Piše: Armin Sijamić
Početkom prošle sedmice Evropska komisija predstavila je nove smjernice građanima Evropske unije u slučaju vanrednih situacija ili katastrofa. Taj apel je došao nakon nekoliko sličnih širom svijeta u veoma kratkom vremenu i zbog toga izazvao različite reakcije.
Nove mjere Evropske unije predstavila je Hadja Lahbib, evropska komesarka za pripravnost i upravljanje krizama, na forumu koji je okupio predstavnike civilne zaštite država članica.
Oni s boljim pamćenjem sjetiće se Lahbib, bivše belgijske ministrice vanjskih poslova, koja je preuzimanjem ove pozicije u decembru 2024. godine objavila video u kome pokazuje „Komplet za preživljavanje“ kojeg promoviše Evropska unija – tema koja se od tada periodično pojavljuje u medijima i izjavama zvaničnika, a često se povezuje s ratom u Ukrajini, mogućim napadom Rusije na neke evropske države i naravno u slučaju prirodnih i drugih nepogoda.
U tom videu Lahbib na zabavan i simpatičan način građanima poručuje da moraju biti spremni za vanredne situacije. Iz svoje ženske torbe vadi naočale, lične dokumente spakovane u vodootpornu foliju, baterijsku lampu, šibice, upaljač, bocu s vodom, multifunkcionalni švicarski nož, lijekove, čokoladice i konzerviranu hranu, novac u kešu, punjač za mobitel i eksternu bateriju, karte za igranje i radioprijemnik, jer je to, kako kaže u videu, „sve što trebate da preživite prvih 72 sata krize“, a onda sve to prebacuje u ruksak sa simbolima Evropske unije i najavljuje donošenje strategije o sigurnosti građana u krizama.
Od najave strategije do konkretnih uputa
Video koji mnogima nije bio ni zabavan ni simpatičan, bez obzira na pokušaj Lahbib da opušteno govori o temi koja pretpostavlja teške poremećaje u svakodnevnom životu ljudi, dobio je prošlog utorka svoj nastavak – strategija je urađena kako je tada komesarka najavila.
Nakon pomenutog ruksaka, ide se dalje. Evropska unija sada savjetuje pripremu domaćinstava na krizne situacije: dva do tri litra vode za svakog člana domaćinstva, zalihe nekvarljive hrane dovoljne za tri dana, lijekovi i set za prvu pomoć, svjetiljke, baterije (za pokretanje uređaja i eksterne za punjenje mobitela ili laptopa), radioprijemnik na baterije, lični dokumenti, novac u gotovini, topla odjeća i alat koji se može koristiti u evakuaciji. To bi trebalo biti dovoljno da se prežive 72 sata u slučaju kriza, a sve spakovano u ruksak koji se može ponijeti tokom evakaucije.
Pored toga, Evropska unija je dala preporuke za uvođenje edukacije o kriznim situacijama u dječije vrtiće i osnovne škole, mjere za zaštitu osoba s invaliditetom te upute za brže i jasnije komuniciranje vlasti i građana. Evropska komisija predlaže i „Dan evropske pripravnosti“, koji bi se trebao obilježavati od 21. oktobra naredne godine.
Dodatnoj panici u javnosti tih dana su doprinijeli medijski naslovi o „33 države“ koje traže od građana da se pripreme za katastrofu. Te države, gotovo sve na Zapadu bilo da su Evropi ili u Aziji, jesu izdale uputstva ove vrste svojim građanima, ali ne u jednom danu niti zbog jednog razloga. Naprimjer, baltičke države računaju na mogućnost rata s Rusijom, dok Japan decenijama daje stanovništvu takve upute zbog učestalih zemljotresa. Sve to se poklopilo s talasom protesta koji potresaju više država Evrope, pojačavajući utisak da je velika nesreća pred vratima.
Ipak, ovaj svjetski uspješan medijski spin - jer je tekst sličnog sadržaja objavljen u više država, nametnuo je pitanje o razlozima ovakvog ponašanja država širom svijeta, posebno u Evropi.
Dodajmo i da je Iran prošle sedmice izdao upute stanovništvu kako se ponašati u slučaju upotrebe nuklearnog oružja, a američki novinar Tucker Carlson tih je dana rekao da njegovi izvori govore da Sjedinjene Američke Države razmatraju upotrebu takvog oružja protiv iranskih nuklearnih lokacija.
Ima li razloga za paniku?
Javnost na Zapadu, decenijama uljuljkana u izobilje i sigurnost svake vrste, ovakva uputstva od strane vlasti ne doživljava ravnodušno.
Međutim, rizik se ne može zanemariti s obzirom na to da najveće vojne sile svijeta ratuju – od istoka Evrope do kineskih granica.
Zato odgovorne vlade razvijaju planove kako pomoći stanovništvu u slučaju velikih kriza, koje nužno ne moraju biti ratne. Službe za spašavanje moraju biti spremne za prirodne nepogode koje su sve češće zbog klimatskih promjena, ali i za razne havarije uzrokovane ljudskim djelovanjem.
Napredak tehnologije omogućio je pojedincima i malim grupama da vrše napade jeftinim i široko dostupnim sredstvima. Tako je, naprimjer, Austrija, kada se zahuktavala ruska agresija na Ukrajinu, počela razvijati planove u slučaju napada raketa ili dronova. Jedan takav napad može bez električne energije ili gasa ostaviti grad, ili neku važnu fabriku izbaciti izvan stroja, jer mnoge države nisu razmišljale o takvim scenarijima samo par godina ranije.
Ovih dana iz više evropskih država su stigle vijesti da su hakeri manipulisali rashladnim uređajima s hranom u više supermarketa i tako uništili ogromne količine proizvoda, a u Francuskoj da su napali banke krvi podižući temperaturu u skladištima u namjeri da unište zalihe krvi.
Neke od tih meta nije moguće zaštititi iz raznih razloga, počevši od njihove rasprostranjenosti do činjenice da je odbrana od takvih napada često jako skupa i ni tada nije sto posto efikasna.
Ove mjere država, posebno onih evropskih koje odavno imaju razvijane sisteme zaštite civila, mnogi su na društvenim mrežama ocijenili kao pripremu stanovništva za rat protiv Rusije, što neki analitičari ponavljaju već dugo i upozoravaju da bi do takvog sukoba moglo doći čak kada nijedna strana to ne želi. Neki drugi su sve vidjeli kao nastavak „korona mjera“, kada je uputama raznih kriznih štabova paralisano društvo, često protivno zakonu i zdravoj logici.
Međutim, oni koji se bave ovim temama reći će da u pripremama ove vrste nema ničeg lošeg i neobičnog, jer prije ili kasnije države se suočavaju s nekom krizom, ili pomažu drugoj državi koja je pogođena krizom. Odatle, takve poteze stručnjaci pozdravljaju i preporučuju i državama i pojedincima. Ali, u atmosferi velikih društvenih podjela i dok najveće svjetske sile ratuju, svako pominjanje kriza, s razlogom ili bez, neke ljude navodi da misle da je rat pred njihovim vratima.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija
PUT ISTINE Kako je snimak rušenja Starog iz opokoljenog Mostara otišao u bijeli svijet
