Članak

GEOPOLITIKA

Rusija i Evropa u vremenu 'umiranja liberalizma': Međuodnos koji će oblikovati Donald Trump

Da se svijet promijenio prihvatili su konačno i na Zapadu, ali otežavajuća okolnost za njih je da je do buđenja došlo u vremenu kada u Bijeloj kući sjedi Trump.

Piše: Armin Sijamić

Ove sedmice dva evropska zvaničnika su u svojim istupima naznačili kako bi mogla izgledati budućnost evropskog kontinenta. Dok jedan vidi kraj Evrope kakvu smo poznavali, drugi predlaže da se ta ista Evropa vrati na staro, barem u oblasti sigurnosti. Istovremeno, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump svojim potezima daje argumente za obje tvrdnje.

U utorak je, u časopisu Foreign Affairs, finski predsjednik Alexander Stubb objavio prilično opširan članak. Za razliku od članaka u kojima zvaničnici ponavljaju opšta mjesta i plediraju za samo jednu politiku, Stubb se bavi strateškim pitanjima. Finski predsjednik razmatra, što nije čudno za jednog politologa, strateška pitanja za Evropu i svijet i pokušava dati rješenja.

Ali da bi predložio neka rješenja Stubb je morao krenuti u historiju i to ne u onu daleku. Članak je počeo konstatacijom da se „svijet u zadnje četiri godine promijenio više nego u prethodnih trideset“ i potom podsjeća na ratove u Ukrajini, na Bliskom istoku i u Africi. Čini se, piše Stubb, da „demokratija propada“ i konstatuje da je „posthladnoratovsko doba završeno“.

Za jednog Finca ovakve konstatacije su očekivane. Zbog ruske agresije na Ukrajinu Finska je pristupila NATO-u, nakon decenija u kojima je nastojala da ne isprovocira Moskvu i što se u međunarodnim odnosima opisivalo kao „finlandizacija“. Članstvo Finske u Evropskoj uniji, kojoj se pridružila nakon raspada SSSR-a, nije mijenjalo tu postavku, a Finci su u zadnje četiri godine mogli vidjeti krizu demokratije širom Evrope. Izvan Evrope stanje je još gore, pa se sada može reći da više ne stoji ocjena filozofa Johna Graya s početka ovog stoljeća da „demokratija cvjeta tamo gdje nije postojala, a propada tamo gdje je odavno uspostavljena“.

Stubb: Kraj liberalizma

„Živimo u novom svijetu nereda. Liberalni poredak zasnovan na pravilima koji je nastao nakon završetka Drugog svjetskog rata sada umire“, napisao je Stubb i konstatovao da „rivalstvo između Kine i Sjedinjenih Država postavlja okvir geopolitike“ te da su „srednje sile u nastajanju, uključujući Brazil, Indiju, Meksiko, Nigeriju, Saudijsku Arabiju, Južnu Afriku i Tursku“ one koje donose promjene na svjetskoj pozornici.

„Oblikuje se trouglasto takmičenje između onoga što nazivam globalnim Zapadom, globalnim Istokom i globalnim Jugom. Birajući da ojača multilateralni sistem ili teži multipolarnosti, globalni Jug će odlučiti hoće li geopolitika u sljedećoj eri težiti saradnji, fragmentaciji ili dominaciji“, piše Stubb. „Sljedećih pet do deset godina vjerovatno će odrediti svjetski poredak u decenijama koje dolaze.“

U globalni Zapad Stubb ubraja pedesetak država s tržišnom ekonomijom i okupljene su u NATO, Evropsku uniju i anglosaksonsku zonu uticaja. U globalni Istok ubraja Kinu i Rusiju i još dvadesetak država. Globalni Jug čini oko 125 država, a za čiju se naklonost bore Zapad i Istok.

Stubb nije jedini koji ovako misli. Polovinom aprila ove godine predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je rekla da „Zapad kakvog smo poznavali više ne postoji“ i da se „svjetski poredak“ pretvara u „svjetski nered“, jer traje borba između SAD-a, Kine i Rusije.

Da bi se ovaj trend zaustavio Stubb predlaže „popravku“ postojećih multilateralnih organizacija, a Von der Leyen promovisanje Evropske unije u globalnog igrača. Stubb žali što era američkog unilateralizma i liberalnog kapitalizama i demokratije nije trajala duže, nakon kolapsa SSSR-a, a onda uzroke tome traži u jačanju Kine, američkim ratovima nakon 11. septembra 2001. i ruskoj agresiji na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Stubb zagovara „realizam“ i suočavanje s činjenicom da postoje drugačiji svjetonazori. Na koncu, smatra Stubb, potrebna je „raspodjela moći između globalnog Zapada, Istoka i Juga“ da bi se stvorio „rebalansirani svjetski poredak“.

Putin: Kraj Evrope

U sedmici kada je ruski predsjednik Vladimir Putin poručio Evropi da želi mir, ali da je spreman ratovati ako to Evropljani žele, jedan drugi važan ruski zvaničnik dao je drugačiju ponudu. Ruski ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu Andrej Kelin u srijedu je rekao za Sky News Arabia da Moskva želi s Evropljanima postići dogovor o stvaranju sigurnosne arhitekture o „Starom svjetskom poretku“ koja bi odgovarala interesima svih država i da je Rusija spremna evropskim državama dati pismena uvjeravanja da ih neće napasti.

Ove izjave s ruske strane došle su u vremenu kada traju intenzivni pregovori Washingtona i Moskve o okončanju rata u Ukrajini. Na tim pregovorima, jasno je to svima, ne odlučuje se samo o sudbini Ukrajine, nego o mnogim važnim stvarima za evropski kontinent. Nakon što je Putin tražio da u pregovorima evropske sile ne učestvuju, Trump je to prihvatio. Putinova ruka ispružena Trumpu može značiti kraj za čitavu generaciju evropskih političara.

Putin ima komotniju poziciju u pregovorima s Washingtonom, jer nema pregovora s evropskim silama. To dovodi do udaljavanja saveznika na Zapadu i rastu nepovjerenja među njima. Znajući da mu se takva prilika nudi Trumpovim ulaskom u Bijelu kuću, Putin je izričito tražio da na pregovorima o Ukrajini ne budu evropske države, optužujući ih za rat na istoku Evrope. Takvu poziciju Putin može držati sve dok njegova vojska u Ukrajini ne bude zaustavljena ili dok ne bude pretrpjela teške udarce koji će natjerati ruske elite i građane da od Kremlja traže odgovore.

Ovu Putinovu igru, dok se na Zapadu suočavaju s činjenicom da se svijet mijenja u pravcu koji ne odgovara Washingtonu i posebno Briselu, u ovom trenutku mogu okončati samo dvije sile - Kina i Sjedinjene Države. Kina nema interes da okonča proces koji slabi Zapad, a Trump sada vodi politiku koja, prema njegovom mišljenju, treba donijeti benefit samo njegovoj državi.

Trumpova odluka

Vjerovatno je sve ovo na umu imao i Stubb kojeg je Trump neočekivano dobro prihvatio i više puta doveo za stol za kojim sjede Washington i stare evropske sile. Štaviše, Stubb je bio Trumpov gost na njegovim privatnim imanjima.

Trump je tako dobio priliku da odredi budućnost evropskog kontinenta, ne samo Ukrajine i Rusije. U nekim drugim okolnostima Evropljani bi bili presretni da to može uraditi američki predsjednik. Ali ne i u slučaju Trumpa. Još od njegovog povratka u Bijelu kuću Evropljani razmatraju da li postoji način da mu se odupru, kada već ne postoji način da se s njim dogovore.

Washingtonu, Briselu i Moskvi poznate su sve karte koje imaju učesnici u velikoj geopolitičkoj igri na istoku Evrope, dok se svakim danom računa da li ukrajinska vojska i ruska privreda mogu izdržati daljnje gubitke. Dakle, naredni potezi zavise od političkih kalkulacija svih strana i manje od ideoloških ubjeđenja.

Također, jasno je da je u tom trouglu evropska strana najslabija, ne samo činjenicom da nije vojna sila, već i što se evropsko jedinstvo može narušiti svakim novim izborima. Poraz Ukrajine bio bi još jedan kolac u srce evropskog jedinstva. Drugim riječima, pored svoje reputacije evropske sile ulažu i planove o vlastitoj budućnosti. Stoga ne čudi da su, iako spremne na gotovo svaki ustupak Trumpu, podigle svoj glas protiv unilateralnih poteza Washingtona.

Stubbovoj analizi i njegovim stavovima možda mnogi na Zapadu neće moći pronaći zamjerke, a pragmatični među njima bi baš na osnovu njihove ispravnosti mogli razmotriti Kelinovu ponudu. Da se svijet promijenio prihvatili su konačno i na Zapadu, ali otežavajuća okolnost za njih je da je do buđenja došlo u vremenu kada u Bijeloj kući sjedi Trump, koji svijet vidi bitno drugačije nego njegovi prethodnici i američki saveznici u Evropi, i upravo to je Putinova najveća šansa.

#SAD #ArminSijamić #Rusija #Finska #Ukrajina #DonaldTrump #Amerika #aktuelno #AlexanderStubb #andrejkelin