Piše: Nevena Kovačević
Skupština Crne Gore usvojila je kasno sinoć neustavne izmjene Zakona o predsjedniku Crne Gore. Praksa usvajanja antiustavnih akata u crnogorskom parlamentu nije novost.
Izmjene pomenutog Zakona predstavljaju vrhunac nepoštovanja Ustava, narušavanje pravnog poretka i podrivanje demokratije. Poslanici nam, očito, žele pokazati da je njihova volja iznad najvišeg pravnog akta. A šta je sa voljom naroda na koju se toliko pozivaju? Predsjednik, kome mandat ističe za nekoliko mjeseci izabran je voljom naroda. Volja naroda je za predstavnike odavno nepostojeće parlamentarne većine legitimna samo onda kada njima obezbjeđuje sigurne pozicije i opstanak na vlasti.
Riječ demokratija je u crnogorskom društvu postala fraza na koju se pozivaju svi, zavisno od toga da li je ishod demokratskih procesa povoljan po njih i njihove lične ili partijske interese. Pozivali su se crnogorski poslanici na demokratiju i tokom jučerašnjeg zasijedanja Skupštine, svjesni činjenice da svojim djelovanjem guše sve što je demokratsko, kršeći temeljne ustavne principe.
Potvrdili su ono što svi već odavno znamo - lični i partijski interesi su iznad državnih, čak i za formalno evropske i građanske partije. Izmjenama Zakona o Predsjedniku, predstavnici parlamentarne većine pokušaće da natjeraju Mila Đukanovića da povjeri mandat za sastavljanje Vlade Miodragu Lekiću. Druga opcija je oduzimanje ustavnih ovlašćenja, davanjem mogućnosti Skupštini da predlaže mandatara za sastav Vlade, ukoliko Predsjednik to ne učini.
Jasno je da je strah od prijevremenih parlamentarnih izbora doveo do ponovnog ujedinjenja parlamentarne većine. Građanski pokret URA i Socijalistička narodna partija priklanjaju se proruskom DF-u, kako bi sačuvali nelegitimne pozicije u nelegitimnoj Vladi, dok Demokrate to čine kako bi spriječile dalji pad podrške i gubitak biračkog tijela.
Rezultati izbora u Podgorici pokazali su da nijedna partija stare većine nema dovoljnu podršku građana i da bi, na eventualnim parlamentarnim izborima, dobar dio njihovih glasača podržao
novoformirani pokret Evropa sad. Zato je važno po svaku cijenu izbjeći održavanje izbora.
Kako bi to postigli, spremni su na svaki vid antidržavnog djelovanja, iako dobro znaju da je promjena nadležnosti Predsjednika uslovljena promjenom Ustava i da će ovakav Zakon biti
poništen od strane Ustavnog suda, bez obzira na to kada će profunkcionisati. Zbog toga većini od 30. avgusta odgovara blokada Ustavnog suda i održanje statusa Quo kako bi nesmetano sprovodili institucionalno i pravno nasilje i zemlju gurali u anarhiju i bezakonje. Predsjedniku je dat rok od tri dana da se izjasni o predloženom tekstu.
Ako predsjednik dva puta odbije da potpiše ukaz o proglašenju Zakona, DF i partneri imaju pripremljen scenario - ponovno pokretanje neustavne inicijative za njegovu smjenu. Plan oslobodilaca bio je jasan i prije održavanja lokalnih izbora.
Izostanak preventivne reakcije, doveo nas je u poziciju u kojoj o sudbini države odlučuje proruski DF, postupajući po nalogu Beograda i Moskve i diktirajući pravac djelovanja ostatku partija, koje taj pravac bespogovorno slijede. DF ostvaruje ono što nije uspio 2016. godine - na djelu je državni udar.
Država je u rukama onih koji su iz parlamenta pozivali na građanski rat i oružane sukobe, priželjkujući destabilizaciju zemlje i čitavog Balkana, kako bi bili ostvareni ciljevi srpskog i ruskog sveta.
Stanje u kome se Crna Gora nalazi je veoma opasno. Prećutali smo neustavni temeljni ugovor. Prećutali smo neustavnu smjenu dvojice smijenjenih ministara. Ćutimo na gotovo svakodnevno nasilje nad pripadnicima manjinskih naroda, kojim se narušava multietnički i vjerski sklad.
Hoćemo li i ovo prećutati?
Da li je konačno došlo vrijeme da neko preuzme odgovornost za ulazak zemlje u političku, ekonomsku, ustavnu i institucionalnu krizu? Ako i ovoga puta prećutimo, povratka nema. Skupština će moći da usvoji baš svaku odluku koja ima podršku 41 poslanika, čime će faktički biti suspendovan Ustav, a postojanje institucija u potpunosti obesmišljeno. Jedini način na koji se možemo oduprijeti volji onih koji žele da vide Crnu Goru kao nefunkcionalnu državu je otpor - građanski, legitiman i demokratski. U tom otporu moraju učestvovati i procrnogorske partije. Obaveza suverenista je da prihvatanje odgovornosti, umjesto verbalnim floskulama, pokažu konkretnim djelima.
Nije ovo pitanje predsjednika, niti partije. Ovo je pitanje države i njenog opstanka, a od nas zavisi da li ćemo Crnu Goru pustiti da bespovratno potone.