Da li su čelni ljudi pravosuđa u BiH shvatili kritiku američkog ambasadora?

Piše: Amra Vrabac 

Američki ambasador u BiH Michael Murphy u jučerašnjom blogu vrlo otvoreno je govorio o pravosuđu u BiH. U njegovom osvrtu nije bilo izuzetka. Kritike su dobila i tužilaštva i sudovi i Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.

Govorio je Murphy i o finansijskoj pomoći koju daju SAD i drugi partneri, ali naglasio da ni ta pomoć kad izostaju rezultati nije neograničena.

Uoči izbora novog glavnog tužioca Tužilaštva BiH ovakav otvoreni stav i kritika pravosuđu jasan je signal i VSTV-u.

Međunarodna zajednica u BiH svjesna je korupcije, političkih interesa i sprege politike i pravosuđa, ali čini se da više ne mogu tolerisati takav (ne)rad i izostanak rezultata.

Vrlo jasno je Murphy poručio da VSTV mora prvo pomesti pred svojim vratima. Povjerenje u VSTV naročito je palo u vrijeme Milana Tegeltije koji je bio prinuđen podnijeti ostavku zbog afere „Potkivanje“. Tegeltija je napustio pravosuđe i postao savjetnik Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a. Tek nakon što je Tegeltija otišao iz pravosuđa Dodika smo vidjeli u Tužilaštvu BiH gdje je davao iskaz o kupovini vile na Dedinju. Ono što se godinama znalo kao javna tajna, dvojac Tegeltija-Dodik potpuno su ogolili i pokazali na djelu kako politika diktira rad pravosuđa.  

Ono na šta upozorava američki ambasador vide i osjete građani već godinama je da se pravo i pravda lome preko leđa običnih građana, dok oni koji su odgovorni za velike koruptivne afere na čudne načine izbjegavaju ruku pravde.

Čak i veliki slučajevi koji su najavljivani od pojedinih tužilaca pa i samog v.d. glavnog tužioca Milanka Kajganića razvlače se godinama. Slučaj visoke korupcije u GP BiH koja je u proteklih sedam godina opterećena brojnim aferama koje se vežu i za samog direktora GP BiH Zorana Galića nakon godinu dana će tek dobiti optužnicu, ali do konačnog sudskog epiloga još ćemo sačekati.

Trebalo bi podsjetiti i na praksu Tužilaštva BiH da neke od najvećih slučajeva razvodni potpisujući sporazume kao što je bilo u slučaju Volan u kojem sudski proces traje. To je jedan od slučajeva koji su radili istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu. Kakva se poruka šalje i SIPA-i kada tužioci njihov rad obezvrijede potpisujući sporazume i sklapajući nagodbe. 

Kajganić je na prošlosedmičnoj press konferenciji kazao da nije zadovoljan radom policijskih agencija koje dostavljaju izvještaje o počinjenim krivičnim djelima. No, s druge strane nije rekao koliko je takvih policijskih izvještaja ostalo sakriveno po tužilačkim ladicama.

Tačno je da se način izbora tužilaca i sudija mora pooštriti, birati ljude bez mrlje u karijeri, ali i one koji su se dokazali u svom radu prije daljnjeg napredovanja u državno pravosuđe.

Tako je upravo Kajganić iz Specijalnog tužilaštva Banja Luka gdje je radio sedam godina imenovan za tužioca Tužilaštva BiH iako prije toga nikada nije podigao optužnicu. U njegovoj zvaničnoj biografiji nema podataka šta je tačno radio u Specijalnom tužilaštvu, dok za druge tužioce se jasno precizira da su radili kao tužioci.

Sve dok se u pravosuđe ne počne uvoditi struka, a ne interes i podobnost vladajućim strukturama BiH neće napraviti ni metar naprijed prema uređenoj pravnoj državi.

Ali, dio krivice za ovakvo stanje svakako snosi ista ta međunarodna zajednica.