Članak

Kad se teoretičari pitaju onda građani trpe posljedice: Koliko ćemo puta još reći 'nikad više'?

Umjesto toga, neka obiđu poznata okupljališta trkača, gdje turiraju svoje ljubimce. Neka ih preventivno prekontrolišu.

Piše: Amra Vrabac 


Koliko puta smo rekli: "Nikad više". Koliko puta ćemo još izgovoriti te dvije riječi dok se nešto ne promijeni u sistemu koji ne funkcioniše.

Nakon nove tragedije u Sarajevu u kojoj je jedna mlada osoba izgubila život, a dvije teško povrijeđene, ponovo se prebacuje loptica sa policije na pravosuđe. Ako postoje zakoni zašto se onda ne primjenjuju za sve građane jednako.

Čitamo ovih dana bolne ispovijesti i tragične priče onih koji su bili žrtve nesavjesnih, drogiranih, alkoholiziranih ili tek obijesnih vozača, a koji nikada nisu odgovarali pred zakonom. Čitamo i o sprezi ljekara, sudskih vještaka i osiguravajućih kuća kada se ide na štetu žrtve. 

Nakon smrti Have Dovadžija koju je vozilom usmrtio Semir Rastoder poručili smo nikad više. A bilo je i previše smrti u Sarajevu, Zenici, Bihaću, Banja Luci... Ne samo u saobraćajnim nesrećima, već i ubistava, nerasvijetljenih i onih koji i danas čekaju svoj pravosudni epilog. Iste godine stradali su Dženan Memić i Selma Agić i Edita Malkoč. U jednom slučaju zakazao je cijeli sistem. Sedam godina traje pravna bitka da se dokaže da je Dženan Memić žrtva napadača, a ne saobraćajne nesreće. Da nije javnost vršila pritisak pitanje je s kakvom bi kaznom prošao Sanjin Sefić koji je usmrtio Editu i Selmu na pješačkom prijelazu prolazeći na crveno svjetlo nakon čega je pobjegao u Srbiju.

Prije nekoliko dana u Sarajevu brutalno su napadnuti mladić i djevojka koji su zadobili teške povrede. Napadač je uhapšen, ali je poznato da je i ranije kažnjavan za isto djelo.

Protesti koji su jučer održani u Sarajevu trebali su biti barem tri puta veći. Ne možemo dozvoliti da se sve završi na tri dana priče i do nekog novog 'nikad više'. Nisu to zaslužile njihove porodice koje su obilježene za cijeli život. Danas su te porodice izgubile svoje voljene, sutra to može biti bilo ko od nas. A pitanje zašto. Da li je to policija koja ne radi svoj posao. Da li je to Tužilaštvo koje ne reagira adekvatno i ne traži mjere ili su to sudovi koji su pretrpani predmetima. Šta god da je u pitanju, ničiji život nije vrijedan haosa koji vlada u sigurnosnom i pravosudnom sistemu. Na takav način samo se gubi vjera u pravni sistem i pravdu. 

Zadnjih nekoliko godina slušamo priče kako se Uprava policije MUP KS jača, kadrovski i materijalno. Kada ste posljednji put vidjeli da policija zaustavlja „bijesna vozila“ ili preciznije koliko ste puta vidjeli da policija zaobiđe takav automobil, a zaustavi neko starije vozilo. Da li smo zaista pred zakonom svi isti?

Trebamo li početi pričati i o onima koji krše sva pravila u saobraćaju. Gledate li vožnju sarajevskih taksista – divljih ili regularnih sasvim je svejedno. Nervozni, brzo voze, prolaze kroz crveno svjetlo, traumatiziraju ostale učesnike u saobraćaju. Nikada nisam vidjela da je sarajevska policija zaustavila taksi vozilo da ga prekontroliše. Onako, nasumično, testirajte vozače na alkohol, na prisustvo droge i o tome obavijestite javnost. 

Posljednjih dana vidimo policiju na raskrsnicama, pokušavaju ubrzati protok saobraćaja. Kao svjedok takvih pokušaja, molim policiju da u 16 sati sve prepusti semaforima jer ne rade svoj posao kako treba i stvaraju još veću gužvu. 

Umjesto toga, neka obiđu poznata okupljališta trkača, gdje turiraju svoje ljubimce. Neka ih preventivno prekontrolišu, provjere u sistemu broj neplaćenih kazni, neka vide da ih policija prati i da ne mogu mirno divljati Sarajevom ili bilo kojim gradom. 

Ako ne funkcioniše sistem na relaciji policija – Tužilaštvo KS – sudovi, onda to treba jasno i reći. Građani nemaju nikakvu korist od tog prebacivanja krivice. Ako je policija nemoćna da se obračuna sa trkačima na cestama, onda zamislite kako se nemoćno osjećaju građani. Ako je policija nemoćna pred Tužilaštvom i sudovima, onda neko i to treba reći. 

U suprotnom, posljedica će biti i za politiku koja kreira ovaj haos nesposobnošću i izostankom struke. Ne mogu teoretičari donositi praktične mjere, niti se ovi problemi mogu riješiti radarima i smanjenjem brzine za 10 km/h. Riječ je o truhlom sistemu koji je zreo za korjenitu promjenu. A ako ova politika ne zna, onda pitajte one koji su živjeli i radili u nekom starom uređenijem sistemu.    

#BiH