Piše: Armin Sijamić
Na jučerašnjim vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji počeo je kraj jedne ere u politici zemlje koju je posljednjih četrnaest godina vodio jedan čovjek. Poraz Aleksandra Vučića šansa je da zvanični Beograd okrene novu stranicu u domaćoj i vanjskoj politici.
Prebijanja na ulicama, zastrašivanja, izborne nepravilnosti, napadi na mali broj novinara koji ne izvještavaju onako kako to Vučić želi, i šutnja Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine o svemu tome, bile su okolnostima pod kojima su održani vanredni parlamentarni izboru u Srbiji. Uprkos svemu tome i uprkos svima njima, Studentska lista (SL) odnijela je uvjerljivu pobjedu nad Srpskom naprednom strankom (SNS) Aleksandra Vučića.
Prema preliminarnim rezultatima, Studentska lista će sama moći formirati vladu, jer je osvojila 2,2 miliona ili 53,33 posto glasova, odnosno 140 mandata od mogućih 250. SNS ima 1,6 miliona ili 39,73 posto glasova, odnosno 104 mandata. Izlaznost birača je bila rekordna – skoro 69 posto.
U parlament ulaze i manjinske liste Mađara, Bošnjaka i Albanaca. Mađari su osvojili tri mandata, Bošnjaci dva (lista Rasima Ljajića i SDA Sandžaka), a Albanci jedan. U Novom Pazaru, Studentska lista je dobila više glasova nego tri najveće bošnjačke stranke u Sandžaku. Ljajićeva lista je dobila 10.245 glasova, SDA Sandžaka 4.703, a Stranka pravde i pomirenja Usame Zukorlića 3.226. Studenti su dobili 19.238 glasova, a SNS 9.407. Stopa izlaznosti bila je 49 posto.
Svoj poraz Vučić je u direktnom prijenosu javnosti priznao prije objave zvaničnih rezultata, što je vjerovatno bilo olakšanje za nadležne organe i hiljade ljudi na biračkim mjestima širom Srbije. Nešto ranije, Centralna izborna komisija objavila je na svojoj internet stranici rezultate izbora nakon oko tri posto prebrojanih glasova, prema kojima je SNS bio u vodstvu.
Ubrzo nakon toga, počelo je slavlje širom Srbije. Mediji su prikazali beskrajne kolone mladih ljudi na ulicama Beograda dok proslavljaju poraz Vučićevog SNS-a duboko u noć.
Pobjeda pobunjenih
Ovako uvjerljiva pobjeda Studentske liste, koju čine ljudi raznih ideoloških i političkih profila, govori koliko je narod u Srbiji želio da se oslobodi režima koji je vladao i strahom, dok je svakodnevno tražio i pronalazio „neprijatelje“ Srba, Srbije ili samog Vučića.
Pobjeda bi vjerovatno bila i uvjerljivija da su izbori bili slobodni i pošteni. Neki su pred izbore procijenili da je SNS za ove izbore pripremio do pola miliona glasova pod sumnjivim okolnostima.
Tokom izbornog dana je Crta, nevladina organizacija koja se bavi monitoringom izbornog procesa, saopštila da je do 12 sati na svakom četvrtom biračkom mjestu zabilježeno fotografisanje glasačkih listića, što upućuje na kupovinu glasova. U Beogradu su takvi slučajevi zabilježeni na svakom drugom, a u Vojvodini na svakom trećem biračkom mjestu, navela je Crta. Na hiljadu biračkih mjesta, širom Srbije, zabilježeno je nepravilno korištenje spreja i UV lampi koje su trebale spriječiti da neko lice glasa više od jednog puta, dalje su naveli.
Sve to nije bilo dovoljno SNS-u da zaustavi SL, niti Socijalističkoj partiji Srbije (SPS) Ivice Dačića da pređe cenzus od tri posto i uđe u skupštinu. Debakl stranke zločinca Slobodana Miloševića došao je nakon decenija učešća u vladama Srbije.
Međutim, ne treba se zavaravati da je većinska Srbija promijenila stav o politikama koje su uvele bivšu Jugoslaviju u rat, kada je izvršen genocid i agresija na susjedne države od strane zvaničnog Beograda. Ovaj poraz SNS-a i SPS-a nije došao zbog toga što su njihove ideje odbačene i poražene. Naprosto, većini naroda je dosta Vučića i Dačića. Tridesetak godina taj dvojac se bori da se Srbi ne odreknu politike koja je razorila Srbiju i gotovo sve njene susjede, istovremeno stvarajući bogataše i moćnike u redovima onih koji su vlast i bliski vlasti.
Šta poslije izbora?
Na objavu konačnih rezultata i sastavljanje vlade, Studentska lista će morati sačekati nekoliko mjeseci. Do tada moraju pripremiti naredne poteze, počevši od odabira ljudi koji će biti u vladi, do onih kojima će eventualno pružiti ruku na političkoj sceni Srbije, iako im brojevi s izbora daju poziciju da im niko od njih ne treba, pod uslovom da u međuvremenu ne izgube desetine svojih kadrova koji bi napustili SL.
SL također mora izabrati i kandidata za predsjednika Srbije, jer je Vučić svojom ostavkom oslobodio i to mjesto. Ličnost iza koje će stati pokazaće i novi dio planova SL-a.
Olakšavajuća okolnost za SL jeste da oni kao pobjednici nedjeljnih izbora ne duguju nikome ništa, osim biračima koji su otjerali Vučića. Dvije godine od pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu pokazalo je da su velike sile birale Vučića prije pobunjenih građana, iako bi bilo naivno vjerovati da te sile u SL-u nemaju svoje ljude i da preko njih neće pokušati da vuku konce. Neke velike sile su u periodu pred izbore procijenile da je razlika u korist opozicije prevelika i da više nije moguće pretvarati se da je SNS volja većine naroda u Srbiji, pa su pred ove izbore bili neobično tihi.
Pobjeda SL-a desila se uprkos volji velikih sila, posebno Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine, koje su iz različitih razloga podržavale Vučića. Neki su to radili jer su vjerovali da bolji od njega ne može doći na vlast u Beogradu, a neki jer je Vučić sa svojom politikom (de)stabilizacije regije idealan partner na Balkanu.
Zato SL ima historijsku šansu. Mogu promijeniti Srbiju, ali i dati pozitivan impuls susjedima.
Prvo, imaju priliku da zemlji vrate politički život i slobodu za sve građane, a onda da se vlast i sudovi obračunaju s naslijeđem SNS-a i SPS-a, prije svega zbog počinjenog kriminala i kršenja zakona od strane vlasti i ljudi koji su joj bliski, a onda i za sve poraze Srbije i neispunjena obećanja. To bi možda bio put da podijeljeno društvo sebi da priliku da mu rane zarastu.
Drugo, da susjedima Srbija konačno iskreno pruži ruku i na krilima mladih ljudi pokuša barem ne činiti štetu preko svojih granica, odbacujući velikodržavne projekte i ne dozvoljavajući ratnim zločincima i ratnohuškačima da se kriju iza ljudi koji namjeravaju da žive u miru na Balkanu.
I jedno i drugo neće biti lahko, čak i kada bi to cjelokupni sastav SL-a iskreno i silno želio. Neki međunarodni akteri potrudiće se da Srbija i dalje služi njihovim interesima, čak iako to znači probleme za nju i njene balkanske susjede. Neki domaći akteri će kao i do sada nastojati da se suštinske promjene nikada ne dese u Srbiji.
Međutim, ono što bi ovaj put moglo biti drugačije u odnosu prema Beogradu, i u ponašanju samog Beograda, jeste stanje u svijetu, jer su velike sile zauzete krupnijim problemima od balkanskih. Uz to, mladi ljudi koji širom Evrope protestuju mogli bi uzeti SL kao primjer kako treba voditi pobunu, odbijajući pokornost vlasti koja ne služi interesima građana.
U konačnici, Srbija pod SL-om ima šanse za velike promjene, makar te šanse bile minimalne. Takvu šansu Srbija nije imala sa SNS-om i SPS-om.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija
Izdržao kaznu, ali ne ide na slobodu: SAD zatražile izručenje Mevlida Jašarevića, odluku o ekstradiciji donosi ministar pravde BiH
ŠTA SE KRIJE IZA TRANSPARENTA 'Bismillah, c'est les ténèbres': Novi slogan koji mobiliše milione širom Evrope i svijeta
