Piše: Rasim Belko
Izbori završeni. Konačno. Mjesec dana od glasanja vidimo jasnu sliku šta su građani Bosne i Hercegovine izabrali. Produžen i mandat EUFOR-a. Ko je mislio da nesigurnost dolazi sad je rahat, tu su strani vojnici, oni će nas odbraniti u slučaju belaja. Malo sutra, al' hajde.
No, jedno pitanje ostalo je da visi ko opasan gajtan nad sudbinom Bosne i Hercegovine. Kako implementirati izborne rezultate? Ili preciznije kada? Za novi politički ambis u koji je gurnuta Bosna i Hercegovina krivce smo sinoć gledali na Vijeću sigurnosti. Svjetske sile, regionalni agresori uglas i ujedinjeno postavili su se kao Schmidtov štit. A Christian Schmidt, visoki predstavnik međunarodne zajednice pritisnuo je dugme u izbornoj noći i pripremio postizborni haos. Igramo na male golove, a on jednom timu dao tri gola prednosti. Još iza njega stale SAD i Velika Britanija direktno, evropska većina indireknto, smušenom reakcijom.
Schmidt je sinoć razotkriven, po šavovima je njegove argumente rastavio Sven Alkalaj, ambasador BiH u UN-u. Taksativno, pravnički definisano, pojasnio je gdje je i u kojoj mjeri Schmidt ne poštovao evropske konvencije, Ustav BiH, Dejtonski sporazum, presude... I napali ga. Prvo Schmidtovi nalogodavci sa Zapada, a potom i njegovi legitimni sufleri iz Zagreba i Mostara. Uglas povikaše, on je Komšićev, bošnjački, takav i takav. Kad bolje čitaš shvatiš da je bosanski, pa ti jasno zašto se bune. Jasno ti da je HDZ BiH konačno priznao da su Schmidtova nametanja zapravo uranjeni božićni pokloni za legitimnog Dragana Čovića. Napadima se pridružuje i politička rodbina iz Banja Luke, ali i od njih smo to već navikli.
I u trenucima dok o Bosni i Hercegovini, njenoj demokratičnosti, raspravljaju Kenija, Gabon, Meksiko... u Sarajevu se dešava platforma - osam za vlast odabranih. Ništa sporno, ako ih je politička volja naroda odabrala da predvode državu. I ako nije. Koalicije su prirodna stvar iako su u BiH često neprirodne. No, tajming je posve pogrešan i eto nas na pravom pitanju - SMIJE LI SE IĆI U FORMIRANJE VLASTI PRIJE ODLUKA USTAVNOG SUDA BiH?
Dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić i Šefik Džaferović uputili su apelacije Ustavnom sudu BiH zbog Schmidtovih nameta. Komšić je osim apelacije zatražio i privremenu mjeru, te pozvao CIK da ne dodjeljuje mandate po Schmidtovom modelu, dok sud ne odluči po apeliranom. O apelacijama će odlučivati Veliko vijeće Ustavnog suda BiH. Još nije, a kada će, ne znamo!
Dakle, vlast bi se u Bosni i Hercegovini, u aktuelnom momentumu, trebala formirati po nametnutoj odluci za koju tek treba da se odluči je li antiustavna, antidejtonska...Višestruka je opasnost takvog djelovanja. Primarna, šta ako se mandati podijele, parlamenti konstituišu, zakoni donesu i onda Ustavni sud BiH kaže - neustavno? Pravni vakuum u koji bi tada upali je prilično opasan i retrogradan, jer šta sa zakonima koji su neustavni, šta sa donosiocima tih zakona koji su neustavni. Da li će se u tom slučaju oduzimati dodijeljeni mandati, gdje su prava onih koji su dobili a nisu trebali i onih koji su trebali a nisu dobili mandate? Milion pitanja, a odgovora nema.
Iako ga zapadnjaci brane da je nešto deblokirao, Schmidt je zapravo svojim zagrebačkim nametom sve gurnuo u veliku zavrzlamu. Doduše, deblokirao je nekako Ustavni sud FBiH. Ustavni sud države mu nije ni pao napamet, a i on polako zalazi u duboku blokadu. To su valjda blokade koje ga ne zanimaju, a trebale bi, opasnije su od blokade Ustavnog suda FBiH?
Drugo pitanje odnosi se na Centralnu izbornu komisiju. Bez obzira što sve više liče na uplašenu hajdučiju, u strahu zbunjenu, ne bi smjeli početi sa dodjelom mandata bez odluke Ustavnog suda BiH. Jer, bez obzira koliko im prijetili zapadni ambasadori i diplomate, ovo je ipak država, kakva takva, ali država. I CIK BiH je institucija koja mora poštivati više instance. U suprotnom, mogli bi biti pozvani na odgovornost?
No, indikativni događaji upućuju na to da bi CIK ipak mogao slijediti prijedloge (čitaj naredbe ambasada i Schmidta) i podijeliti mandate. Jer, predsjednik CIK-a, nezavisne institucije, kaže nedavno u tv gostovanju da se čuje telefonom s Ambasadom SAD. Jučer je s tim CIK-om ambasador Ujedinjenog Kraljevstva. Na Vijeću sigurnosti mnogo se govorilo o tom CIK-u. Dakle, sve u smjeru da posao privedu kraju, iako taj posao u konačnici može biti neustavan?
Jer, sve su prilike da ni vrhovnom tumaču Dejtona, ni CIK-u, ni diplomatskom koru u BiH nije stalo do Ustava BiH, već do realizacija njihovih sve opasnijih namjera spram BiH.
Osim platforme koja je svjetlost dana ugledala u noći rasprave o BiH na najvišem međunarodnom nivou, ne treba zaboraviti ni poruku njemačkog parlamentarca Adisa Ahmetovića da Schmidt ne bi nametnuo odluku da neko iz probosanskog ili bošnjačkog korpusa nije pristao na to. A ko bi to mogao biti može se iščitavati iz onih predizbornih posjeta Washingtonu, Londonu, Berlinu… nakon kojih se hvalisalo kako su ti putnici utjecali na stavljanje na crnu listu i druge “benefite” za BiH. Danas se tim putnicima, umišljenim da su politički bitni, žuri da napravi vlast sa onima koji stoje uz Schmidta i Zagreb. Njima svima je do Ustava BiH i odluke Ustavnog suda stalo kao do kvaliteta zraka u Mogadišu.
Pogubnost tih politika tek će da nas počne sustizati. No ono što bi trebao biti fokus svih koji su se suprotstavili Schmidtu i njegovom nametanju aparthejda mora biti odbrana Ustava BiH, reda i poretka. Jer, desi li se da Ustavni sud potvrdi navode Komšićeve ili Džaferovićeve apelacije, naći ćemo se u vrzinom kolu.
A to kolo, pokazali su, najbolje igraju oni koji bi da BiH rastave na nekoliko dijelova.
Jesu li i koje su političke snage spremne ići u pravcu formiranja vlasti bez odluke Ustavnog suda vidjet ćemo u narednim danima, a to će biti jasan pokazatelj koliko je tim snagama zaista stalo do cjelovite Bosne i Hercegovine i njenog opstanka.
Na kraju ostajem u dilemi, spremiti kokice, pasoš ili pušku? Na svima je da razmislimo!