HERCEGOVAČKI SOKO LETI NISKO Zubaku i Komšiću vjerovali su svi, zato im Čović ne može ni blizu!

Piše: Rasim Belko

Bit će katastrofa ako Željko Komšić ponovo bude član Predsjedništva države Bosne i Hercegovine, u glas poručuju Čovićevi i Plenkovićevi Hrvati, ali i njihovi sateliti. Ne danas, ne u ovoj kampanji. Ponavljaju mantru kako su navodno zakinuti već godinama. Država, njen entitet Federacija u golemoj su krizi jer Dragan Čović i krugovi oko nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor insistiraju na cementiranju HDZ-a u svim političkim procesima i na svim institucionalnim pozicijama u ovoj državi. 

Segregacija spram onih koji ovu Bosnu i Hercegovinu hoće i žele kao uređenu na evropskim, demokratskim normama, je ono što traže u nastojanju da se trajno osiguraju. 

No, vratimo li se u postratnu Bosnu i Hercegovinu vidjet ćemo brojke i parametre koji apsolutno dokazuju odveć poznatu priču da je zapravo najveći problem bosanskih Hrvata Dragan Čović i njegova stranka. Jer, otkako su Ante Jelavić, a potom Čović, preuzeli "brigu o hrvatskom narodu" taj narod okrenuo je leđa i domovini i tradiciji. Dio po dio postajali su stanovnicima drugih zemalja, ostavljajući sve za sobom. Otjerala ih je ta brižna politika Čovića i njegove škvadre. 

Krešimir Zubak bio je čovjek kojem su vjerovali i Hrvati i Bošnjaci, baš kao što je danas Željko Komšić vezivno tkivo dva etnosa, bez obzira na ono što tvrde Čović, Plenković, Milanović i slični. 

A koliko je Čović mali u poređenju s Zubakom pokazuje omjer izbornog rezultata na Općim izborima 1996. i 2002. godine. Zubak je zapravo jedini kandidat hrvatskog naroda, uz Komšića, koji je prebacio 300.000 u izbornom rezultatu. Jelavić, Čović, Ivo Miro Jović, Krišto nikada se nisu ni primakli tim rezultatima. 

Poređenja radi Čović je na izborima 2002. godine osvojio 116.606 glasova, što je u odnosu na Zubaka pad od skoro 200 hiljada glasova. Dakle, Hrvati su već tada, dok su im HDZ tajkuni otimali fabrike, pokazali da ne vjeruju ni Čoviću ni njegovoj stranci. No, Čović se tada nije bunio, jer je HDZ bio iznimno finansijski jak, prejak za sve ostale. 

Čoviću nije smetalo što su mu protivnici na izborima bili 2002. godine Stjepan Kljuić iz Sarajeva (Republikanska stranka), kao i Mladen Ivanković Lijanović (Ekonomski blok HDU-Za Boljitak). Nije dakle Čović imao problem što izlazi na megdan sa sedam protukandidata, od toga najmanje dva za koja su glasali i Bošnjaci. Jer, tada je HDZ mogao voziti i bugarski voz, ali je u to vrijeme bilo još onih koji su mu vjerovali. 

Decenije vlasti HDZ-a smanjivale su paralelno i broj bosanskih Hrvata i broj ljudi u tom narodu koji vjeruju Čoviću i njegovoj politici. U situaciji kada se shvatilo da HDZ Dragana Čovića radi za interese Hrvatske, protiv Bosne i Hercegovine i njenog građanstva, iz tog građanstva iznikao je Komšić. Kako rekoh, čovjek kojem kao i Zubaku vjeruju svi etnosi i naročito oni koji se tako ne izjašnjavaju. 

Svjestan reperkusija svog političkog djelovanja Čović shvata u kakvom je škripcu i kreće priča o Izbornom zakonu, koja traje više od decenija. Evropska komisija, Venecijanska komisija, eksperti, izaslanici, od Brisela i Berlina, preko Londona do Washingtona. Prijedloga desetine, ali Čoviću niti jedan po volji. Jer, niti u jednom prijedlogu nije pisalo "dok je Čović živ bit će član Predsjedništva i dok HDZ postoji bit će ključ vlasti na najmanje dva nivoa - državnom i federalnom". To je jedino što Čović i HDZ prihvataju. Ma šta pričali politički balavci, taj HDZ i njegov predsjednik jedini su zapravo krivci što imamo pat poziciju i na političkim i na životnim pitanjima. Na kraju se preko izlobiranog i pritisnutog Schmidta pokušala dobiti ta definicija doživotnosti HDZ-a i Čovića, ali na svu sreću po sve nas u ovoj državi je zaustavljena. 

Zubak je bio i prošao, Komšić će biti i proći, ono što ostaje na građanima ove zemlje je da traže njihove nasljednike. Bosanskim Hrvatima posebno, jer Čović nikada neće odustati i nikada neće dobiti ono što traži. A to vrijeme njegovih blokada koštat će sve, primarno Hrvate. 

Jer, nije ovdje problem građanstvo, već želja preobučenog komuniste da vlada komunistički u prikrivenoj legitimnosti. Zubak mu je daleko, Komšić još dalje, vrijeme je da se od njega udalje i Hrvati Tvrtkove i Katarinine zemlje!