Vlast je mladima najviše obećala, a najmanje dala: Ceh obmana dolazi na naplatu!

Piše: Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS

Teško je pronaći populaciju u Bosni i Hercegovini kojoj je Trojka više obećala, a manje isporučila od mladih. Ako bismo taj odnos mjerili, mogli bismo ih nazvati i najvećim ubicama posljednje nade, nade da će u ovoj zemlji ikada biti bolje i da ćemo stvoriti okruženje iz kojeg mladi neće bježati u potrazi za dostojnijim životom.

Predizborne kampanje su bile pune slatkorječivih obećanja mladima. Ali, čim su se dokopali vlasti, zaboravili su šta su govorili. Mladi su već osjetili prevaru oko stambenih subvencija, najbolji studenti izigrani oko upisnina, a sada i studenti smješteni u sarajevskim studentskim domovima.

Godinama u skupštinskim klupama Kantona Sarajevo, kao opozicija, tražimo izvještaj JU Studentski centar Sarajevo. I Zapisnici Kolegija jasno pokazuju naše uporne zahtjeve. Na posljednjoj sjednici, kolega Dević je čak upozorio da bi mogla postojati i krivična odgovornost, ako ne vidimo izvještaje.

Ali Trojka, Skupština i Vlada svojim nemarom, omogućili su upravi ove javne ustanove da radi šta hoće, bez ikakve odgovornosti i bez obaveze da izvještava osnivača. Time je i nama, ali i javnosti, onemogućeno da uopće znamo šta se u toj ustanovi dešava.

I danas smo svi saznali, da je tamo sistem potpuno nefunkcionalan. Curenje plina, neispravne kotlovnice, dotrajala infrastruktura, sve to bez direktora, upravnog i nadzornog odbora. Glas studenata nema ko da čuje, a kamoli da rješava nagomilane probleme.
Zato su studenti danas s pravom izašli na ulice. Ne samo da žive u teškim uvjetima, nego ih je nebriga vlasti dovela i u opasnost. Zamislite samo da djeca borave u prostorima koje zagrijava kotlovnica iz koje curi plin.

Upozoravali smo i to više puta. Nažalost, vlast je izabrala šutnju i ignoranciju.
Ozbiljni poslovi povjereni su neozbiljnim ljudima i takvo ponašanje jednostavno nije dostojno funkcija koje obavljaju.

Sve ovo posljedica je vlasti zaokupljene sobom, sopstvenim imidžom i fotografisanjem za društvene mreže. Svaki „razvojni projekat“ u proteklih sedam godina biran je po jednom kriteriju, koliko dobro izgleda na slikama. Suština, ciljevi i prioriteti, ostali su sporedni.

Današnjom, potpuno opravdanom pobunom studenata, na naplatu dolazi ceh takve populističke politike.

I mladi treba da se bune. Na kraju, kakva god ova zemlja bila, ona ostaje u njihovim rukama. Zato je krajnje vrijeme da svakoj vlasti postave jednostavno pitanje: Šta nam ovo ostavljate?

Još je iritantnija i bezobraznija reakcija iz Vlade KS, da ovu djecu niko nije htio da primi, čak ni na razgovor. Nisu valjda stigli da smisle, na koga da prebace krivicu, što za sedam godina vlasti nisu u stanju popraviti jedan bojler.