Amnestija za rušitelje Ustava: Kako Tužilaštvo BiH pretvara POKUŠAJ u ništa!?

Piše: A. Čorbo-Zećo

Ne pitaju se samo građani Bosne i Hercegovine, već i pojedini zastupnici u Narodnoj skupštini Republike srpske šta će biti s istragom o rušenju ustavnog poretka BiH, nakon što je entitetska skupština usvojila niz neustavnih i ništavnih zakona, pa ih potom i sama povukla u subotu 18. oktobra.

Prema saznanjima Novinske agencije Patria, ovakav rasplet, koji je podržan i od međunarodne zajednice, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, najviše je obradovao glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milanka Kajganića.

Sada ima asa u rukavu da osumnjičene (ako ih uopće ima) riješi briga!

Zastupnik SDS-a Nedeljko Glamočak podsjetio je tokom skupštinskog zasjedanja NSRs na činjenicu da je više narodnih poslanika saslušano u okviru istrage o rušenju ustavnog poretka.

“Šta bi danas bilo s onima da su vas poslušali i napustili institucije BiH? Vi sad povlačite zakone, a mi treba da ostanemo u postupku jer smo bili predmet obrada Tužilaštva BiH”, poručio je Glamočak.

Iako je Tužilaštvo BiH još ranije potvrdilo da se vodi istraga, nikada nije jasno saopćilo protiv koga i u kojoj fazi se nalazi. Sada, prema informacijama Patrije, u hodnicima Tužilaštva sve glasnije se govori da je tužiteljica Vedrana Mijović, koja postupa u ovom predmetu, spremna predmet zatvoriti uz obrazloženje da „nije bilo krivičnog djela“, jer su sporne odluke i zakoni u međuvremenu povučeni. Za napad na ustavni poredak sumnjiče se Milorad Dodik, Nenad Stevandić, Radovan Višković, a Tužilaštvo BiH nije htjelo nikada potvrditi koji status imaju Siniša Karan, Darko Ćulum, Miloš Bukejlović...

No, pravnici upozoravaju da takav pristup ne bi bio zakonit.

“Za ovako teška krivična djela mora se kazniti i pokušaj njihovog činjenja”, navode naši sagovornici.

U Krivičnom zakonu BiH jasno stoji:

„Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.“

Time bi eventualno zatvaranje istrage, pod izgovorom da su zakoni povučeni predstavljalo opasan presedan, jer bi značilo da rušenje ustavnog poretka ostaje bez posljedica ako se u međuvremenu povuče politički potez koji ga formalno „poništava“.

Uvijek valja isticati i da je Ustavni sud BiH sve zakone donesene u NSRs proglasio ništavnim, pojašnjavajući da se ovi zakoni i odluke stavljaju van snage ab initio, odnosno da su ovi pravni akti stavljeni van snage “od početka” i da je time označeno poništenje svih posljedica koje su oni proizveli od njihovog usvajanja.

No, to ne znači da niko ne treba da odgovara za pokušaj rušenja ustavnog poretka.