Skrivene istine i odsutni političari: Godišnjica ubistva Hakije Turajlića i priča o zaboravu i nepravdi

(Patria) - Porodica, prijatelji, saradnici i poštovaoci lika i djela političara, neprikosnovenog privrednika i menadžera, ali nadasve divnog čovjeka blage naravi, rahmetli Hakije Turajlića prisjetili su se jučer velikog čovjeka, na 31. godišnjicu njegovog svirepog ubistva.

Ali, ono što je bilo evidentno tokom jučerašnjeg obilježavanja je izostanak političara sa svih nivoa vlasti. Tek zastupnici Stranke za BiH Muamer Bandić i Jasmin Šaljić položili su cvijeće i odali počast. Također iz SBiH-a počast je odao i Enes Peštek, delegat z Domu naroda Parlamenta FBiH. I to je to. Iz politike više niko!

Predstavnici Vlade Kantona Sarajevo i Vlade FBiH nisu bili prisutni, a organizaciju samog odavanja počasti predvodio je Energoinvest i direktor Mirza Ustamujić. Jer, rahmetli Turajlić bio je nekadašnji direktor ovog giganta.

A da su na ovom mjestu morali biti i drugi, morali su. Jer još 2023. godine, upravo na inicijativu Bandića, u kalendar obilježavanja značajnih datuma, događaja i ličnosti iz perioda odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine na području Kantona Sarajevo uvršten je i obilazak mezarja Hakije Turajlića, potpredsjednika Vlade Republike Bosne i Hercegovine, u haremu Alipašine džamije radi odavanja počasti.



Termin za posjetu delegacija mezarja mogao se uklopiti u postojeći kalendar, pa je slijedom toga Skupština i usvojila inicijativu. Ali dvije godine kasnije delegacija Kantona Sarajevo nije došla na obilježavanje.

Šta nam to govori? Prvo - da politika ne poštuje ni vlastite odluke, a drugo - da i nemaju namjeru istrajati na priči da počinioci ovog svirepog ubistva moraju biti kažnjeni.

A nikad niko nije osuđen. Tužilaštvo KS podiglo je 1998. godine optužnicu protiv Gorana Vasića zbog ratnog zločina, a teretio se i za ubistvo Hakije Turajlića, ali zbog nedostatka dokaza oslobođen je optužbi.

Zbog složenosti predmeta, slučaj je prebačen Tužilaštvu BiH.

I tu je, čini se, umrla pravda, baš kao i želja za istinom od strane onih koji nisu u stanju ispoštovati ni svoju odluku i makar doći na obilježavanje godišnjice smrti. A, možda je ipak bolje da i ne dolaze!

Jer, očito ne mogu donijeti ništa konkretno u pravnom i društvenom kontekstu. Možda je to, nažalost, najpoštenije ponašanje, s obzirom na trenutnu politiku i odnos prema prošlim zločinima.

A politika koja ne poštuje vlastite odluke stvara sliku nesigurnosti i nepovjerenja u institucije. Nema odgovornosti za nepoštovanje tih odluka, a samim tim ni odgovornosti za prošla, nerazjašnjena pitanja.