MEMIĆI ZASLUŽUJU PRAVDU Ali, politički marketing ne smije biti mjerilo pravednosti i pravosuđa!

Piše: Rasim Belko

Nije lako gledati i svjedočiti boli i patnji kroz koju porodica stradalog Dženana Memića prolazi evo već sedam godina. Teška je to borba u kojoj se traga za istinom na koji je način ubijen Dženan i ko ga je ubio. Samo Muriz i Arijana Memić znaju kako im je bilo prolaziti kroz sve bitke, pa zbog toga i imaju pravo na burnu reakciju poslije oslobađajuće presude osobama za koje se sumnjalo da su pomagali učiniteljima krivičnog djela, davali lažne iskaze i slično.

Ali, nema pravo niko drugi, a naročito politički faktori u Bosni i Hercegovini da negiraju državu Bosnu i Hercegovinu, da skrnave i pljuju u Dodikovom stilu po Sudu Bosne i Hercegovine. Jer, to niti u jednoj demokratskoj državi nema pravo niko. Stoga se sva lepeza reakcija oko slučaja Memić i posljednje presude može posmatrati političkim marketingom i ničim drugim.

Jer, napisati bez nuđenja dokaza da su sudija i Sud igračke u rukama nekog režima je opasna poruka. Ako je tako šta ćemo za presude o krupnim krivičnim djelima, zločinima, drugim nezakonitim radnjama i genocidu. Hoćemo li i njih nazvati presudama korumpiranih sudija i njihovih političkih nalogodavaca. Možda sprege politike i pravosuđa i postoje, ali ih treba dokazivati, zakonima zaustavljati. A ne najavljivati kako će kada „mi dođemo na vlast taj sud i njegove sudije biti protjerivani“. To je državni udar. To je udar na pravosuđe. Ne sviđaju se ni predsjedniku Amerike neke presude, pa ih nije nazvao Trumpovom političkom mafijom.

Slijevaju se reakcije na oslobađajuću presudu Mutapu i ostalim. I građane mogu razumjeti, nepravde je mnogo da bi bili smireni. Ali ne i one koji politički motivisani misle da država postoji od jučer, kada su oni eto postali bitni, pa bi sad oni da sude umjesto suda. Nema toga, osim možda u nekim trećim zemljama.

A postalo je praksa da doktori medicine, svršenici DIF-a, umjetnici, muzičari, portparoli političkih stranaka bez trunke pravnog znanja, više znaju o pravu i pravosuđu nego sudije i sam Sud BiH. To je opasna praksa, jer ako smo svi sudije i tužioci, zašto onda ne ugasimo sudove, napravimo plemenska vijeća. Tu više pravo neće biti potrebno, šta misli većina neka to bude presuda. Bio nesretnik kojem se sudi kriv il' nevin, neka mu sudi većina.

Jer, baš to se dešava od jutros, nakon presude u slučaju 'Memić'. Tako nam sa društvenih mreža stižu poruke: "Branko Perić, oslobodio ubice Dženana Memića, oslobodit će i crnolistaša Fadila i lopovčinu Fikreta u aferi Respiratori", "Pravda je generalno spora, ali u tužilaštvima i sudovima u BiH je jako jako spora. Korupcija je bolest ovog društva, bolest na koju pravosuđe nije imuno". Jedna bivša načelnica, s Memićem nikakve dodirne tačke nema o presudi kaže: "Za sve nas koji se bavimo politikom postavila je imperativ: Borba protiv stranačkih uticaja, korupcije i nepravde u pravosudnom sistemu BiH mora biti naš prioritet!"...  

Koliko se uopće ne obraća pažnja na to šta piše u presudi, šta je u objašnjenju rekao sudija Branko Perić, pokazuje reakcija Elmedina Konakovića, koji primjećuje ono što niko ne vidi. U reakciji na presudu, prenosi portal N1, Konaković je naveo da je Perić: "Tokom suđenja vrijeđao tužioce, pomagao svjedocima optuženih, savjetovao ih javno, pred svima", iako optuženi nisu imali niti jednog svjedoka. Lider NiP-a je poručio i da će "prvi cilj nove vlasti biti obračun sa kriminalom u pravosuđu". Na koji način je to zamislio ne znamo, ali je još jednom iskoristio slučaj Memić da ispuca rafal političkih prijetnji, bez da ih nečim potkrijepi. U onom 'bajatom' sporazumu je naveo reformu i depolitizaciju pravosuđa, pa je pitanje kako će to Konaković mijenjati pravosuđe a da ga ne politizira.

Istovremeno, nameće se pitanje šta ćemo sa svim dosadašnjim oslobađajućim presudama. Šta ćemo sa presudama za rekete i pljačke, u kojima je isti sud oslobađao i kadrove te buduće vlasti. A bilo je tu optužnica za reket, korupciju i još ponešto. Dakle, mi kojima se te presude ne sviđaju sada bismo trebali proganjati sudije koje su ih donijele, pa uzeti pravdu i sud u svoje ruke. Interesantno je kako se Tužilaštvo BiH amnestira, bez da je iko napravio valjanu analizu o njihovim propustima.

Ne ide to baš tako, niti bi smjelo ići. Niti bi u pravnoj državi prošlo više od sat vremena a da komentatori koji de facto prijete sudu ne bi bili privedeni. Jer, kako rekoh na početku, zbog boli i svega što su preživjeli, Memiće možemo i razumjeti. Lidere i druge stranačke vojnike koji napadaju sud, niti možemo niti smijemo.

Ne zato što ih politički ne volimo, nego zato što sud ne sudi po željama i pretpostavkama, već po dokazima i činjenicama izvan svake razumne sumnje. A izvan svake razumne sumnje i ovaj put je dokazano da političke garniture ma kojeg ideološkog spektra bile ne prezaju da nečiju bol koriste za svoj politički marketing.

To, osim dnevnopolitičkog šićara i nekih simpatija, neće donijeti ništa dobro. Jer, zašto bi bio problem kada Dodik neargumentovano napada i pljuje bh. sudove, a prihvatljivo kada to radi neko iz Sarajeva. U pravu dvostrukih aršina nema, jer pravo se uči puno ozbiljnije od fiskulture i političkog marketinga.