Piše: A. Čorbo-Zećo
Zatvaranje rudnika u BiH nije čin tranzicije, nego čin kapitulacije, nedavno će za Patriju upozoriti Kenan Hodžić, viši asistent Univerziteta u Sarajevu - Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.
"U trenutku kada građani traže načine da izbjegnu energetsko siromaštvo, a država da ojača svoj suverenitet i otpornost, zatvaranje rudnika bi značilo pogodovanje tržišnim monopolima i dalje urušavanje energetske sigurnosti. Zato je hitno potrebna promjena narativa: tranzicija ne smije
biti izgovor za izrabljivanje, nego prilika za poštenu transformaciju", kazao je Hodžić.
Nedavno sam imala priliku razgovarati s ljudima iz Brisela, koji su indirektno sugerirali da BiH ne sluša sve do kraja što joj se servira iz Evropske unije. Jer i same članice sada plaćaju fakture ranijih nepromišljenih odluka iz energetskog sektora!
Stoga današnji sastanak ministra energije, rudarstva i industrije FBiH Vedrana Lakića sa šefom Kancelarije Svjetske banke Christopherom Sheldonom povodom Projekta pravedne tranzicije izaziva niz pitanja i opravdanu sumnju među rudarima.
A, neki od njih već su pisali medijima - traže se analize, detaljne objave projekta. Šta će to konkretno značiti za njih.
Iako zvanični ton obećava sigurnost, zbrinjavanje radnika i razvoj lokalnih zajednica, iskustvo pokazuje da ovakvi projekti često ostaju samo na papiru.
Rudari i njihove zajednice decenijama su nosili energetski sektor BiH, i decenijama trpe posljedice privatizacija, zatvaranja rudnika i nedostatka ulaganja.
Zato je opravdano pitanje zašto bi sada vjerovali da međunarodni zajmovi i energetski projekti donose istinsku sigurnost?
Projekt ukupne vrijednosti 79,9 miliona eura obećava rekultivaciju zemljišta, razvoj solarne energije i programe prekvalifikacije. No, rudari strahuju da će “pravedna tranzicija” u praksi značiti gubitak radnih mjesta, slabe nadoknade i novi oblik ovisnosti o donacijama i kreditima.
Christopher Sheldon naglašava da će projekat biti “pravedan i human”, dok ministar Lakić tvrdi da tranzicija znači novu šansu. Ali u BiH su rudarske zajednice već pretrpjele brojne “šanse” koje nisu dovele do sigurnosti. Bez konkretnih garancija i jasne implementacije, rizik da ovaj projekat ostane više deklarativan nego stvaran je veliki.
Rudari i lokalne zajednice traže jasne odgovore i konkretne mjere, a ne samo političke poruke. Dok se pripremaju odluke o zaduženju i implementaciji projekta, njihova sumnja nije bez osnova jer historija je pokazala da se interesi ljudi često stavljaju u drugi plan, dok finansijski tokovi i međunarodni zajmovi dobijaju prioritet.