Povratak otpisanih na pravi put

Za NAP piše: Amel Delić, profesor na Fakultetu za upravu UNSA

Održani su još jedni izbori. Prvi koji su djelimično održani primjenom informacionih tehnologija. Prethodio im je najgori mandat vlasti koji je počeo beskrupuloznim i nezapamćenim pravnim nasiljem koje je dirigovano od strane međunarodnog faktora i politička nemoralnost.

Predizborna kampanja je bila malo drugačija nego prethodne. Počela je dosta ranije zloupotrebom javnih resursa od nosilaca vlasti, koji su u radno vrijeme, službenim automobilima i finansiranjem iz javnog budžeta provodili suvisle posjete, koristili javne radove da promovišu svoje političke partije i skupljali podršku birača na terenu. Na to je, uglavnom blago, reagovala Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Komisiju su kritikovali i politički dužnosnici i javnost zbog informacionih tehnologija u izbornom procesu. Možda su mogli i bolje komunicirati sa javnošću taj segment, jer se nakon provedenih izbora pokazala visoka suverenost izbornog procesa.

Prateći CIK, određeni kandidati i stranke nastojali su osavremeniti predizbornu kampanju, sa mnogo objava na društvenim mrežama, upotrebu dronova za snimanje predizbornih videa, kopirajući video igrice i slično. Bilo je manje klasičnih predizbornih skupova u odnosu na ranije kampanje. Malo se više hodalo i išlo od vrata do vrata. I to je dalo određeni efekat. Na kraju su, ipak, mandate osvojili oni koje smo viđali na bilbordima i plakatima. Odnosno, svi koji su bili na bilbordima su osvojili mandate, a neki koji su bili na bilbordima nisu osvojili mandate.

Jedan od fenomena ovih izbora jeste i rekordno niska izlaznost od svega 42%. Istina je da je u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa jasan trend pada ili stagnacije izlaznosti. Građani su izgubili povjerenje manje-više u sve političke stranke, ali su i oblikovani pod suptilnim utjecajem vanjskog faktora tako da ne preferiraju kritičko promišljanje i analiziranje, sumnjaju u sistem u cjelini i samo žele pobjeći od istog, ne preuzimajući društvenu odgovornost.

Građani su izrazito nezadovoljni djelovanjem Trojke i razočarani njihovom demagogijom, paralelnim svijetom u kojem žive, neispunjavanjem obećanja i otvorenim vezama sa kriminalom. I jasno je da je izlaznost manja upravo u Federaciji gdje je Trojka imala poluge moći. Drugi razlog je povećana transparentnost koju su donijele informacione tehnologije u izbornom procesu, koje su onemogućile zloupotrebe od biračkih odbora u smislu svjesnog poništavanja glasačkih listića, dodavanja listića, zloupotrebe identifikacionih dokumenata, glasanja mrtvih i slično.

Drugi fenomen jeste nestanak malih političkih stranaka sa parlamentarne scene, uz poneki izuzetak gdje su u nekim kantonima osvojile minimalan broj mandata. Ne možemo reći da te stranke nisu imale finansijske resurse, jer su od svojih rijetkih mandata uspijevale ostvariti odlične benefite kako bi prevagnule na stranu vladajućih koalicija. Da li su građani, konačno, prozreli takve manipulacije ili su svjesni da u složenom stanju, u kakvom jeste Bosna i Hercegovina, samo kompaktnost, ozbiljna organizacija i nepokolebljivost mogu donijeti bolje stanje? Ili je u pitanju neki treći razlog nelogične bosanskohercegovačke društvene zbilje?

Rezultati izbora i formiranje vlasti

Glasači u entitetu Republika srpska su pokazali visok nivo društvene svijesti i da su ih presuda Dodiku i saradnicima, kao i američka crna lista, dodatno mobilizirali. Koliko god bila pogrešna, oni jasno slijede svoju politiku. Slično kao SNSD, i HDZ sa partnerskim strankama je ostvario ubjedljivu pobjedu u svojoj izbornoj bazi, te će ove dvije političke grupacije biti nezaobilazni faktori u formiranju vlasti.

Trojka nije imala iskustvo upravljanja državom niti adekvatne kadrove ili strategije. Cilj je bio osigurati privilegije odabranim pojedincima po cijenu svih kompromisa prema ustavnom poretku. Zato su u mandatu ponudili nemogućnost izvršavanja sudskih presuda, kolaps javnog medijskog servisa i institucija kulture, enormno zaduživanje, čak i kod komercijalnih banaka kao što to radi Rs, samo 27 kilometara autoputa, nedostatak investicija prema Tuzli, Krajini i srednjoj Bosni, privođenje trećine kantonalne Vlade u Sarajevu, afere "Spengavanje" i "Black Tie", rast kriminalnih obračuna na ulicama, prljave ulice, redukcije vode, uništavanje Koksare, zeničke Željezare, Željeznica FBiH, ozbiljan rast cijena i gašenje malih i srednjih preduzeća zbog donošenja propisa o minimalnoj plati i neradnoj nedjelji bez strateške analize, sklanjanja ili obezvrjeđivanja Bošnjaka iz mnogih institucija, potpuno zanemarene NATO integracije i nemogućnosti da provedu bilo kakvu EU reformu, uključujući i imenovanje glavnog pregovarača sa Evropskom unijom itd.

Dodik je od presuđenog bjegunca od pravosuđa i lica pod američkim sankcijama postao kredibilan u međunarodnim krugovima, a SNSD ministri su nastavili rad u Vijeću ministara BiH, dok je direktor ključne policijske agencije nakon podrške u provođenju napada na ustavni poredak, dao ostavku, pa se opet uredno vratio na posao. Trojka je vlast vršila ostvarujući vlastite privilegije, podržavajući proteste građana protiv vlasti, zadužujući se i javno optužujući opoziciju za vlastite neuspjehe.

Građani su alternativu lošem mandatu Trojke pronašli u SDA koja je otvoreno kritikovala prethodnu vlast. SDA je zbog svoje tradicije i dobre organizacione strukture ostvarila odličan rezultat. Jednim dijelom je to i revolt glasača na sva poniženja koja je doživjela bošnjačka politika i bošnjački narod u prošlom mandatu kada je, između ostalog, i SDA bila marginalizirana i diskriminisana, iako je i tada ostvarila dobar izborni rezultat.

HDZ je zadržao dobar izborni rezultat i pored buđenja opozicije u hrvatskom političkom spektru. U kontekstu HDZ-ovog mandata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, to je više uzrokovano većim brojem kandidata unutar probosanskog bloka, nego suštinskom razlikom Filipović u odnosu na Čovića.

Semir Efendić nije iznenađenje. Samo se postavlja pitanje da li je to strateški ispravna odluka. Nesporno je razočarenje glasača djelovanjem Trojke, a mnogi nisu bili spremni po automatizmu kao alternativu podržati SDA i njenog kandidata. U Efendiću su treći put i novu energiju pronašli razočarani glasači NIP-a, SDP-a i SDA. Međutim, finalni rezultat je kontraproduktivan, što ukazuje da su Izetbegović I Efendić morali strateški pregovarati prije izbora o zajedničkoj kandidaturi nekog od njih dvojice ili čak treće osobe koju bi obojica jasno podržali.

Odličan rezultat SDA im daje kredibilitet da usmjere koalicione razgovore. Osim njih, u probosanskom bloku istaknut rezultat imaju i SBiH, te SDP. Iako su otvoreno kritikovali jedni druge, hipotetički bi se mogla desiti vrlo stabilna koalicija, prema broju mandata koja bi uključivala sve ove stranke na određenim nivoima vlasti. Međutim, izvjesnije je da se ovim strankama, zbog zajedničkog djelovanja posljednjih godina, umjesto SDP-a pridruži DF.

Prakse "kupovanja zastupnika"

Vjerovatno ključna prednost SDP-a u pregovorima jeste činjenica da imaju određeni broj Srba, Hrvata i ostalih među njihovim nosiocima mandata, što će biti važno kod formiranja klubova u Domu naroda Parlamenta FBiH, a od čega zavisi i izbor predsjednika i potpredsjednika entiteta, federalne Vlade i buduće usvajanje propisa. Zato već vidimo nedemokratsko pozivanje na procedure kojima bi se onemogućilo većini da formira vlast u Kantonu Sarajevo.

Ali, svrsishodnije bi bilo, u tom kontekstu, uputiti kritiku onima koji su formirali izborne liste SDA i SBiH, kao da ne poznaju ustavni sistem i političku stvarnost Bosne i Hercegovine, te da nisu strateški bolje na listama pozicionirali kandidate iz reda Srba, Hrvata i ostalih, čime bi preduhitrili ovakve opstrukcije iz Trojke ili bili prisiljeni prihvatiti nekog od neželjenih partnera u budućoj koaliciji. Neki su spoznali grešku u koracima usred kampanje, pa agitovali na glasače, iako su ranije učestvovali u formiranju listi.

Poseban izazov će biti spriječiti ranije prakse "kupovanja zastupnika" koje bi mogle narušiti stabilnost koalicija. Zbog toga je bilo važno kandidirati kredibilne ljude, ali i održavati optimalnu komunikaciju kako bi se spriječile te prakse, te razmišljati i o širim i stabilnijim koalicijama. Pojavljuju se neke špekulacije o određenim pokušajima takvog djelovanja od strane predstavnika Trojke, koja ne bježi od činjenja svega onoga zbog čega su kritikovali raniju vlast, što je postao njihov modus operandi.

Konačno, nevidljiva ruka čovjeka koji je nametao izborna pravila u izbornoj noći, koji je davao prednost presudi entitetskog suda u odnosu na presude Evropskog suda za ljudska prava, ponizio demokratsku volju Bošnjaka, nije smio djelovati na teritoriji entiteta Republika srpska i bio privatni visoki predstavnik HDZ-a, i dalje lebdi nad Bosnom i Hercegovinom. Primjenom amandmana na Ustav FBiH, koji je u aprilu 2023. godine nametnuo Christian Schmidt, moguće je dugoročno blokirati imenovanje Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i aktuelnu Vladu ostaviti godinama u tehničkom mandatu. Sve dok to ne bude po volji Schmidta. Ili ne procesuiraju premijera Nikšića, dopremijera Mijatovića i ministre, obzirom na brojne istrage i optužnice kojima svjedočimo. No, i tada bi neko iz prethodne garniture vršio dužnosti.

I još nekoliko crtica sa margine. Opozicija u Rs-u bi ozbiljno trebala preispitati svoje postojanje i kredibilitet i kompetentnost svojih čelnih ljudi. NIP i Naša stranka bi trebali objektivno sagledati poruke glasača, a ne opet ih prikrivati lažnim narativima i demagogijom. SBiH ne bi smio dozvoliti da ga velika moć usmjeri ka pogrešnim odlukama radi budućih izbora. DF bi morao graditi stranačku bazu i infrastrukturu, koja mora biti obimnija od odličnih pojedinaca u njihovim redovima. HDZ ne bi trebao zanemariti rast opozicije u hrvatskom bloku, te znati kako kanalisati poziciju nove članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine unutar stranke. A, SDA bi trebala analizirati zašto u Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo stranka ima više glasova nego njen predsjednik. Je li to tamo nije dobro vođena kampanja za predsjednika ili se iza kulisa kriju unutarstranačke borbe za premoć, dok jedni drugima aplaudiraju?

Zaključno, kakvu nam praktičnu realnost donose rezultati Općih izbora 2026. godine? Vrlo složeno ustavno uređenje i formalne mogućnosti blokada u donošenju odluka, uz otvoreno djelovanje protiv države svih političkih opcija iz entiteta Republika srpska, te nekonzistentnost politike HDZ-a, uzrokuju realnost u kojoj su nužni određeni kompromisi i nemogućnost efektivnog upravljanja u svim situacijama. Međutim, oni koji nose legitiman izborni rezultat i jasno formulišu ključne ciljeve mogu insistirati i na programskoj koaliciji.

Drugačiji, mudriji pristup koalicionim odnosima u kojima će se graditi povjerenje razumijevajući i situaciju drugih koalicionih partnera, ali i nedvojbeno iskazati stav i postaviti granice u pogledu neupitnih vrijednosti koje se žele ostvariti ili zaštititi, može donijeti ograničeni napredak, čak i sa Dodikom koji Evropsku uniju naziva bordelom ili Čovićem koji nepravedno postavlja Izborni zakon kao uslov svih uslova. Međutim, prethodni mandat je u najblažem slučaju donio stagnaciju, a više destrukciju i odnosa sa koalicionim partnerima i statusa države i uloge probosanskog bloka, a naročito međunarodnih odnosa i integracija u EU i NATO. Zbog toga će, nažalost, dominantan zadatak biti popravljanje narušenog stanja, pa tek onda provođenje odranije nužnih reformi.