Rasipanje glasova luksuz koji može koštati državu: Omjer 2:1 u Predsjedništvu najvažniji

(Patria) - Gdje su danas Izudin Kešetović, Ibrahim Spahić, Aida Jusić, Džemal Latić, Ibrahim Đedović, Mujo Demirović, Ferdo Galić, Mile Kutle, Pero Galić, Adil Žigić, Halil Tuzlić, Mirsad Kebo, Džebrail Bajramović, Anto Popović, Rajko Popović, Goran Zmijanac...

Gdje su, uostalom, Sefer Halilović, Mustafa Cerić, Amer Jerlagić, Bakir Hadžiomerović, Senad Šepić, Jerko Ivanković-Lijanović, Martin Raguž... Haris Silajdžić ili Fahrudin Radončić?

Svi su oni u proteklih 12 godina pokušavali ući u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, uglavnom svjesni da nemaju šanse. Neki su se kandidirali radi prestiža, neki da poprave rezultat svoje stranke, a neki, pisalo se o tome, čisto da mogu trgovati mjestima u biračkim odborima.

Danas ih pamte samo pasionirani politički fanatici ili istraživači.

Na ovim izborima broj kandidata za člana Predsjedništva, prvenstveno u Federaciji BiH, manji je nego ranijih godina. Došlo je do neke vrste uozbiljenja borbe za ove važne, ponajvažnije pozicije u državnoj vlasti. Dva su glavna razloga. Na jednoj strani jeste ujedinjenje 11 raznolikih stranaka oko SDP-ovog Denisa Bećirovića. S druge strane, protekle četiri godine dvojca Komšić-Džaferović u Predsjedništvu pokazale su svima da je rad u Predsjedništvu mukotrpan i ozbiljan. Tako i iole ozbiljne stranke više ne smiju besmislenim kandidaturama omalovažavati ovu instituciju jer će ih birači kazniti za neozbiljnost.

Odnos prodržavnih i separatističkih snaga u omjeru 2:1 pokazao je koliko je Predsjedništvo moćna institucija. Otkočen je put u NATO, država se suprotstavila Rusiji, Dodik je pobjegao u Banja Luku kao posljednja kukavica. Glasači danas u Predsjedništvo gledaju ne samo kao u instituciju simboličke važnosti, nego kao mjesto na kojem se odlučuje o njihovoj budućnosti.

U tom pogledu razumljivi su i bijes i ironija na društvenim mrežama nakon dvije debate u kojima su sudjelovali kandidati za člana Predsjedništva iz bošnjačkog naroda. SDP-ov vječni parlamentarac Denis Bećirović prvo se osramotio u studiju N1, kada je u komičnom maniru napustio debatu. Potom se na Federalnoj TV osramotio ponavljajući fraze a isplivalo je i da ne poznaje osnove engleskog jezika.

Bećirović jednostavno ne može ponuditi nikakvu ideju. Sva njegova priča je: mi smo protiv Bakira Izetbegovića. Ni SDP, ni Bećirović niti bilo ko iz skupine 11 stranaka nije, od juna do posljednje trećine kampanje, rekao za šta jesu. Jesu li za građansku državu ili teror konstitutivnosti? Za NATO ili Otvoreni Balkan? Za oštriji stav prema Rusiji ili za saradnju s Putinom? Za evropske integracije zasnovane na principima ili evropske integracije zasnovane na hirovima birokrata iz Brisela i iz zgrade Delegacije EU?

Cijeli taj stranački šareni tim veže samo jedno: protiv SDA. A zašto protiv SDA? Jer je SDA u našoj političkoj kulturi i praksi jednako – vlast. Cilj je dakle gola vlast. Nema tu ni formalnog programa, ni ideološke priče, ni konkretnih ideja i prijedloga. I sve je to na smiješan i zabavan način u debati dokazao Denis Bećirović.

Drugi pretendent protiv Bakira Izetbegovića, Mirsad Hadžikadić, također ne nudi nikakve ideje. Štaviše, Hadžikadić je u potpunosti operisan od političkog mišljenja. Možda je njegov engleski perfektan, ali mu je politika u rangu Bećirovićeve. Ipak, glasači cijene manire, ozbiljnost i dostojanstvo, pa će ovaj američki profesor bosanskih korijena vjerovatno opet osvojiti nekoliko desetina hiljada glasova. I neće od njih napraviti ništa, kao ni prošlih izbora kada je premašio 50.000.

Hadžikadić nema šanse ne samo zato što je Izetbegović jači kandidat iza kojeg stoji najveća stranka. Apolitični i pomirljivi intelektualac nema šanse jer 2022. godine u borbi za Predsjedništvo ne prolaze lijepe priče, hirovi, provokacije. Većina glasača očekuje ozbiljnost.

Ovu tezu, u konačnici, potvrdit će ili odbaciti glasači 2. oktobra. U Federaciji BiH izbor je sužen na 5 kandidata: Izetbegović, Bećirović, Hadžikadić, Krišto i Komšić. Ma kako neko zvao te članove, oni se bore za iste glasače: građane i građanke Federacije. 

Bile su potrebne godine da se građanima dokaže i pokaže da je Predsjedništvo najvažnija arena političke borbe u Bosni i Hercegovini. Stoga nema prostora za rasipanje glasova. Omjer 2:1 u Predsjedništvu BiH od najveće je važnosti. Prevagu u tome smislu donosi jedino Željko Komšić. I kada se o tome govori, govori se o državnim prioritetima.