(Patria) - Baronesa Arminka Helić je u Domu Lordova Velike Britanije izrazila svoje poštovanje za Kraljicu Elizabetu II koja je preminula u četvrtak te je tokom svog govora spomenula i kraljevsku porodicu Kraljevine Jugoslavije.
“Nikada nisam imala čast da upoznam njeno veličanstvo. Ipak, imala sam čast da budem u njenom prisustvu. Nisam odrasla u Britaniji ili u monarhiji. Kraljica Elizabeta nije bila svakodnevna pozadina mog djetinjstva i identiteta, kao što znam da je bila za mnoge od vas u ovom Domu, u naciji i širom Commonwealtha.
U školi su me učili o bivšoj Kraljevini Jugoslaviji i njenoj kraljevskoj porodici, koja je napustila zemlju u vreme velikih poteškoća u Drugom svetskom ratu, a čije su pristalice bili na pogrešnoj strani historije. Ipak, dok sam studirala jezik i književnost ove zemlje na univerzitetu, a i dok sam tražila utočište ovdje, vrline i principi njenog pokojnog veličanstva Kraljice pokazali su mi drugačiju ideju monarhije.
Vrijednosti koje je Elizabeta II oličavala, vrijednosti kojima su plemeniti lordovi tako elokventno odavali počast, bile su vrijednosti koje sam povezala s ovim Ujedinjenim Kraljevstvom, koje je sada moj dom. Osjećaj službe koji je tako definisala i koji je definisao nju, a koju je izabrala da istakne kao temeljni princip svoje vladavine, primjer je i inspiracija svima nama u javnom životu.
Kraljica je bila podsjetnik da, u periodima velikih promjena u politici, društvu, tehnologiji, postoje vrijednosti koje opstaju. U vremenima neizvjesnosti i podjela, bila je ujedinjujuća snaga. Od nje smo mogli očekivati kontinuitet, ideju o tome kako se ponašati i kako služiti.
Njeno vodstvo je bilo poštovano i cijenjeno širom svijeta. Kao što mi je jutros rekla jedna bivša izbjeglica iz Irana, koja sada služi u UN-u, nevažno odakle dolaziš, ona je bila svjetla tačka za sve nas. Za ljude ove nacije, zajednice, svijeta, Kraljica predstavlja ideal pristojnosti i tihe dužnosti, koji predstavlja nadu i sigurnost. Za one poput mene, koji su u ovu zemlju došli kao izbjeglice i imigranti, kraljica nas je ujedinila u našem divljenju i ljubavi prema njoj i postali smo Britanci.
Ona je bila svjetionik koji nas je vodio kroz tamu, pokazujući nam, svojim postupcima, kako možemo staviti dužnost i poniznost u suštinu naših života. To će ona i ostati.
Moje misli su sada sa njenom porodicom i sa njegovim veličanstvom, Kraljem. Naša bol može biti samo sjenka onoga što oni osećaju. Oni koji su je najbolje poznavali, koji su je prvo voljeli kao majku i baku. Nudim njegovom veličanstvu, kralju Charlesu III, svoju lojalnost i podršku i molim se za njegovu dugu vladavinu”.