Dok se zemlja nalazi u haosu i blokadama, otvaraju se nova poglavlja sudbine BiH

Piše: Fuad Đidić

Bosna nije pozvana u "Odbor za mir". Od zemalja regije Trump nije uključio još samo Srbiju. Svi ostali su pozvani ili uključeni. Vjerujem kako ne trebamo biti pretjerano zabrinuti zbog izostanka poziva.

Međutim, šta treba biti predmet naše brige? Ima nekoliko aspekata.

Prvo - ako se ovaj Trumpov projekt materijalizira postat će grobar nekoliko važnih elemenata rada UN-a. Ovakvom UN-u kojeg sada poznajemo u tom slučaju bila bi prepuštena humanitarna kao i pitanja obnove društva poslije rata. Sve ostale ključne poslove u rješavanju sukoba prihvatio bi Trumpov "Odbor za mir".

Drugo - u tom kontekstu trebali bismo da razmislimo kakva bi bila sudbina OHR-a. Šta bi bilo sa autorizacijom mandata, sjedištem, kao i njegovim finansiranjem?

Osim toga, na East Riveru sve češće se govori o promjeni glavnog sjedišta UN-a. Nedavna vijest iz New York Timesa je da UN ima sredstava do juna 2026. Amerika nije dostavila svoje rate. Španija i Belgija su dale ponude da sjedište UNDP-a preseli u njihove zemlje.

Već je mnogo rečeno o Trumpovom "Odboru za mir" kao paralelnoj instituciji UN-a. Međutim, u ovome postoji jedan važan momenat koji smo propustili uočiti.

Trebamo li biti zabrinuti da Amerika kao glavni arhitekt UN-a iz 1948. godine danas - prvi put otvoreno eksperimentira sa suparničkim tijelom koje je, barem nominalno, usmjereno na uspostavljanje mira?

Ovdje se otvara novo poglavlje za nas u Bosni i Hercegovini.

Duga je i poznata povijest američkog otuđenja od vlastite tvorevine, od onoga što je sama kreirala. Ovo je fenomen američkog "zaborava" koji je često namjeran i svjestan, nama poznat od vremena kada su davali potporu u izgradnji državne strukture. Ova amnezija Amerike sužava naše horizonte u oblikovanju vanjske politike. Ako Amerika i dalje sebi dopusti ovaj "zaborav", posve sigurno neće moći zamisliti saradnju, diplomatiju pregovaranja koja bi spriječila eventualne buduće sukobe u Bosni i Hercegovini.

Što se tiče NATO-a, smatram da bi našu politiku trebalo graditi na uvjerenju da nije u pitanju nestanak NATO-a, kako se naokolo priča. Glavni problem NATO-a vidimo u promjeni američke uloge unutar njega. Dakle, mi ne vjerujemo kako će se Amerika povući iz NATO-a.

Želim podsjetiti da su krajem 2023. oba doma američkog Kongresa usvojila odluku kojom se predsjedniku zabranjuje najava povlačenja SAD-a iz Saveza bez suglasnosti zakonodavnog tijela. NATO nije moguć bez SAD-a.

Dakle, naš pogled zasnivamo na uvjerenju da će NATO preživjeti. Međutim, NATO neće ostati nedotaknut. NATO će se promijeniti u pravcu puno većeg stepena njegove europeizacije. Ovim se najavljuje kraj jednog razdoblja kada se sigurnost Europe smatrala sastavnim dijelom nacionalnih interesa Amerike.

Mi smo ispravno razumjeli kako je transatlantski savez prešao rubikon... Nema povratka na staro. Ova činjenica prisiljava BiH da razmisli o vlastitim ujedinjenim pristupima sigurnosti i da potraži nove modele koji neće u potpunosti ovisiti isključivo od političkog mandata UN-a.

Kakva je u ovoj situaciji sudbina jedinica EUFOR-a u BiH? Hoće li Europa imati hrabrosti da sama transformiše sadašnji sastav EUFOR-a u jedinice europeiziranog NATO-a?

Vojna misija EU trenutno održava oko 1.600 vojnika u Bosni, što je znatno ispod snage brigade od oko 4.800 vojnika koju su preporučili vojni stručnjaci.

Bosna i Hercegovina je jedino mjesto, kako kaže Kurt Bassuener, gdje EU ima odlučujući geopolitički uticaj. Hoće li imati hrabrosti da ga na pravi način iskoristi?

Ovog petka, 6. februara pokreće se prva vojna vježba NATO-a 11 zemalja i 10.000 vojnika bez Amerikanaca, koja kreće od Gibraltara i završava na Baltiku. Ova vježba bi mogla dati pravi utisak o budućnosti europeiziranog NATO-a.

Zašto je važna ova činjenica? Važna je ne samo zbog našeg uvida o mjestu i ulozi Njemačke, ali i Turske, u budućem europeiziranom NATO-u, već i uvida u sposobnost europskog krila NATO-a da samostalno prihvata najveće izazove.

Njemačka postaje ključ europske odbrane, kako zbog svoje ambicije da postane najveća europska konvencionalna vojska, tako i zbog svog strateškog položaja u središtu kontinenta.

Da li smo uopšte upoznati sa donedavnim tajnim planom odbrane "OPLAN - DEU 2026" od 1.200 stranica iza kojeg stoji Ministarstvo odbrane Njemačke? Morali bismo ga s većim interesom razmotriti i vidjeti kako Njemačka zamišlja odbranu Europe od Rusije i gdje nalazi ulogu i značaj Bosne i Hercegovine.

Po ovom njemačkom planu Bosna i Hercegovina ima važnu ulogu u odbrani Balkana od ruskog vojnog prodora na tlo Europe.

Zašto ovo govorimo? Sve ovo govorimo zbog izbora koji slijede u oktobru 2026. godine. Pred nama su otvorena ključna pitanja našeg opstanka. Na koga se možemo osloniti u ovom teškom i nepredvidivom vremenu? Kako pregovarati sa teško predvidljivim administracijama?

Za ovakvo vrijeme trebaju hrabri ljudi koji imaju iskustvo i koji imaju internacionalnu podršku. Naša prava katastrofa bit će ako glasači budu spremni povjeriti budućnost naše zemlje nekome bez pravog iskustva, nekome ko neće oko sebe okupiti dobar tim analitičara, diplomata, iskusnih istraživača, ali i obavještajaca.

(Napomena: Ovaj tekst pročitan je na jučerašnjoj sesiji Kruga 99)