Povlači li konsocijativni vrtlog Bosnu u nestanak

Piše: Muharem Cero

Nema sumnje da su nametnute izmjene Izbornog zakona BiH u režiji koordiniranog djelovanja briselske birokracije i međunarodnih struktura sa OHR-om na čelu, stacioniranih u BiH, iz agende konsocijativnog federalizma.

Krimska kriza 2017. nekako se poklapa sa pojačanim zanimanjem hrvatske i službenog Zagreba za navodno rješavanje hrvatskog pitanja u FBiH. Upravo tada je donesena pomno izlobirana Rezolucija o konsocijativnom federalizmu u BiH kao modelu za ne samo rješavanje 'hrvatskog pitanja' nego i trajnog rješenja bh. državnosti.

Rezolucija Evropskog parlamenta kojom se terapeutski model konsocijacije nudi i preporučuje kao najbolji za BiH, nije ništa drugo nego model federalizacije Federacije BiH.

Tu negdje prestaje priča o Dejtonom zajamčenoj reintegraciji bh. državnosti i bh. društva i počinje priča o ovjeri faktičkog stanja nastalog agresijom susjeda na suverenitet BiH. Cijela priča se vraća vrlo čudno na model 93' s tim što više to nisu Stoltenberg, Oven, Kutiler, Vens i ini nego su to sada neki novi igrači iz svjetla ali i stari iz mraka ratnih 90-ih. 

Nema dvojbe da je preferencija teritorijalno-etničkog iz Schmidtove odluke nije ništa drugo nego kontrapunkt reintegrativnom građanskom modelu koji više nije tek samonikla politička ideja, nego moćan projekat očuvanja državnosti BiH, ali ništa manje bitno i model obnove bosanskog društva.

Nažalost, u cijeloj priči nisu samo međunarodni igrači nego ovoga puta ojačani, ohrabreni domaći akteri. Učešće upravo tih domaćih aktera ne samo onih prononsiranih koje ćemo zvati uvjetno Dodik-Čović ili, pak, Plenković-Vučić, nego i onih koji sebe bespogovorno nazivaju patriotsko bosansko-bošnjačkim, omogućava da projekat konsocijacije dobije svoju željenu dinamiku u zamjenu za oslobađanje grijeha kleptokracije, lopovluka i promašenih ideala.

Najbolji primjer za ovakvu tvrdnju jeste odricanje od deklariranih izjava o titularu vlasništva države na vlastitoj imovini, busanju u prsa o principijelnosti na ustrajavanju modela koji jamči i potvrđuje suverenitet i integritet BiH, a istovremeno neulaganjem mehanizama zaštite na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata u RS-u lako i bespogovorno od svih tih ciljeva odustaju predajući suverenitet države u ruke entitetu RS u zamjenu za iskupljivanje vlastitih istovrsnih grijeha u Federaciji.

Dobro je iščitao ovu poruku Schmidt te u izbornoj noći kao probni balon konsocijacije gurnuo nametnuti model koji je tek prethodnica onom sljedujućem – teritorijalnoj raspodjeli državne imovine na način i po matrici koju su prihvatile bošnjačke participativne strukture u RS-u prihvaćanjem modela izmjena i dopuna Zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata u RS.

U prilog ovakvoj tvrdnji ide i Schmidtova najava rješavanja statusa državne imovine provođenjem petog cilja agende za zatvaranje OHR-a. Možda je naivno vjerovati da će te bosansko-patriotske strukture iskoristiti preostale pravne mogućnosti za zaustavljanje konsocijativnog modela a koji nije ništa drugo nego teritorijalna raspodjela FBiH po modelu hrvatskih političkih i nacionalnih interesa u najširem smislu s krajnjim ciljem ustrojavanja BiH po modelu konfederalno federalnog tipa.

Mogućnosti za zaustavljane postoje, a dovoljno je da oni koji su još uvijek u mandatu ulože ustavnu apelaciju na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata u RS-u, a čiji ishod neupitno vraća stvari u pređašnje stanje i ponovo stvara mogućnost reintegracije kao dejtonskog reda, a zatvara mogućnost konsocijacije kao prelaznice za projektovanu disoluciju i nestanak bh. državnosti.

Nije lako biti izvršilac ubijanja bh. državnosti. Oni koji preuzimaju čin izvršenja toga cilja moraju biti spremni na historijsku odgovornost i posljedice nepredvidivih događanja u fazi izvršenja tog nedjela.