Sjeverni tok 1 i 2 od šampanjca do više sile - diverzije!

Piše: Almir Bečarević

Davnog 8. novembra 2011. godine puštena je u rad prva cijev gasovoda Sjeverni tok 1. To je bio historijski trenutak za Njemačku jer je gas počeo pristizati morskim putem, a ne kopnenim putem preko nekoliko zemalja. Gas je dolazio u cjenovno vrlo povoljnom aranžmanu i značio je, kako sigurnost snabdijevanja, jeftin energent za građane i industriju. Nakon toga, 2012. godine pušta se u rad druga cijev gasovoda Sjeverni tok 1 i tadašnja (Bundeskanzlerin) kancelarka Angela Merkel može trijumfalno reći da je Njemačkoj obezbijedila siguran dotok plina i jeftin energent.

Nakon toga, 2015. godine kreće se sa inicijativom o gradnji Sjevernog toka 2 i od tada kreću kontroverze o samoj namjeni tog projekta. Kancelarka Angela Merkel nije se puno obazirala na upozorenja SAD i pojedinih evopskih država da je to projekat koji će dovesti u pitanje jedinstvo EU i napraviti ovisnim EU od ruskog gasa. Sredinom septembra 2021. godine Sjeverni tok 2 je izgrađen i činilo se da je Angela Merkel i ovaj put pobijedila.

Sve nakon tog septembra ništa više neće biti isto; niti gasno tržište Evrope, niti izvoz ruskog gasa, niti puno jedinstvo Evrope po pitanju ruskog gasa, a počet će agresija na Ukrajinu kojim je potvrđeno da je funkcija Sjevernog toka 1. i 2., sa ruskog staništa, bila samo zaobilaženje Ukrajine i, čini se, priprema za agresiju na tu zemlju.

Na Sjeverni tok 1 i 2 potrošeno je u njegovu izgradnju cca 18 milijardi EUR-a kojom prilkom je položeno cijevi dužine cca 2.500 km.

Sav novac i sva sila dioničara sada su dovedeni do toga da dvije linije gasovoda, dva projekta više i ne postoje na karti cjevovoda za transport gasa.

Oba gasovoda Sjeverni tok 1 i 2 su minirani i time arhivirani sa karti transportnih cjevovoda 18 milijardi eura za ništa. Najpoznatiji dioničari oba kraka cjevovoda su: Gazprom (Rusija), Engie (Francuska), Wintershall Dea (Njemačka), Gasunie (Nizozemska), Shell (UK), OMV (Austrija), Uniper (Njemačka), E.ON (Njemačka), GDF Suec (Francuska)…

Kada pogledate listu dioničara vidite da se radi o kompanijama koje su sama krema energetskog tržišta Evrope. Uložili su 18 milijardi EUR-a za nešto što će biti krš evropskog čelika položen na dnu mora.

Zašto ovaj duži uvod?

Kada se ovo desi ovakvim energetskim gigantima šta onda očekivati nego diverziju na gasovodu kao posljedni znak raskida od ruskog gasa. Ali te diverzije nisu urađene bez razloga. Ovim diverzijama, ko zna od koga izvršene, omogućavaju podizanje klauzule VIŠE SILE kojim bi sve eventualne tužbe bile bespredmetne.

Kako da tužite nekog za projekat gdje ste uložili novac, za cjevovode koji neće isporučivati gas, za zaključene ugovore putem kojih nikad neće niti krenuti kubik gasa itd. kad je gasovod “neko” minirao i poslao ga u arhivu. Dioničari će otpisati svoje uloge, energetske kompanije koje su propale države će sanirati i sve će to biti plaćeno novcem građana upravo “zbog kojih su i izgrađeni Sjeverni tok 1 i 2”.

Na kraju, stvarni autori projekta, ruski i njemački političari, i dalje će ugodno piti svoje šampanjce i sjećati se velikih otvaranja na projektu koji je samo nakon 11 godina arhiviran na dnu mora.