Piše: Rasim Belko
Manipulator je, iznimno vješt iskoristiti situaciju. Milorad Dodik, lider SNSD-a i entiteta Republika srpska i ovaj put je znao iskoristiti podijeljenost i smušenost sarajevskog političkog bazena, ali i međunarodne zajednice i skoro završiti posao oko državne imovine. Očekuje ga još procedura kroz Vijeće naroda i priča će biti gotova.
Zakon o nepokretnoj imovini koju koriste javne vlasti u Rs nije prvi put na stolu dnevno – političkih igara, ali prvi put priča o njemu je sporedna priča koju pokrivaju priče o osmorci i šestorci, političke bitke u Sarajevu, neustavni dan Rs i slično. I zato je Dodik ovaj put mnogo bliže ostvarenju zamisli nego ranije.
Istovremeno visoki predstavnik Christian Schmidt i cjelokupna međunarodna zajednica ponovo su blagi, skoro neprimjetni u odbrani dejtonskih tekovina i ustavno-pravnog normativa, kojeg moraju čuvati, jer u suprotnom nam ne bi trebao ni PIC ni OHR.
No, nije sve do Dodika, slično je samo uz manje buke i u entitetu Federacija BiH gdje još nije ni počelo odazivanje na poziv Schmidta i PIC-a da se usklade propisi o državnoj imovini s Ustavom Bosne i Hercegovine. Dva entiteta, svaki na svoj način, tako su uzurpirali imovinu države Bosne i Hercegovine, koja po presudi Ustavnog suda BiH U-1/11 je jedini titular, odnosno vlansik te zemlje. I odluka visokog predstavnika Paddyija Ashdowna iz 2005. je jasna, državnom imovinom zabranjeno je raspolagati do odluke Parlamenta države Bosne i Hercegovine.
Ali u postojećoj situaciji osim što ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine odnos prema državnoj imovini može stvoriti prilično velike probleme s aspekta poslovanja na toj imovini.
Dođemo li u situaciju da međunarodne korporacije uđu u poslovanje s protuustavno prisvojenom imovinom u jednm ili drugom entitetu ova zemlja osim udara na njenu imovinu doživjet će udar na ionako poljuljani međunrodni ugled.
U tom slučaju investitori će bježati glavom bez obzira, a zaštitu svojih prava tražiti pred domaćim i međunarodnim sudovima. Cijela ta priča može biti ozbiljno pogubna. Vrijeme je da se mogućnosti štetnih posljedica neodgovornog odnosa spram državne imovine u FBiH i neustavnog ponašanja u Rs, preduprijede, a međunarodni i domaći ulagači upozore na moguće posljedice štetnog poslovanja na nesređenoj imovini.
I stoga je ponovo prvi na potezu Ured visokog predstavnika i sam Schmidt koji bi trebao pozvati ministarstva vanjskih poslova svih članica PIC-a da informišu svoje privredne komore i kompanije da u Bosni i Hercegovini posluju s posebnom pažnjum, jer u slučaju da posluju na državnoj imovini po njih mogu nastupiti prilično štetne posljedice.
Naravno, Schmidt bi to sve mogao spriječiti i mogao je i ranije, ali u nedostatku međunarodne podrške da izvrši svoju zadaću zaštite Ustava, upozorenje bi bilo minimum za sprječavanje lošeg scenarija.
Istovremeno na potezu je i šefica bosanskohercegovačke diplomatije Bisera Turković koja u opisu radnog mjesta ima zaštitu međunarodnog ugleda naše zemlje. Stoga bi i Turković morala djelovati u istom pravcu i informisati diplomatije zemalja od istoka do zapada na ozbiljne mogućnosti da njihove kompanije budu oštećene i uvučene u ozbiljne sudske procese s obzirom na neriješeno stanje s državnom imovinom i činjenicu da tu imovinu kontrolišu i nude oni koji nisu stvarni vlasnici.
To ni u kom slučaju ne smije biti poziv za prestanak investiranja u Bosni i Hercegovini, već apel da se preko državnih instanci provjere lokacije i stvarni vlasnici imovine na kojoj se želi investirati. U cijelom procesu značajan posao traba da obave i trgovinske komore i upozore članstvo na ovaj slučaj.
U dosadašnjoj praksi u Bosni i Hercegovini uglavnom smo imali slučajeve da probleme rješavamo umjesto da ih sprječavamo. I to je razlog zašto Turković mora uraditi svoj dio posla.
Onog trenutka kada dođe do zavrzlame oko investicija s pogrešnim vlasnikom imovine nesumnjivo je da će cijenu platiti i Bosna i Hercegovina, a ozbiljnu štetu istovremeno trpiti i taj ulagač. To će u konačnici imati efekat još manje želje kod međunarodnih investitora, koji ionako našu zemlju zaobilaze u širokom luku.
U cijeloj priči pomoglo bi i kreiranje registra državne imovine, pa bi na eventualni poziv ili zahtjev stranog ili domaćeg investitora ova država imala trenutni odgovor je li imovina na kojoj žele ulagati državna imovina ili je njen status još uvijek neriješen.
Taj registar trebalo je do sada uraditi Ministarstvo pravde, ali Josip Grubeša, HDZ-ov ministar poslovično se nije miješao u svoj posao. Stoga je na onima koji pokazuju želju da štite ovu državu, jer su izabrani i položili zakletvu na njen Ustav, da urade ono što im jeste obaveza i posao.
U suprotnom, problemi koji nas čekaju, mnogo su veći od onih na koje smo navikli u režiji separatiste Milorada Dodika.