ŠVERC NACIONALNIM INTERESIMA Ćamil Duraković u birački odbor postavio kadrove SNSD-a!

Piše: Rasim Belko

Ćamil Duraković, bivši načelnik Srebrenice je u izjavi za Patriju 2020. godine optužio Amera Bekana da je prodao SNSD-u mjesta u biračkim odborima u Srebrenici.

Bekan je na stranicama Patrije odgovorio Durakoviću da kleveće. Tih dana pisao sam dva teksta da je Srebrenica "opet pala", doživio i preživio kritike osjetljivih, ali se ispostavilo tačnim da politički Srebrenica kontinuirano biva sredstvom za manipulaciju. Koriste je oni koji zlu kob i genocid počinjen u tom gradu i njegovoj okolini upotrebljavaju u borbi za fotelje, jer su politički nesposobni.

Bekan je te 2020. optužio Durakovića da "pokušava prikriti da se ponovo podvukao pod skute SDA". Koliko je to tada bila istina ili nije nevažno je u kontekstu priče koja slijedi. A, Ćamil Duraković ponovo je centralna figura. Najprije je optužio Pokret za državu da su ga takoreći izradili i da ga nisu kandidovali za potpredsjednika RS, iako je on navodno imao dogovor s njima. I umjesto da ispoštuje taj Pokret, prvu prilično ozbiljnu političku priču većine građana koji nisu nužno u etničkim srpskim strankama u manjem bh. entitetu, Duraković se odlučuje na kandidaturu kao nezavisni kandidat, svjestan da će tako samo naštetiti toj borbi Pokreta za državu.

Od devedesetih godina prilično je poznato da postoje oni koji se deklarišu kao Bošnjaci kako bi to isključivo koristili u sopstvenom političkom interesu. Duraković nakon gubitka izbora za načelnika kontinuirano pokušava plivati na političkoj površini i igrati ulogu zaštitnika bošnjačkih interesa. Međutim, odmakom vremena, ostajalo je sve manje onih koji vjeruju toj njegovoj priči. Što bi se reklo, prozreli su ga.

Ove izbore ide sam protiv svih, pa je krenuo putem varki i trikova za koje je nekada i bez valjanih argumenata optuživao druge. Stara je praksa da se prije izborne borbe vode borbe za biračke odbore. Tako su na biračkom mjestu 103B-006 u mjestu Finali i za predsjednika i za potpredsjednika biračkog odbora izabrani kadrovi iz reda srpskog naroda.

Za predsjednika je izabrana Savinović Ljiljana, član SNSD-a i supruga Gorana Đurića, predsjednika Skupštine opštine Vlasenica. I ništa ne bi bilo čudno da je ona u odboru imenovana kao predstavnica SNSD. Problematična je činjenica da je na to mjesto postavio niko drugi do Ćamil Duraković.

Dakle, isti onaj Duraković koji je na Lokalnim izborima optuživao Bekana da trguje biračkim odborima sa SNSD-om. Goran Đurić, dakle suprug Durakovićeve političke partnerke, u aprilu je opisivao okupaciju Vlasenice i poručio:

"Prije 30 godina narod je bio složan, iako to svjetska zajednica i bošnjačka strana pokušava da predstavi na neki iskrivljen i pogrešan način, da je počinjen neki genocid. Moramo se boriti protiv tih neistina, samo istinom. Ono što smo radili je bilo potpuno ispravno, samo smo se borili za slobodu srpskog naroda i, kao što kažu, sloboda uvijek treba da se piše velikim slovom". Teško da će Duraković ikome moći objasniti povezanost i saradnju s takvim karakterima.

No, Savinović nije jedina. Duraković je, očito u dogovoru s SNSD ili nekim unutar tih struktura, i za potpredsjednika predložio Srpkinju - Jagodu Petrović.

Očito je da u Podrinju prečesto prevladavaju sitni politički ili finansijski interesi i da se u borbi za tim interesima ne libe ni trgovine i dogovora sa SNSD-om. Slučajnost je u politici rijetka, pa ni Ćamilova saradnja sa SNSD-om nije slučajnost. Vratimo li se u 2020. sada imamo pravo pitati se je li možda Duraković neku svoju trgovinu pokušavao "oprati" optužujući druge.

Kako god, krajnje je vrijeme da ono malo Bošnjaka koji faktički žive na 49 posto okupirane bh. teritorije počne birati političare i predstavnike koji zasigurno neće iskoristiti njihovo povjerenje, pa ih prodati.

Ćamil nije usamljen, ni prvi ni posljednji.

Stranka demokratske akcije je u biračkom mjestu Donji Zalukovik 137B-007 za člana biračkog odbora postavila Živorada Jovića.

Negiranje genocida, ugrožavanje sigurnosti i svi drugi problemi s kojima se Bošnjaci susreću u manjem bh. entitetu očito nisu bitni u izbornim kampanjama. Fotelje i usidravanje na pozicije odavno je uzelo primat.

Zato ne treba očekivati ni tražiti da CIK BiH rješava pitanja ovakve trgovine biračkim odborima. Trebaju, odnosno moraju ih riješiti Bošnjaci na dan izbora i riješiti se političkog korova koji iskorištava stratišta, bol i emocije svog naroda isključivo za sopstvenu korist!

Kada se riješe takvih i kada mjerilo bude šta si uradio, a ne šta pričaš, možda se i stanje Bošnjaka popravi u Srebrenici.