MINISTRE PODNESI OSTAVKU Helezov populizam i nedorečena naredba izazvali puzajući vojni puč u OS BiH!

Piše: Rasim Belko

Loše koncipirana i nekompletna naredba ministra odbrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza dovela je do ozbiljnog narušavanja vojnog poretka — prvi put otkako je sektor odbrane ujedinjen na državnom nivou.
Stručnjaci upućeni u funkcionisanje odbrambenog sistema BiH za Patriju tvrde kako je Helezova naredba morala jasno definirati nosioce realizacije naredbe i odgovorna lica za izradu plana realizacije naredbe.

Ono što dodatno kompromituje cijeli postupak jeste činjenica da naredbu nisu potpisala oba zamjenika ministra, što je zakonska obaveza. Greška je napravljena već u toj početnoj fazi. Umjesto odgovornog rukovođenja, Helez se u javnim nastupima okomio na načelnika Zajedničkog štaba OS BiH, Gojka Kneževića. No, prema informacijama Patrije, Knežević je naredbu uredno proslijedio Operativnoj komandi OS BiH na postupanje, što je u skladu s njegovim zakonskim ovlaštenjima.

Za bolje razumijevanje načina funkcionisanja odbrambenog sektora, važno je znati da je Predsjedništvo BiH kolektivni vrhovni zapovjednik Oružanih snaga. Ministarstvo odbrane, kao civilni organ, naredbe Predsjedništva ili ministra prosljeđuje Zajedničkom štabu OS BiH (stručnom organu MO BiH i Predsjedništva), koji potom djeluje kao spona između Ministarstva i Operativne komande — vojnog izvršnog tijela.



Kada naredba stigne u Operativnu komandu, komandant Operativne komande formira tim i čini odgovornim pojedince za realizaciju naredbe u zadatom roku. Taj tim u ovom slučaju čine Vojnoobavještajni rod (VOR) i Vojna policija. Sigurnosni organ u nižim jedinicama (S2) na dnevnoj bazi ima zakonsku obavezu da informiše VOR o sigurnosno interesantnim pojavama i provjerama na vojnim lokacijama.

Ministar odbrane kao civilni dio odbrane ima direktnu nadležnost nad Generalnim inspektoratom i samo njima može direktno izdavati naredbe. Zanimljivo je da u Helezovoj naredbi nisu predviđene aktivnosti koje bi proveli pripadnici Sektora sigurnosti, naročito u operativnom smislu.

Prema utvrđenoj hijerarhiji, naredbu koju potpišu ministar i oba zamjenika, Zajednički štab prosljeđuje Operativnoj komandi kojom komanduje generalmajor Radovan Ilić.

Međutim, u ovom slučaju pojavilo se nekoliko ozbiljnih problema. Primjerice, poznavaoci strukture funkcionisanja kažu da često dođe do preskakanja procedure rukovođenja i komandovanja (RIK) i direktno se kontaktira zapovjedništvo VOR-a na čelu sa brigadirom Nedžadom Novalijom. To su konkretno propusti Kabineta Zukana Heleza.

A kada se posao vodi mimo sistema i procedura, kako bi se u javnosti stvorio privid da je nešto urađeno, jasno je da će sistem doživjeti kolaps. Umjesto da Operativna komanda izvrši naredbu i povratnom informacijom obavijeste nadređene o njenoj realizaciji ili eventualnim preprekama, nastao je potpuni haos.

Pitamo ministra je li od potčinjenih jedinica tražio plan provedbe akcije. Prema pravilima službe, Vojna policija i VOR morali su o eventualnim problemima u realizaciji naredbe pismeno izvjestiti nadređene, uključujući i ministra odbrane.

Nepostupanje po naredbi, bez obzira na njene eventualne nedostatke, predstavlja čin vojne neposlušnosti i puzajući vojni udar. No, jednako ozbiljna je činjenica da ni sam ministar Helez nije postupio u skladu sa Zakonom o odbrani i nije iskoristio mehanizme praćenja provođenja naredbe, čime je krivica u ovom slučaju podijeljena.

Helez je itekako svjestan vlastitih propusta, kao i grešaka svojih savjetnika, zbog čega nije u stanju provesti disciplinske mjere prema onima koji su praktično pokrenuli puzajući vojni udar. Da vjeruje u ispravnost svojih odluka, već bi slijedilo nečasno udaljavanje iz službe svih odgovornih u lancu komandovanja koji nisu postupili po naredbi.

Zbog svega što je izazvao u Oružanim snagama BiH, ministar Helez ima samo jednu moralno i politički prihvatljivu opciju — da podnese ostavku.

Jer, morao je biti svjestan trenutka u kojem djeluje, težine odluka koje donosi i vlastite odgovornosti u lancu komandovanja. Čak i ako je postojala opravdana potreba za izdavanje naredbe kojom bi se zabranio ulazak Miloradu Dodiku i drugima u kasarnu Kozara, ona je morala biti zakonita i u skladu s pravilima službe. Svakako, na dnevnoj bazi se operativno morala pratiti njena provedba.

Sve drugo je nepotrebno talasanje tamo gdje bi se najviše trebala čuvati stabilnost. Svako nepromišljeno pomjeranje unutar vojske jedne države unosi zebnju, nesigurnost i opravdan strah među njeno stanovništvo.
Nažalost, došli smo u situaciju da ministar odbrane, umjesto da jača borbenu gotovost i operativnu sposobnost Oružanih snaga, svojim postupcima uzrokuje haos, vojni udar i potpunu dezorganizaciju, čije posljedice mogu biti dalekosežne.

Ministre, podnesite ostavku. Poštedite i sebe i državu.