Ništa od Bećirovićeve politike mira: Dašak novog Dodikovog vjetra!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevadnić smatra da najveći politički kapacitet u RS ima Milorad Dodik zbog čega je nesporno da on i određuje sastav delegacije i šta će ljudi koji predstavljaju RS u ime BiH govoriti na predstojećem samitu lidera EU i zemalja Balkana u Tirani.

Ovo je izjava dijametralno suprotna u odnosu na ono što je jučer izjavio Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH. On je naime odgovarajući Miloradu  Dodiku kazao da on nije pozvan u Tiranu i da neće odlučivati u ime BiH.

I tako smo i prije same uspostave vlasti koju će navodno činiti stranke Osmorke, HDZ i SNSD na državnom nivou, na djelu vidjeli da će Bećirović iz Predsjedništva teško moći sprovesti u djelo ono što je najavljivao. 

Bećirović u više navrata isticao da političari u BiH ne smiju biti sebični i raditi samo za svoju popularnost i korist već da trebaju raditi za interese osiromašenih i obespravljenih ljudi. Kao da je nekog briga za ovu kategoriju ljudi u BiH.

Posebno nije briga Milorada Dodika i Dragana Čović, za koje Osmorka tvrdi da će naći kompromis i da će BiH krenuti naprijed, sve do kandidatskog statusa, kao da on išta i znači, osim što će se otvoriti IPA fondovi. 

„Energiju moramo usmjeriti ka popravljanju loše sadašnjosti i izgradnje temelja za sigurniju budućnost. Za kvalitetniji život ljudi svi nivoi vlasti trebaju se fokusirati na rješavanje egzistencijalnih pitanja“, kazat će Bećirović nakon što je i zvanično sjeo u Predsjedništvo BiH. 

Ali i prije zvanične koalicije SNSD će pokazati da neće ni mililitar odstupiti od dobro poznate politike u kojoj ih BiH kao suverena zemlja uopće ne zanima, već isključivo RS.

Zato je već jasno da je utopija priča Bećirovića, a što se već i sam uvjerio, da svi mi u BiH imamo zajedničke protivnike, nezaposlenost, siromaštvo, nepravdu i masovan odlazak ljudi iz naše zemlje, posebno mladih. Dodik se neće s njim boriti protiv ovih pošasti, već suprotno!

„Ovi protivnici ne poznaju političke, etničke, vjerske i druge razlike i oni jednako prijete svim ljudima. Krajnje je vrijeme da djelujemo odgovorno i zajednički kako bi se suprotstavili stvarnim problemima", poručio je Bećirović.

Kako ćemo se to suprotstaviti? Pojašnjavaju nam, nema SDA riješeni su problemi!?

Na sceni nešto drugo. Oni koji su blokirali, pljačkali, ucjenjivali nastavit će da rade to i sa Osmorkom, a politika pomirenja tu neće biti dovoljna. Jer druga strana će ih iscrpiti do maksimuma. 

Najznačajnija nauka ovih dana u Bosni i Hercegovini je matematika. Preračunava ko stigne, slažu se buduće koalicije i vlast. Ono što je potpuno jasno za sada, HDZ je npr. dobio to da Demokratska fronta ostane u opoziciji. 

Ali sve je jasnije da Denis Bećirović sa Željkom Cvijanović mora preglasati Željka Komšića prilikom izbora HDZ-ovog kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH!

Zvuči sasvim porazno i potpuno drugačije od onoga što smo tokom kampanje Bećirovića slušali. A, evo što sada čitamo i iz pisma kojeg Bećirović šalje Dodiku.

U kojem će momentu shvatiti da politika pomirenja i gradnje budućnosti nema sa secesionistima, koji užurbano rade ka ideji da RS postane samostalna ili da se steknu preduvjeti za takvo što. Na tom im putu treba još državna imovina.

Bećirović je rekao i da je 'njegova ruka ispružena za saradnju prema svima koji žele dobro u ljudima u BiH'. Bilo bi korisno kada bi pojasnio koje to dobro Dodik i Čović žele ljudima u BiH i kako to misli nastaviti reformu odbrambenog sistema u skladu s NATO standardima, na šta BiH obavezuju međunarodni sporazumi.

Mnogo je pitanja, malo odgovora. Smjernice iz Sporazuma nisu dovoljne da se javnost uvjeri u dobre namjere stranaka iz Federacije koje hitaju u vlast s HDZ i SNSD-om.

Isto bih mislila i da SDA sama želi formirati vlast s rušilačkim 'HDZ-SNSD' dvojcem, rezultate tih kolacija smo već osjetili.

Ali, isto neću pristati na priču da je SDA štetna, dok su HDZ i SNSD nezaobilazni u vlasti!?

Podjednako će svi biti krivi kada đavo dođe po svoje, jer oni koji sebe doživljavaju probosanskim nisu bili spremni svoje vlastoljublje, taštine, strahove i sujete podrediti zajedničkom cilju.

Taj cilj im je morao biti Bosna i Hercegovina, jer dok se oni međusobno razilaze BiH je sve manje!