Mega cunami od 200 metara zabilježen satelitima, zatreslo se od Aljaske do Australije

(Patria) - Istočni rub Grenlanda rijetko izaziva pometnju. Zatim, bez ikakvog upozorenja, seizmički instrumenti širom svijeta su se upalili u isto vrijeme sporim, stalnim ritmom koji je trajao punih devet dana.

Puls se pojačavao i smanjivao svakih devedeset dvije sekunde. Tutnjava je bila previše tiha da bi je ljudi osjetili, ali dovoljno jaka da zatrese temeljnu stijenu od Aljaske do Australije. Nijedan tipičan zemljotres se ne ponaša na taj način.

Naučnici su ubrzo povezali signal sa grenlandskim Dickson fjordom, uskim zaljevom okruženim liticama visokim 900 metara sa svake strane.

Novi satelitski snimci pokazali su novi ožiljak tamo gdje je dio planine nestao. Nešto kolosalno udarilo je u vodu i pokrenulo fjord.

Planinski slapovi, Dicksonov fjord se uzdiže

Dana 16. septembra 2023. godine, više od 25 miliona kubnih metara stijena i leda - dovoljno da se napuni 10.000 olimpijskih bazena - odlomilo se i uronilo u Dicksonov fjord.

Udar je izazvao mega cunami val, koji je dostigao visinu od 650 stopa (preko 200 metara), kako piše Science.

Val se probio niz koridor dug dva kilometra, odbio se od rta i ponovo se vratio, uništivši opremu vrijednu otprilike 200.000 dolara na praznom istraživačkom mjestu na ostrvu Ella.

Voda se nije smirila nakon prvog prolaska. Umjesto toga, počela se ljuljati od zida do zida, pokret poznat kao seiche.

Računarski modeli su kasnije pokazali da se površina podiže i do 9 metara, a zatim tone za isti iznos u stalnom ritmu koji pritiska morsko dno poput ogromnog klipa.

Otkucaji srca na Dickson fjordu

Seizmičke stanice obično bilježe frenetične tragove tokom zemljotresa. Ovaj put, trag je formirao glatke vrhove razmaknute minutu i po i jedva je oslabio tokom većeg dijela dvije sedmice.

Nijedan seiš nikada nije stvorio tako postojan globalni potpis. Jedna grupa za modeliranje procijenila je pljusak na oko 2,4 metra; druga grupa procijenila je 7 do 9 metara.

Neslaganje je proizašlo iz različitih pretpostavki o obliku Dickson fjorda, ali oba seta simulacija su se složila oko izvora: vala uzrokovanog klizištem.

Misterija je privukla više od sedamdeset istraživača iz četrdeset i jedne institucije.

„Kada smo krenuli u ovu naučnu avanturu, svi su bili zbunjeni i niko nije imao ni najmanju ideju šta je uzrokovalo ovaj signal“, rekao je Kristian Svennevig iz Geološkog zavoda Danske i Grenlanda.

„Sve što smo znali bilo je da je to nekako povezano s klizištem. Uspjeli smo riješiti ovu enigmu tek zahvaljujući ogromnom interdisciplinarnom i međunarodnom naporu".

Terenski timovi su mjerili svježe udubljenja visoko na liticama, dok su superračunari rekonstruirali putanju lavine i reakciju fjorda.

„Bilo je uzbudljivo raditi na tako zagonetnom problemu s interdisciplinarnim i međunarodnim timom naučnika“, rekao je Robert Anthony iz Američkog geološkog zavoda.

„Na kraju, bilo je potrebno mnoštvo geofizičkih posmatranja i numeričkog modeliranja od strane istraživača iz mnogih zemalja kako bi se sklopila slagalica i dobila potpuna slika o tome šta se dogodilo".