Politico: Spašavajući BiH, Europa bi mogla spasiti samu sebe

(Patria) - Zapadni Balkan se dugo doživljavao kao problematično dvorište Europe, a danas bi mogla postati regija u kojoj se Europa redefinira, piše magazin Politico. Navodi se kako Europa posjeduje alate neophodne za to - snage EUFOR-a, NATO-a, Ured visokog predstavnika i Berlinski proces, ali za konačan ishod zavisi od političke volje. Regija je trenutno ključna prilika za Europu da preuzme stratešku inicijativu i liderstvo.

Autorica teksta “EU treba proaktivan pristup u Bosni” Arminka Helić, članica britanskog Doma lordova i bivša posebna savjetnica britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea od 2010. do 2014. godine, na početku teksta citira izjavu nekadašnjeg državnika, koji nije smatrao da je regija od velikog značaja.

Kancelar Otto von Bismarck jednom je izjavio: “Balkan nije vrijedan života jednog pomeranskog grenadira”.

Ovakvi su stavovi, smatra, oblikovali stoljeće politike, sve dok krvavi ratovi 1990-ih nisu pokazali kobnu cijenu te ravnodušnosti.

Međutim, uprkos svojoj prošlosti, regija ostaje strateški vitalna – geopolitičko područje u kojem se Rusija i Kina takmiče za utjecaj te tranzitni koridor za ilegalne migracije, krijumčarenje oružja i organizirani kriminal. A sada, dok se Europa suočava sa svojim najneizvjesnijim razdobljem od Hladnog rata, možda i od Drugog svjetskog rata, ova toliko klevetana regija mogla bi se pokazati kao razlog za jedinstvo.

Istina je da Zapadni Balkan nudi poligon za samopouzdaniju i efikasniju europsku odbrambenu politiku — posebno ako blok može djelovati zajedno kako bi spriječio novu krizu u BiH, ističe Helić.

“Napetosti u BiH dramatično su eskalirale nakon prošlomjesečne osude predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika od strane Državnog suda, koja je rezultirala kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šestogodišnjom zabranom obavljanja javne dužnosti. Iako je odluka gurnula zemlju u najozbiljniju kriznu situaciju od 1995., njezine su državne institucije začudo ostale pribrane, prkoseći očekivanjima smrtonosne krize”, dodaje.

U međuvremenu, nastavlja Helić, Dodik — koji je proveo posljednjih 18 godina aktivno radeći protiv bh. državnih institucija, uz podršku srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i mađarskog premijera Viktora Orbána — zaprijetio je da će zadati posljednji separatistički udarac teško stečenim postignućima BiH. Iako se nadao da će američki predsjednik Donald Trump podržati njegove ambicije, te su se nade dosad izjalovile.

Američki državni sekretar Marco Rubio srušio je Dodikove secesionističke snove, napisavši: “Postupci predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika potkopavaju institucije Bosne i Hercegovine i prijete njezinoj sigurnosti i stabilnosti. Naša nacija ohrabruje političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan dijalog. Pozivamo naše partnere da se suprotstave ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju”.

Oštre riječi potom su uslijedile iz Londona, Berlina, Brisela, Pariza, Rima i Madrida. A tokom dnevnog posjeta BiH ove sedmice, glavni sekretar NATO-a Mark Rutte ponovno je potvrdio predanost saveza teritorijalnom integritetu zemlje.

No dok su čvrste međunarodne izjave pomogle da se situacija za sada stabilizira, same riječi ne mogu se suprotstaviti tekućem riziku za mir i sigurnost, posebno s obzirom na širu regionalnu sliku, ističe autorica.

“Vučić se u Beogradu suočava sa rastućim unutarnjim otporom, jer protesti protiv korupcije i neodgovornog upravljanja predvođeni studentima već mjesecima traju s neočekivanom upornošću. Suočen s ovim domaćim izazovom, on bi mogao pribjeći stvaranju vanjske krize, potencijalno u BiH, kako bi skrenuo pažnju i učvrstio svoj položaj – potez koji bi bio u skladu s njegovom ekspanzionističkom strategijom “srpskog svijeta” da ujedini sve Srbe u jednu državu”, upozorava se u tekstu.

Osim toga, nastavlja Helić, Kremlj nastavlja raditi na podjelama, gledajući na Zapadni Balkan kao na plodno tlo za zlo. Od Moldavije i Gruzije do Krima i, u konačnici, cijele Ukrajine, Rusija je na svakom koraku iskorištavala nedovoljnu zapadnu pažnju i oklijevanje.

“Europa mora pažljivo upravljati ovom delikatnom situacijom. Bilo da dolaze iz Moskve, Budimpešte ili Beograda, autokrati se više boje unutrašnje opozicije nego vanjskog pritiska, a otpornost srbijanskih studentskih demonstranata pokazuje da nacionalistički revizionizam nije neizbježan. Otpor autoritarnoj vladavini raste i unutar same Srbije. Stoga Zapadni Balkan sada nudi priliku Europi da preokrene svoj reakcionarni obrazac kroz strategiju odvraćanja, snage i principijelnog angažmana. Nekoliko jasnih načela mora voditi ovaj pristup: Granice moraju ostati nepovredive; mora se spriječiti nasilje, moraju se ojačati demokratske institucije i ne smije se dopustiti revizionistima da diktiraju budućnost regije”, podvlači.

Konkretno, u Bosni i Hercegovina Europa posjeduje potrebne alate za to: snage Europske unije u BiH (EUFOR), sjedište NATO-a u Sarajevu, Ured visokog predstavnika i Berlinski proces su tu, ali potrebno je prikupiti političku volju da ih efikasno rasporedi. A najava dodatnih 400 vojnika EUFOR-a, koji su sada gotovo u potpunosti raspoređeni, dobar je početak.

Osim toga, BiH bi mogla dobiti i sigurnosnu garanciju. Prestanak stalnih rasprava o granicama pogodovao bi demokraciji u Bosni i njenim susjedima — Srbiji, pa čak i Hrvatskoj — koja se često guši zbog zaštite “svog naroda” u susjednoj državi.

Washington je decenijama pozivao Europu da “preuzme odgovornost” za Zapadni Balkan. Uz rastuće vanjske prijetnje na više frontova i Ukrajinu koja se bori za opstanak, regija sada predstavlja ključnu priliku za Europu da konačno ponovno preuzme stratešku inicijativu i pokaže istinsko vodstvo – i to ne samo kroz okvir proširenja.

Proaktivan pristup BiH posebno bi mogao signalizirati da Europa više nije zadovoljna pukom reakcijom, smatra Helić, već da je spremna oblikovati događaje – upravo stav usmjeren prema naprijed koji je potreban u ovom novom dobu natjecanja velikih sila. A uspjeh bi ovdje pokazao sposobnost bloka da brani svoja temeljna načela, očuva decenije mukotrpne izgradnje mira i ponovno potvrdi utjecaj u regiji koja je centralna za njegove sigurnosne interese.

Zapadni Balkan je dugo služio kao poligon Europe. Danas bi mogla postati regija u kojoj se Europa redefinira — ne kao slaba i podijeljena, već kao jaka, sposobna i spremna da vodi, ističe autorica uz zaključak da “spašavajući BiH, Europa bi mogla spasiti samu sebe”.