Po Schmidtu je opsada Sarajeva trajala tri godine: Ko je ubio 46, a ranio 90 građana u avgustu 1995. godine u masakru na Markalama!?

Piše: Amra Vrabac 

Visoki predstavnik Christian Schmidt danas je odao počast Suadi Dilberović i Olgi Sučić, žrtvama agresije na BiH koje su ubijene 5. aprila 1992. godine. 

U popratnom tekstu koji je OHR objavio uz fotografiju Schmidta izrečena je jedna velika neistina.  

"Visoki predstavnik Christian Schmidt danas je odao počast Suadi Dilberović i Olgi Sučić, prvim žrtvama trogodišnjih strahota koje je proživio glavni grad BiH.

Trebamo se sjećati žrtava i stalno se podsjećati na vrijednost mira, suživota i zajedničke budućnosti", rekao je Schmidt.

Ovakva tvrdnja bilo da iza nje stoji OHR ili sam Schmidt predstavlja grubo prekrajanje historije Sarajeva i umanjivanje trajanja opsade jednog glavnog grada. Ako bismo slušali Schmidta po njemu je agresija na BiH okončana 6. aprila 1995. godine. No, Sarajlije dobro pamte svaku ispaljenu granatu i nakon aprila 1995. godine. Schmidt još uvijek očito nije upoznat sa historijom grada u kojem živi i radi već više od godinu i po. Za to vrijeme mogao je, da je želio, obići sva mjesta na kojima su ubijani građana Sarajeva među kojima su bila i djeca samo zato što se zovu drugačije i druge su vjere. Barbarizam i teror kroz koji je Sarajevo prošlo ostavili su zauvijek traume kod preživjelih. I zato svi imamo obavezu da podsjećamo, opominjemo i ispravljamo one koji žele umanjiti trajanje agresije na Sarajevo i BiH. Barem bi Schmidt trebao znati da je 21. novembra 1995. potpisan Daytonski mirovni sporazum koji je zaustavio rat.  

Podsjećam i opominjem Schmidta da je drugi masakr na Markalama bio 28. augusta 1995. u 11 sati kada je s položaja Vojske Republike srpske ispaljeno pet granata usljed čega su ubijene 43 osobe, a 90 ih je teže i lakše ranjeno.

Gelerima minobacačke granate, ispaljene iz pravca Trebevića, koja je eksplodirala u blizini sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu, ubijeni su Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žig.

Autentična fotografija od 28. avgusta 1995. godine 

Može se Schmidt ljutiti koliko hoće ali svaka njegova izjava, a posebno nakon onih o genocidu u Srebrenici izrečenih u Budimpešti, bit će analizirane i ispravljene kad god bude izrekao laž.

To zaslužuju žrtve Sarajeva, a obaveza nas preživjelih ostaje da ga podsjetimo i da je ovdje samo gost i da se u skladu s tim i ponaša. A svaki gost nekad se mora i ispratiti.