napisala članak: Koja je ekspertiza urednice emisije Paule Kersten da se uopće bavi ovim temom. Naravno, ona nema nikakve ekspertize, što su mi i potvrdili. Rekli su mi da je pročitala nekoliko članaka o ovoj temi i sastavila sažetak tih članaka u jedan word dokument. Pa, više se očekuje od djeteta u osnovnoj školi kada radi neki referat... To nije novinarstvo!

OD HOLOKAUSTA DO GENOCIDA

Cijeli slučaj nije ostao u krugu medijske zajednice, on je dobio širi odjek u društvu!?

Da, i to mi je drago jer ovo nije prvi put da se bavim lošim pisanjem medija o BiH. Većinom, nakon moje kritike, uredništvo ispravi grešku. Ali, nikada do sada nije bilo ovako "žestoko". Uvijek sam morala sama to da radim i sama da apelujem na svoje pratitelje da pišu komentare. Sve se mora javno raditi. Ako pošaljete e-mail uredniku, on pregleda i izbriše. Zato ja moram nagovarati ljude da javno komentiraju i uvijek sam bila sama sa svojom zajednicom pratilaca. Ipak, sada se uključio toliki broj ljudi da sam i sama bila šokirana. To mi je pokazalo da genocid nad Bošnjacima uopće nije neka tema s margine, neka specijalizirana tema koja zanima samo Bošnjake ili stručnjake iz određenih oblasti, nego je to centralno pitanje evropske historije. Ja mislim da smo to ovim velikim odjekom dokazali i da su to ljudi u Njemačkoj shvatili.

Je li relativizacija prošlosti samo izolirani incident u Njemačkoj ili se to događa u kontinuitetu? Pri tome ne mislim samo na iskustvo rata u BiH?

Jeste. Nijemci su, takoreći, malo poseban slučaj. Zato što zbog holokausa imaju taj neki kompleks. Kod njih su, naprimjer, svi drugi genocidi periferni. Ne mora se tu raditi o genocidu nad Bošnjacima, nego bilo gdje: Ruandi, Kambodži, Ujguriji. Svaki put kada pišem članke ili radim TV priloge, ja se moram boriti da riječi kao što su "koncentracioni logor" budu u prilogu. Moram da se svađam svaki put sa urednicima zato što je u njihovim glavama poniženje pomenuti koncentracioni logor izvan konteksta holokausta.

Šta ćete raditi u narednom periodu. Ostajete li pri ovoj temi?

Dobila sam poziv da na jednom festivalu novinarstva govorim o ovom slučaju. Ostat ću i dalje na ovoj temi, a razgovaram s prijateljima i drugim novinarima u Njemačkoj da pišu o ovome. Dobila sam, također, poziv iz Velike Britanije da pišem na ovu temu. U Austriji se već izvještavalo.

Problem predstavlja što je u Njemačkoj trenutno aktuelan korupcijski skandal na njemačkom javnom servisu. Šefica berlinske televizije pronevjerila je stotine hiljada eura, tako da mnogi ljudi ne žele istovremeno kritizirati njemački javni servis zbog korupcije i zbog ovog slučaja s negiranjem genocida, zato što većina kritika javnog servisa dolazi od neonacista i ekstremnih desničara.

Oni žele da diskredituju javni servis jer im ne odgovara kritičko pisanje o neonacistima i desničarima. Tako da kod ljudi postoji strah da će previše municije dati desničarima ako pisali članke o oba ova slučaja.

Moram reći i sljedeće:

Ja svake godine bar pola godine provodim u BiH i gledam lokalne televizije. Sjećam se jednog intervjua nekog gosta iz Beograda u programu Federalne televizije. On je u dnevniku negirao genocid, pričao određene nebuloze o Kosovu i voditeljica završava razgovor riječima: "Hvala vam na javljanju". Da se to dogodilo u Njemačkoj, napravili bismo ogroman skandal od toga. Kada bi to Nijemci saznali rekli bi: "Pa što nas kritikuješ, vidiš šta se na FTV-u priča".

Zato, moramo paziti da i u BiH bolje izvještavamo. Ne možemo u Njemačkoj tražiti više standarde u izvještavanju o genocidu u BiH, nego od nas u našoj zemlji.