Crna Gora kroz turbulentnih 365 dana: Raskoli, politička trgovina, klijentelizam i začarani krug opasnog nacipopulizma

Piše: Nevena Kovačević

Godinu na izmaku, kad je riječ o političkim prilikama u Crnoj Gori obilježile su nebrojene turbulencije. Sudeći prema dešavanjima u samom finišu godine, naredna će biti još turbulentnija. Bila je ovo i previše haotična godina. Ipak, jednu lekciju smo, nadam se, dobro naučili – politika i principijelnost u bilo kojoj formi, nespojive su kategorije. Na političkim pijacama, principi su samo predmet cjenkanja. A kad se politička cijena iskristališe, principi nestaju u magli dogovorenog tezgaroškog aranžmana, kao da nijesu ni postojali.

U najkraćem – Crna Gora u julu je dobila prorusku, restruktruriranu Vladu, najglomazniju u Evropi, sa 32 člana. Nazive resora i njihovih čelnika precizno ne možemo navesti ni mi koji se bavimo političkom analizom, a kamoli prosječan građanin ili građanka. Proruski elementi iz koalicije Za budućnost Crne Gore, kontrolni su elementi te i takve Vlade, te se danas, zamislite, uz premijera zaklinju u Evropsku uniju, dok društvo tone u sve dublju polarizujuću krizu.
Četnički vojvoda, Andrija Mandić, neformalni je lider svih grana vlasti.

Njegovom voljom, kojoj se niko ne smije suprotstaviti, dobrosusjedski odnosi na istorijskom su minimumu, a zahvaljujući zaoštravanju odnosa sa Hrvatskom usvajanjem rezolucije o Jasenovcu po beogradskom diktatu, premijerova uspješna evropska priča svela se na to da smo umjesto obećanih deset, zatim osam, i na kraju četiri, ipak zatvorili samo tri pregovaračka poglavlja u procesu pristupanja EU. Pritom, tri državna zvaničnika, proglašeni su personama non grata, upravo u Hrvatskoj, članici EU, te im je prelaz preko Debelog brijega zabranjen do daljnjeg.

Premijer Spajić, kao tipičan čovjek koji samo formalno pokriva jednu od tri ključne funkcije u državi, izbjegava tenzične situacije, ne odgovara na nezgodna novinarska pitanja, ili se vadi ogavnim humorom i prebacivanjem loptice na ekonomske teme. Ipak, program Evropa sad dva, donio je građanima veće zarade, a poboljšanje životnog standarda baš i nije, jer zarade jede inflacija. Uklanjanjem kalkulatora sa sajta PES-a, onih obećanih 25 odsto povećanja progutala je magla megalomanskih i onih manje grandioznih neispunjenih obećanja, poput, recimo, neradnog petka za muslimane, ili zabodenog ašova na Mateševu u septembru.

Najžustriji kritičar zakonodavne i izvršne vlasti, čuvar i branitelj zakona i ustavnopravnog poretka, bio je predsjednik Jakov Milatović. Svakodnevno se bez zadrške isčuđavao potezima oponenata, dotle da su kritike prelazile u otvorene konflikte, praćene razmjenom teških optužbi i retorički oštrim duelima, kroz ratovanje tvitovima i saopštenjima. E baš taj ustavobranitelj, koji nas je zasipao obećanjima o zaštiti države, ali i transparentnijoj podgoričkoj gradskoj upravi, prije nekoliko dana, priklonio se onima čijoj se antidržavnoj politici protivio, i sasvim logično – o tome odjednom zaćutao.

Opozicija ovogodišnji politički angažman okončava blokadom rada Parlamenta. Nakon sjednice Ustavnog odbora na kojoj je donijeta neustavna odluka o penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović i bačena dimna bomba, opozicioni poslanici nijesu dozvoljavali održavanje narednih sjednica u plenumu, uključujući i premijerski sat. Ponovo je blokiran rad odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, a vlast ovih dana optužuje opoziciju da su opstruirali usvajanje budžeta, čime se ulazi u privremeno finansiranje, te, kako tvrde, neće biti novca za uvećane zarade, penzije, socijalna davanja... Opozicija odlučno negira ovakve tvrdnje. A Boris Mugoša decidno je saopštio da je dogovor bio da se o budžetu glasa bez rasprave, te da je Mandić to pogazio, zaključivši sjednicu nakon što ga je opozicija uobičajeno okružila.

Iako nas Andrija Mandić i Milan Knežević, kako kažu na leđima nose ka EU, Mandiću je tokom decembra zadat bolan diplomatski šamar, usljed naprasnog otkazivanja sastanka sa predsjednicom Evropskog parlamenta Robertom Metsolom.

Izbornih ciklusa na lokalnom nivou nam nije falilo. U Budvi su građani čak dva puta izlazili na birališta, ali se dogovor o formiranju vlasti ne nazire.
Ovo je samo djelić, preciznije, uvod u hronološki presjek najvažnijih događaja koji su obilježili 2024. godinu, a koji slijedi u nastavku teksta.

Mandićeva trobojka i početno zahlađenje odnosa sa Hrvatskom

Andrija Mandić, nije časio časa. U svom kabinetu ponosno je okačio trobojku, dočekujući s radošću goste koji se takvom gaženju Ustava i ponižavanju Parlamenta nijesu protivili. Ne čudi što je prvi gost, mitropolit crkve Srbije Joanikije Mićović bio oduševljen Mandićevim potezom. No nije jedini. I doskorašnja ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa tokom sastanka sa Mandićem fotografisala se pod srpskom narodnom zastavom, što joj, očito nije smetalo. Beogradsko diplomatsko iskustvo čuda čini.

Mandić se, inače, prenošenjem zastava bavio i nedavno, kada je iz hola crnogorske Skupštine iznio dvije crnogorske zastave, navodno ih postavivši u svoj kabinet. Umjesto njih, u holu Parlamenta našla se slika čuvenog crnogorskog umjetnika Petra Lubarde, čiji čak ni naziv Mandić nije znao, a kamoli šta simbolizuje.

Nakon protesta građana i negodovanja opozicije, zastave su vraćene u skupštinski hol, ali ne na iste pozicije, već su postavljene ispred poslaničkih klubova DPS-a i PES-a.

Tik po završetku praznika, hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić otkazao je sastanak sa crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem. Razlozi su bili Krapovićevo veličanje velikosrpske agresije, te insistiranje na jednostranim rješenjima kad je riječ o otvorenim pitanjima sa Zagrebom, naročito vlasništvu nad brodom Jadran. No, bio je to samo uvod u teško zaoštravanje odnosa, koje će se tokom godine nastaviti i na kraju nas skupo koštati blokadom zatvaranja najvažnijeg u setu predviđenih poglavlja.

Započet je montirani sudski proces protiv crnogorskog istoričara Bobana Batrićevića, zbog kolumne u kojoj je između ostalog napisao nepobitnu istinu – da popovi crkve Srbije ne propovijedaju vjeru Hristovu. Proces je, naravno, okončan u Batrićevićevu korist, kao i svaka loše režirana Kafkijanska politička igranka, bez osnova za dokazivanje krivice tamo đe je nema.

Nastavljen je zid ćutnje MUP-a povodom zahtjeva za preispitivanje posjedovanja dvojnog državljanstva Andrije Mandića, za koje je uzgred javno saopštio da ga je stekao nakon zakonom propisanog roka, što je ponovio i nedavno gostujući na jednoj srpskoj televiziji. Naš MUP odgovornost prebacuje na kolege iz Srbije, koji, kako kažu odbijaju da dostave podatke u vezi sa Mandićevim državljanstvom.

Izbor Vrhovnog državnog tužioca kao naznaka napretka na EU putu

Da je nacionalno prebrojavanje itekako svojstveno deklarativno građanskim partijama, pokazalo nam je ponašanje poslanika PES-a Darka Dragovića koji je po slobodnoj procjeni tokom parlamentarnih polemika poslanike dijelio na autohtone Crnogorce i one koji to nijesu, mjereći njihovu emocijonalnu privrženost državi. Istovremeno, Mandić i Knežević počeli su sa sve snažnijim stezanjem obruča oko Spajića, iako je rekonstrukcija Vlade bila predviđena tek za kraj godine.

Demokratska partija socijalista okončala je unutarstranačke izbore, prve te vrste u Crnoj Gori. Glasovima članstva, Danijel Živković izabran je za predsjednika partije, a Aleksandra Vuković Kuč, Ivan Vuković, Abaz Dizdarević i Jevto Eraković za potpredsjednike.

U februaru je na kongresu Socijaldemokratske partije za novog predsjednika izabran Ivan Vujović.

Milorad Marković izabran je za Vrhovnog državnog tužioca, podrškom 61 poslanika, a njegove protivkandidatkinje bile su Suzana Mugoša i Maja Jovanović. Milan Knežević, nekoliko mjeseci kasnije, ljutito će u Parlamentu saopštiti da je Marković biran na sastancima u Vladi, ali smo za detalje tih pregovora, ostali uskraćeni.

Novo tajno zaduživanje

Početkom februara saznali smo da se Vlada, u Spajićevom hazarderskom maniru, krajem 2023. godine zadužila oko 160 miliona eura. Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom u Strazburu Valentina Pavličić smijenjena je sa te pozicije, a nešto kasnije navedena odluka Vlade od strane Ustavnog suda proglašena je protivustavnom.

Ministar pravde Andrej Milović obračunavao se sa advokatima sa čijim mišljenjima nije bio saglasan, Građanskim pokretom URA, te članovima sopstvene partije, iz koje je, iako se tvrdilo da je Spajićeva kičma, ubrzo isključen, a potom i sklonjen iz Vlade, njenom rekonstrukcijom.

Zanimljivo je pomenuti i osmočasovnu, cirkuzantsku sjednicu skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu, koja je bila mučnija za gledanje, čak i od najogavnijih kičerajskih ružičastih formata. Za to vrijeme vicepremijer Aleksa Bečić insistirao je da Zoran Brđanin, direktor Uprave policije bude razriješen sa te pozicije. Predsjednik države govorio je kako je pomalo iznenađen i razočaran nekim odlukama Vlade - bilo je to doba kritikovanja u blažem obliku.

Spajićev Dalaj Lama

Premijer Milojko Spajić, proglasio je Andriju Mandića, ni manje ni više, nego crnogorskim Dalaj Lamom, tvrdeći kako su njegove poruke sjajne, miroljubivije čak i od Dalaj Laminih.

Mi koji pamtimo pozive na otkopavanje oružja i paljenje bošnjačkih kuća ako se krene na crkvu, ne bismo se baš složili, a Mandić se svakodnevno svesrdno trudi da demantuje ovo Spajićevo besmisleno poređenje.

Počinje raskol unutar budvanske vlasti, raspadom jedinstvene koalicije Za budućnost Budve, a Nikola Jovanović, bivši član Demokratske narodne partije, blizak pritvorenom predsjedniku opštine Milu Božoviću, kroz nekoliko mjeseci postaće najljući izborni oponent doskorašnjim saborcima.

Kraj februara obilježila je vijest da bi Bošnjačka stranka mogla biti dio rekonstruisane Vlade, mada na opoziciona pitanja tim povodom nijesu željeli da odgovore, pozivajući se na, očito već tada poluprodate principe.

Jakov Milatović obavještava javnost da zvanično podnosi ostavku na sve funkcije u PES-u. Time je okončan dugotrajni tinjajući razdor dvojnih lidera pokreta, čiji je upravo ovakav epilog bio pitanje dana. Milatovića slijedi grupa odbornika podgoričkog PES-a, formirajući poseban odbornički klub – Pokret za Podgoricu, nakon čega ulaze u koalicioni aranžman sa GP URA i Pokretom za promjene.

Dodikova posjeta i promocija srpskog sveta u Skupštini

Krajem februara, Andrija Mandić najprije je u Skupštini organizovao prijem za predsjednika Skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića, a zatim raširenih ruku dočekao i Milorada Dodika. Indikativno je da se Dodik sa Mandićem susreo odmah po dolasku iz Moskve, gdje se sastao sa Vladimirom Putinom. Susret je protekao bez zvaničnih obilježja BIH, ali uz propagandne poruke. Srpski svet je fenomenalna ideja, poručivao je Dodik iz crnogorskog Parlamenta, a Mandić je veselo kazao da Crna Gora ima interes da gradi specijalne veze sa RS.

Potom je, Mandićevom zaslugom, na poklon Crnoj Gori stigla protestna nota iz BIH, zbog neisticanja državnih obilježja, a ministar Filip Ivanović uvjeravao je javnost da protestna nota iz Sarajeva zapravo nije ni stigla, iako je objavljen zvanični dokument, te odgovor crnogorskog MVP, uz raniju izjavu ministra Elmedina Konakovića.

DPS odmah Parlamentu predaje inicijativu za Mandićevu smjenu. Podršku najavljuje i Bošnjačka stranka, koja je sada, paradoksalno, dio Mandićeve pročetničke Vlade. Na sjednici održanoj 11. marta Mandić nije smijenjen. Za njegovo razrješenje glasalo je 27 poslanika, dok je 44 bilo protiv.

Kad ministar tuži Vladu

Mart započinjemo spaljivanjem lutke crnogorskog pisca Andreja Nikolaidisa na karnevalu u Herceg Novom, i skandaloznim govorom o produkljanskom Grku i fekalnoj crnogorskoj književnoj sceni. Od vlasti čak ni oštrih osuda.
Prvi dolazak Andrije Mandića na Cetinje, obilježili su protesti ispred zgrade tamošnje gradske uprave. Zatim su uslijedili i sukobi tokom same sjednice na plenumu. Tako su uvrede i psovke, koje nerijetko prerastaju i u potencijalne fizičke sukobe koje nekada nije lako spriječiti, postale sastavne prakse i otužne slike crnogorskog parlamentarizma.

Ubrzo je uslijedila kulminacija sukoba na relaciji PES – Demokrate, povod je bio izbor VD direktora Uprave policije. Na kultnoj kasnovečernjoj sjednici Vlade, ministar Danilo Šaranović snažno je lobirao za izbor kandidata Lazara Šćepanovića, dok je Spajić predložio Aleksandra Radovića, što je prijedlog koji je na kraju i podržan.

Dramatični su bili ti dani, a ministar Šaranović premijera je optuživao za izvršenje krivičnog djela. Na kraju je Šaranović umjesto Vlade tužio rješenje, a tužba je odbačena odlukom Upravnog suda. Više puta smjenjivani direktor UP Zoran Brđanin kasnije je ponovo vraćen na tu funkciju, da bi nedavno podnio ostavku, a njegovo mjesto zauzeo Šaranovićev nekadašnji favorit Šćepanović. Prijetile su Demokrate kako će nakon dobijanja IBAR-a preispitati podršku Vladi. Logično, i danas su stabilno foteljaški usidreni.

Kriza vlasti na lokalnom nivou

U Podgorici su vođeni bezuspješni pregovori o načinu za prevazilaženje krize.
Krajem marta, raspušten je budvanski parlament, a izbori su raspisani za 26. maj. Vanredni izbori raspisani su i u Andrijevici, za 2. jun. Predsjednik Milatović odbio je zahtjeve vlasti da raspiše nove izbore u Šavniku, tvrdeći kako za to nema pravnog osnova, jer oni započeti još 2022. nijesu okončani.

Tandem Vučić – Mandić i oprobane prakse

Maja Vukićević iz Kneževićeve DNP, kao predstavnica crnogorske delegacije, glasala je protiv prijema Kosova u Savjet Evrope. Za to vrijeme, ministarka evropskih poslova Maida Gorčević boravila je u Prištini, što je izrevoltiralo Vučića, koji je kazao kako je crnogorska ministarka sva ustreptala otišla da se izvini Prištini naglavačke. Za razliku od kolega iz vlasti na Vučićeve uvrede reagovala je opozicija.

Spajić počinje sa praksom otkazivanja premijerskog sata, a Mandić lansira ideju o promjeni službenog jezika, ako se većina građana na popisu izjasni da govori srpskim jezikom.

Opozicija saopštava kako će Socijaldemokrate, Socijaldemokratska partija i Liberalna partija formirati nadstranačku platformu nazvanu Evropski savez.

Teatralna hapšenja kao manir vlasti

Sredinom aprila pritvoreni su bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović, te direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović. Njeno hapšenje i prije nego što je sprovedeno, najavljeno je teatralnim tvitom Alekse Bečića. Epilog je njeno ukidanje mjere pritvora, a nedavno joj je ukinuta i mjera zabrane napuštanja stana.

U Crnu Goru se vratio i odbjegli biznismen Duško Knežević, koji je sa aerodroma odmah sproveden u Spuž, a priča o plavoj koverti, Đukanoviću i ničijoj kući ponovo je aktuelizovana.

Mandić i Knežević, u duhu dobrosusjedskih odnosa, prisustvovali su Vučićevim vojnim vježbama.

Rezolucija o Srebrenici i Spajićevo premišljanje

Na pitanje o Rezoluciji o Srebrenici, Spajić ili nije želio da odgovori, ili se služio relativizacijama. Na poziv gradonačelnice Sarajeva da podrže taj dokument, odnosno inicijativu da Crna Gora bude među kosponzorima, stigao je pozitivan odgovor iz devet crnogorskih opština. Ostale gradske uprave pravile su se mrtve, uključujući i Podgoricu, pobratimski grad Sarajeva.

Novoizabrani premijer Srbije Miloš Vučević poručivao je kako bi se, da danas imaju izlaz na more lakše borili za Kosovo. Vlast je ćutala, a lokalni neočetnici radosno su upućivali čestitke. Vlada nas je konačno informisala kako neće biti kosponzor Rezolucije, ali će priložiti dva amandmana, koja sa sadržinom samog teksta nemaju dodirnih tačaka, a o tome smo opširno pisali.

Kada je podrška Rezoluciji bojažljivo objavljena, pobunilo se najbliže susjedstvo, a Milan Knežević kazao da će razmotriti dalju podršku Vladi, čiji njegova partija ubrzo postaje konstituent.

Pritisak je javno vršio i Mandić, ali, kako se ispostavilo, onaj zapadni ipak je prevagnuo i Crna Gora našla se na spisku država koje su glasale za usvajanje Rezolucije u UN.

Mandićev i Kneževićev odgovor

Nije bilo preispitivanja podrške Vladi. Mandić je, po nalogu bijesnog Vučića najavio drugačiji odgovor – usvajanje Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, koju će predati u skupštinsku proceduru. Odmah nakon te najave, kolekcionari protestnih nota dobili su još jednu, ovoga puta iz Zagreba.

U Budvi bez rješenja

Analizom lokalnih izbora u Budvi detaljno smo se bavili. Iako je Vučić obećavao da će „rešiti stvar, razlike su bile nepomirljive. Kako volje za dogovorom nije bilo, ponavljanje izbora moralo se desiti.

U Andrijevici je formirana vlast koju čine SNP, ZBCG, Demokrate, Pes i jedna lokalna lista, a Željko Ćulafić ostao je predsjednik opštine.

Svesrpski sabor i dopuna kolekcije protestnih nota

Tokom juna u Skupštini su usvojeni takozvani IbaR zakoni. Pisali smo i o spornom zakonu kreiranom u kuhinji RTCG, koji nezakonitom generalnom direktoru, promjenom uslova omogućava da ostane na funkciji. I danas se PES poziva na neimenovanog eksperta iz Savjeta Evrope, koji im je tu korekciju sugerisao, iako je Evropska komisija i u posljednjem izvještaju upozorila na nezakonita imenovanja Raonića i nepoštovanje sudskih presuda. Uzalud, Raonić je ponovo imenovan, a sudske presude nastavljaju da se ređaju, bez efekta.

Andrija Mandić učestvovao je na Svesrpskom saboru, nakon kojeg je, zbog Mandićevog govora o dvije države kolekcija protestnih nota dopunjena još jednom, drugom po redu iz Sarajeva.

Bivši premijer Duško Marković osniva Stranku evropskog progresa.

Pozitivan IBAR anuliran Rezolucijom o Jasenovcu

Krajem juna dobijamo pozitivan IBAR i reklo bi se da ulazimo u pretpristupnu fazu koja je fokusirana na zatvaranje poglavlja. No, Vučićeva iredenta imala je drugi plan. Uprkos jasnim upozorenjima Zagreba, u Crnogorskom parlamentu usvojena je Rezolucija o Jasenovcu. Tako su pozitivni efekti IBAR-a, manevrom dvojca Vučić Mandić brzopotezno anulirani. Iste večeri, Spajić otkazuje prisustvo premijerskom satu, navodeći kako je na službenom putu u Briselu, a zapravo je bio u Podgorici i kukavički se ponio prema brzoj reakciji zvaničnog Zagreba. Sam premijer, za Politiko je kazao kako je svjestan da su njegovi poslanici podržali akt koji će naštetiti Crnoj Gori i njenom evropskom putu. Pred našim medijima za takav stav nije imao hrabrosti.

Mandić je nakon usvajanja rezolucije pozvao saborce iz Beograda i Banjaluke da za Petrovdan dođu u Crnu Goru, što je Vučić čak i prihvatio, ali se, ipak, nije pojavio.

Oštre poruke iz Zagreba, te otkazivanje posjete predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela bili su koordinisani, oštri diplomatski šamari Crnoj Gori. No, najozbiljniji odgovor Hrvatske uslijedio je krajem godine, blokadom poglavlja 31 – vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika.

Prvog jula trebalo je da konačno bude održan premijerski sat, što opozicija nije dozvolila, prekinuvši sjednicu porukom – doći će kad ga mi pozovemo, a ne kad on hoće.

Burna kohabitacija i vraćanje ideje o Njegoševoj kapeli

Usljed složenog političkog momenta, predsjednik države uputio je poziv na dijalog. Njegovom pozivu nijesu se odazvale partije državne vlasti – PES, Demokrate i ZBCG.

U Podgorici je i zvanično predstavljen evropski savez – SD, SDP i LP.
Dok je Mandić čašćavao ruskog ambasadora, potpredsjednik Skupštine Boris Pejović kazao je kako ne zna da li će u Skupštini biti obilježen Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Možda je Pejović bio neupućen, ali mi nijesmo i znali smo da neće.

Mandić i Knežević oslobođeni su u predmetu Državni udar. Mandić, koji u Vladin dom na Cetinje stiže helikopterom, vadi kec iz rukava, obnavljanje okupatorske Karađorđevićevske kapele na Lovćenu, koju bi gradio narod, simbolično dajući po euro.

Krvomutnička provokacija s ciljem društvene destabilizacije, jer to je, uostalom, jedina Mandićeva misija.

Rušenje vlasti u Podgorici

Vanredni izbori uslijediće i u Beranama, zbog raskola između Demokrata i koalicije Za budućnost Berana. Višemjesečna kriza u Podgorici okončana je raspuštanjem gradskog parlamenta, glasovima opozicije, Pokreta za Podgoricu, URE i Pokreta za promjene. Nakon duge agonije, izbori su raspisani za 29. septembar.

Rekordno restrukturiranje Vlade

Osvanuo je 23. jul, dan kada je u Skupštini, suprotno koalicionom sporazumu izglasana rekonstrukcija Vlade. Zbog glomaznosti i ideološke ravni, preferiram termin restrukturiranje. Dio Vlade postali su i zvanično konstituenti ZBCG, ali i Bošnjačka stranka, koja se podignutim rukama negatora genocida narugala srebreničkim žrtvama. Ovaj potez izazvao je gnijev opozicije, ali i dijela članstva, koji formira novu stranku – Bošnjački demokratski pokret. Ervin i njegovi pioniri i dan danas sve koji kritikujemo njegovu tezgarošku politiku imaju obraza da nazivaju neprijateljima Bošnjaka, čak i kad su kritičari iz bošnjačkog nacionalnog korpusa.

Ulazak BS u Vladu parlamentarna većina uslovila je raskidom koalicija na lokalu sa DPS-om do kraja godine, a kako se to nije dogodilo, biće zanimljivo pratiti dalje zaplete unutar Vlade.

Vlada sa 24 ministra i sedam vicepremijera. Teško da u Evropi ima glomaznije Vlade, aali i oglednijeg primjera beskrupulozne političke trgovine.

Persone non grata

Restrukturirana Vlada, zaklinjala se u posvećenost reformama. No, dočekalo ih je neprijatno iznenađenje. Andrija Mandić, Milan Knežević i Aleksa Bečić ne mogu preko Debelog brijega, niti vazdušnog prostora EU, jer su u zemlji članici, susjednoj Hrvatskoj, proglašeni nepoželjnima, čime im je ulazak u Hrvatsku zabranjen.

Kreću nesuglasice između Albanskog foruma i proruskog bloka, ali se fotelje ne napuštaju. Naprotiv, funkcioneri Albanskog foruma i Bošnjačke stranke Nikola Camaj i Mirsad Nurković postaju potpredsjednici Skupštine. U Budvi je iscurio rok za dogovor, te su ponovljeni izbori održani u novembru.
Zakoni neophodni za sprovođenje programa Evropa sad usvojeni su, ali je istodobno uklonjen online kalkulator koji je garantovao veće zarade i ipak razobličava Spajićevu prevaru.

Kampanje u Budvi i Podgorici proticale su u znaku najtežih optužbi, te su se pretvorile u pravo ratovanje. PES i Milatovićev Pokret za Podgoricu svakodnevno su se čašćavali najgnusnijim uvredama.

Zanimljiva je jedna Milatovićeva rečenica – Spajić je Mandićev privezak-.
Paradoksalno, Jakov postade privezak broj dva.

Crnogorsku javnost potresala je i afera Sentrope – putovanja premijera i njegove kripto družine. Osim Budve i Podgorice, predizborne kampanje vođene su i u Kotoru i Gusinju.

Prepucavanja i smjena načelnika Generalštaba VCG

Na sjednici odbora za odbranu i bezbjednost moinistar odbrane Dragan Krapović saopštio je prijedlog za smjenu načelnika Generalštaba Vojske. Milatović se tome čvrsto usprotivio. Sjednice su prekidane, a sve je propraćeno razmjenom žestokih tonova i teških riječi. Zoran Lazarević je, ipak, i dalje na funkciji.

Milatović nastavlja sa kritikama na račun Vlade, a Skupštini vraća zakone na ponovno usvajanje. Podgorička kampanja nije mogla proći bez šovinističkih ispada proksi portala, poput teksta „Koncert za Nermina: Islamizacija Podgorice“, objavljenog na portalu Borba. Ovaj skandalozni uradak targetirao je nosioca liste DPS Nermina Abdića i predstavlja eklatantan primjer brutalnog govora mržnje.

Vlada Milatoviću nije odobrila sredstva za organizaciju regionalnog samita Brdo-Brioni procesa, koji će predsjednik ipak uspjeti da organizuje u Tivtu.
Vicepremijer Budimir Aleksić, četnički pionir, tokom septembarske posjete Beogradu zaboravio je da ponese državnu zastavu, a ni domaćini se oko tih protokolarnih stvari nijesu imali kad zamarati.

Još jedna Milatovićeva opaska iznijeta tokom kampanje danas dobija puni besmisao – Glas za Spajića je glas za Mandića i obratno – reče Jakov nejaki i ne trepnu. Nekadašnji partijski saborci poručivali su mu da nema legitimitet, te da je tipičan balkanskipolitikant. Spajić je otišao korak dalje rekavši kako mu je žao ljudi koji poput Milatovića vode zarobljene živote, a Milatović odgovorio da u ostacima PES-a ne stanuju ljudskost i razum.

Spomenik Amfilohiju kao povod za iscenirani razdor

Bošnjačka stranka hvalila se izbornim rezultatima u Gusinju, gdje je kao vodeća stranka lako formirala vlast. Ministarstvo kulture i medija, prvobitno je, postupivši shodno zakonskim propisima, odbilo da izda saglasnost za podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću u Beranama. Uslijedio je crkveni ukor, nakon kojeg je ministarka brzopotezno promijenila odluku, bez obrazloženja, izvinivši se građanima i građankama i naravno SPC.

Preinačena odluka i nepoštovanje zakonskih propisa kako bi se zadovoljili crkveni apetiti prođoše ispod radara, po običaju. Ministri iz redova Bošnjačke i Albanskih stranaka performativno su napustili sjednicu Vlade na kojoj je izglasano podizanje spomenika Amfilohiju Radoviću. Napuštanje sjednice bio je performans za birače, jer ti isti ljudi, bez mrve dostojanstva sjede u Vladi nakon ovoga, pa i nakon Šahovića, o čemu smo nedavno pisali.

Postizborna saga u Podgorici i Kotoru

Kampanja je protekla u znaku neviđenih zloupotreba državnih resursa, korišćenjem institucionalne prednosti. Tako se u središtu kampanje našao megalomanski projekat Velje Brdo kao stambeni kompleks i još jedna Spajićeva milozvučna bajka.

Mandić je usijavao atmosferu, poručujući sa partijskih skupova da se daleko odmaklo u priči odvojnom državljanstvu. Izbore je obilježila niska izlaznost, najviše mandata osvojio je DPS, podrška PES-u i Demokratama je prepolovljena a ZBCG je zabilježila neznatan rast. O procentima smo pisali nakon izbora.

Milatovićev i Abazovićev pokret dobio je šta je tražio – da bude tas na vagi. Cenzus prelaze i Evropski savez, Stranka evropskog progresa i građanska lista Preokret.

Slavlje DPS-a, ispostaviće se, bilo je preuranjeno, jer im je za formiranje vlasti trebala koaliciona podrška Milatovića i Abazovića. Opozicione partije osvojile su oko 60 glasova i bila je to jasna poruka – građani žele promjene. Kristalno jasna svima, osim Jakovu Milatoviću, koji im je baš te promjene obećavao, a suštinski izazvao izbore da bi se ucjenjivački osvetio Spajiću. Bošnjačka stranka, ostala je ispod cenzusa, plativši visoku cijenu ulaska u četničko kolo.

O epilogu izbora, u završnim crticama teksta.

U Kotoru izborni proces nije završen. Najprije je DPS tražila ponavljanje izbora na Prčanju i Mircu, što je OIK prvobitno prihvatila, a zatim odbila. Proces je nastavljen preko Državne izborne komisije, pa sve do Ustavnoga suda, ali su konačni rezultati i dalje nepoznanica.

Objavljeni rezultati popisa, ZBCG nastavlja sa zlokobnim idejama
Tivat je tokom oktobra bio domaćin samita Brdo-Brioni, fokus je bio na Vučićevom dolasku, koji je srpskim medijima kazao kako će nam svašta poručiti – tek ćemo vidjeti. A zapravo nije poručio ništa, osim što je zasebnim presom ponizio Milatovića i neprimjereno se obraćao novinarima, kao da kontroliše parče sopstvene teritorije, a naročito ga je naljutilo pitanje novinara TV E o Kosovu, jer Kosovo kako reče nije država, pa napravi paralelu sa hipotetičkim otcjepljenjem djelova crnogorske teritorije, kao što je Kosovo, mitološki, dio srpske teritorije.

Objavljeni su rezultati popisa, manje ili više validni. Sve agresivnije insistira se na izmjenama Ustava, ili nepostojećem institutu dopune, od kojeg Milun Zogović ne odustaje, a parlamentarna većina gotovo je ujedinjena u zahtjevu da srpski bude prepoznat kao službeni jezik, umjesto kao jezik u službenoj upotrebi.

Mandić iznosi genijalan plan – ustavotvorna skupština – kao da se dogodila promjena državnog statusa ili revolucionarni prevrat. Zapravo, Mandićev plan je kontrarevolucija dva. Manjinske partije nijesu saglasne, a koalicioni partneri vade se na konsenzus. Vrhunac je možda ipak kreativno predlaganje Zakona o stranim agentima. Pitate se zašto? Pa upravo je takav zakon, kreiran prema ruskom modelu zaustavio Gruziju na putu ka EU, a partija Gruzijski san zaklinjala se u evropske vrijednosti, taman kao što nas do tamo nose Milan i Andrija. Žestoke su bile reakcije opozicije i civilnog sektora na ovakav pokušaj gušenja kritičke misli. Ali Vučićev i vojvodin plan za zaustavljanje EU puta je demistifikovan – prljavi gruzijski scenario.

Neumorni Mandić, predstavio nam je i novi logo Skupštine, bez informisanja javnosti i obavještavanja poslanika. Samoinicijativno, odabrao je zgradu Zetske banovine – simbol okupacije i sahranjivanja crnogorske državnosti. Opozicija panele sa logom konstantno prekriva ili preljepljuje, nakon čega ih skupštinske službe mijenjaju ili čiste. I to traje, u nedogled.

Sa beogradskih televizija, Mandić je poručivao da će tražiti raspodjelu funkcija po etničkom ključu, odnosno da procenat Srba u javnim službama, vojsci i drugim organima bude isti kao na popisu. I kako ovo nazvati, osim nagovještajem eksplicitne etnofederalizacije.

Vlada je dobila još jednog iskusnog savjetnika, bolje reći mračnog sljedbenika ideološke matrice devedesetih Predraga Bulatovića.

U Budvi sve po starom

Drugi vanredni izbori u Budvi nijesu donijeli ništa novo. Bez značajnijeg pregrupisavaanja, odnos snaga ostao je identičan. Najveći gubitnik je lista PES-Demokrate sa tri mandata, dok je Evropski savez dobio jedan mandat više u odnosu na majske izbore.

Uspostavljanje vlasti do kraja godine u Budvi ne može se očekivati. Odnosi dvije liste nekadašnjeg jedinstvenog DF-a dodatno su pogoršani, a PES i Demokrate ne žele saradnju sa Nikolom Jovanovićem. A Jovanović bi lako mogao formirati vlast, kad politički nepametno i kategorički ne bi odbijao svaki vid dogovora sa DPS-om. Kakav će biti rasplet, pitanje je koje lebdi u vazduhu, a treći izbori bili bi samo novi sloj budvanske vrteške, bez ikakvih promjena.

Barometar 26 propao u startu

Spajić nam je u novembru predstavio Barometar 26, bezvrijedan papir, s opštim proklamacijama koje bez praktične primjene ne vode ničemu. Navodni cilj bio je ubrzanje EU puta, ali su na taj beznačajan dokument zaboravile i partije koje su ga potpisale. Ipak, Spajić na njemu i dalje insistira, pa je jutros kazao da i status srpskog kao službenog jezika jeste pitanje koje zaslužuje da bude tretirano konsenzusom, kroz radne grupe i skupštinska tijela, što je slučaj sa svim polarizujućim pitanjima, dakle pristanak na ustavne izmjene. A vođa Mandić jasno je u Skupštini rekao da mu ne pada na pamet da pristane na Spajićev konsenzus oko zakona za čije usvajanje postoji većina.

I dok su u Podgorici vođeni pregovori o formiranju vlasti, Milatovićeva i Abazovićeva koalicija tvrdili da bez završetka platforme na kojoj rade ni sa kim neće pregovarati. A platforma na kojoj se radilo suštinski se razlikovala, od Milatovićeve prozirne strategije, vidljive još od izborne noći. Nikakvog koalicionog saglasja nije bilo. Zapravo, možda i jeste, dok se Abazović nakon ustavnog puča nije priklonio opoziciji, neželeći da pregovara sa partijama državne vlasti koje ruše ustavni poredak.

Bruka na Kosovu i slučaj u podgoričkoj gimnaziji

Dvojica crnogorskih vojnika priredili su nam novi skandal, i to za vrijeme dok su bili na bolovanju. Oni su pritvoreni zbog natpisa na registarskim tablicama „Kosovo je Srbija“, ispred manastira Visoki dečani, a pritvor im je nedavno produžen. Ministar Krapović više puta govorio je da stvari neće raditi preko koljena, predstavnici prosrpskih partija branili su navodno nevine vojnike, upućujući oštre poruke kosovskim vlastima, no poruka „izdržite“ ipak je dominantna.

Mandić je u odbranu vojnika krenuo standardnom zapaljivom retorikom, na šta su reagovali predstavnici Albanskog foruma i drugih partija iz albanskog političkog spektra, poručivši mu da je nepopravljivi albanofob.
Otkrivanje slučaja bivše učenice podgoričke gimnazije Sare Vujisić, koja je bila izložena seksualnom maltretiranju od strane profesora Radomana Čečovića, dovelo je do rasvjetljavanja brojnih sličnih slučajeva u drugim školama, a ovim povodom organizovana su i dva protesta.

Ovo nije događaj za presjek političkih zbivanja, ali ga je koalicija ZBCG prizemno svela na dnevnopolitički teren i ravan nacionalnog kolektiviteta.
Povod je zahtjev za preispitivanjem odgovornosti direktorice Biljane Vučurović, supruge njihovog poslanika Jovana Vučurovića, koji je čak javno prijetio brdsko-hercegovačkim obračunom sa dušmanima, iako nije u pitanju ugrožavanje života njegove supruge, niti nacionalistički napad na nju, ali borba za politički stečene funkcije ne poznaje limite.

Umjesto da ovo bude glavna društvena tema, problem čije će nas potencijalno rješavanje ujediniti, iz ZBCG su stizale poruke o antisrpskoj histeriji, srbofobnim napadima na otmenu Srpkinju, Montenegrinima, moralnim nakazama i olupinama. Budući da su inspekcijskim nadzorom utvrđene brojne nepravilnosti u radu Vučurović, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija predložilo je njeno razrješenje. Bez dileme, bura će se nastaviti a blagi pritisak na ministarku Anđelu Jakšić Stojanović rezultirati otvorenim prijetnjama. Danas Vučić crnogorske studente koji su podržali ovdašnje proteste, ali i kolege i koleginice iz regiona naziva crnogorskim separatistima. Zamislite, suvereni Crnogorci su separatisti, a Srbi su Srbi. A Knežević da zasladi pričom kako je podrška samo sa Đukanovićevog fakulteta, misleći na Univerzitet Donja Gorica, zaboravivši na peticiju preko hiljadu studenata sa državnog univerziteta i protest ispred Pravnog fakulteta. Marionetska vlast praznuje i tihuje.
Hrvatski non paper i Mandićeva briselska zaustavna traka

Početkom tekućeg mjeseca, crna Gora dobija non paper iz Zagreba, sadeset uslova za ulazak u EU. Ovaj dokument nije zabrinuo Andriju Mandića, jer, kako je kazao, u svemu što Zagreb pošalje Crnoj Gori prepoznaje rukopisiz Podgorice.

No, jedna poruka ipak će ga natjerati da se zamisli. Mandić je u Briselu trebalo da razgovara sa predsjednicom EP Robertom Metsolom, ali je taj sastanak iznenada otkazan.

Mandićev kabinet uvjeravao je javnost da je sastanak otkazan zbog porodičnih problema. To opravdanje valja okačiti mačku o rep, jer je sa agende predsjednice EP uklonjen jedino sastanak sa Mandićem, dok su svi ostali tekli planiranom dinamikom.

Nakon izbora u Beranama, očekuju nas lagodni pregovori. Koliko će konstituenata činiti gradsku vlast, saznaćemo narednih dana. Posebno su indikativne tvrdnje oponenata Bošnjačke stranke o potencijalnom izbornom inžinjeringu, jer krajnje čudan rezultat može upućivati na neke sumnjive radnje.

Žustar odgovor Hrvatske

Na kraju godine, na međuvladinoj konferenciji, zatvorili smo tri pregovaračka poglavlja. Novi narativ za hvalisanje većine, koja je obećavala deset, devet, osam, sedam, pa definitivna četiri, ali ostadosmo na tri.

Hrvatska je blokirala najvažnije u setu poglavlja, u koje spadaju dobrosusjedski odnosi – vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika. Logična posljedica bahaćenja vlasti prema susjedima, a da nijesmo naučili lekciju govori i gostovanje Milana Kneževića u društvu Vučića, koji govori kako nam je Hrvatska ispostavila trinaest zahtjeva da bi blokirala EU put, te da zarobljenici u Morinju nijesu mučeni i ubijani. Iste providne laži plasirao je Mandić, tvrdnjom da je zatvaranje poglavlja blokirano zbog Prevlake i broda Jadran, a stvarni razlog je sluganstvo velikosrpskoj politici.

Moreplovac na čelu Anb-a

Premijer Milojko Spajić nije želio da dođe na sjednicu Savjeta za bezbjednost i odbranu, zbog čega je Milatović bio šokiran, jer se kaže ni na telefon nije javljao.

Spajić je imao pametnijeg posla. Za novog VD direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost imenovao je Ivicu Janovića, bivšeg moreplovca, privatnikaali i nekadašnjeg partnera bezbjednosno interesantnog lica, bez dana iskustva u bezbjednosnom sektoru. No, ima li više ičega što nas u ovoj nedođiji začuditi može?

Kompromisom oko ostavke Brđanina i izbora Šćepanovića za VD direktora UP, smirene su strasti na relaciji PES-Demokrate, svakome ravnomjerno podijeljen dio kolača u bezbjednosnosnom sektoru.

Blokada Parlamenta

Kraj godine donio je neizvjesnost, jer nas je parlamentarna većina ustavnim pučem gurnula u duboku pravnu i političku krizu. S aspekta parlamentarizma, država je u nekoj vrsti vanrednog političkog stanja.

Zaključcima Ustavnog odbora izglasani su zaključci o neustavnom i nezakonitom penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović, a plan je bio da se isti princip primijeni na još dvoje sudija, kako bi se blokadom Ustavnog suda u prvom redu suspendovao izborni sistem, a EK prevarila tvrdnjom da je cilj toga manevra dogovor o organizaciji lokalnih izbora u jednom danu.

Negodovanje većine i jasna argumentacija bila je uzaludna. Većina koja se opredijelila za antiustavno djelovanje, nije ni slušala drugu stranu. Na kraju sjednice, bačena je dimna bomba, ali su zaključci ipak usvojeni i Mandić ih je na plenumu proglasio kao deklaratorni akt. Ustavni odbor preuzeo je ingerencije Ustavnog suda, čime je grubo prekršen član 154 Ustava i narušen ustavnopravni poredak, a time i pravna sigurnost svakog građanina i građanke. Nespornu asistenciju izvođačima ustavnog puča kojima je komandovao Mandić pružila je predsjednica US Snežana Armenko, ugrozivši lični i integritet krovne pravosudne instance.

Ujedinjena opozicija od tada nije dozvolila održavanje niti jedne sjednice. Naglašavaju da će to raditi sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi, a prvi je proglašenje zaključaka Ustavnog odbora nevažećim. Da je djelovanje Ustavnog odbora bilo protivustavno zajednički je stav i predstavnika manjinskih partija. Istog stava bio je i predsjednik Milatović, koji se u utorak sastao sa bivšim predsjednicima Ustavnog suda koji su mu potvrdili da je Ustav prekršen.

Jakov nejaki i podgorički pregovori

Ključno pitanje je – šta je nekog ko je bio najžustriji kritičar vlasti moglo preobratiti na drugu stranu. Logika govori sve. Milatovićev cilj bio je da Abazovića vrati na poziciju tasa na vagi. Kad se dokazalo da je podrška PES-a prepolovljena, ucjenjivački potencijal Milatovićeve liste bio je na vrhuncu. PES, pak, nije imao čim da ucjenjuje. Plan je bio sljedeći – insistiranjem na Luki Rakčeviću kao gradonačelniku usmjeravati tok pregovora. Međutim, imao je Milatović i plan b, van koalicionog saglasja. Milatović je bojažljiv, slab na crkvu, ali da ucjenjivački poziv mijenja sve totalni je nonnsens.

Nakon četvoročasovnog sastanka predsjednika i premijera zatišje. A govorilo se o Podgorici, odnosno o omekšavanju odbornika PES-a. U nedjelju Pokret za Podgoricu saopštava da neće pregovarati sa onima koji ruše Ustav.

Predsjednik im u ponedjeljak poručuje da vode antievropsku i anticrnogorsku politiku, narušavaju dobrosusjedske odnose, bave se ekonomskim populizmom i ruše ustavni poredak. Iste večeri, počinju pregovori sa opoziciom.

Pozitivni tonovi nakon sastanka politikološki su ukazivali na farsu i prljavu prevarnu igru. Dan kasnije, kreće ofanziva botova na Milatovića, proksi portali i besmislene kampanje, kontrarevolucionari iz Miholjskog zbora i kao začin c Zdravko Krivokapić i Vesna Bratić. Ako predsjednika može da slomi litijaška haranga, onda je on lutka na koncu. U utorak popodne, nakon saopštenja PES-a, Demokrata i ZBCG, Milatović tvituje kako budućnost Crne Gore i Podgorice treba graditi na idejama građanskog centra i jedinstvenog PES-a.

Odmah je uslijedilo odgađanje drugog sastanka sa opoziciom i zakazivanje pregovora na drugoj strani. Abazovićev odlučan stav da će sa opoziciom braniti Ustav i neće pregovarati sa onima koji ga krše, donekle je osujetio Milatovićevu strategiju. Ali, on je već kupio dovoljno vremena, pa slobodno može da baci niz vodu Luku Rakčevića, kandidata za kojeg je tvrdio da će preporoditi Podgoricu.

Ako je neko ucijenjen, zar zdravorazumska logika ne kaže da taj neko pristaje na sve što mu se nudi. Ovdje smo imali obrnutu situaciju – Pokretu za Podgoricu kao na tacni ponuđeno je trideset odsto funkcija. Jelena Borovinić Bojović, po nalogu Mandića, ponudila je sve što se ponuditi može. Ko tu koga onda ucjenjuje i nijeli to očajnički pokušaj bježanja od novih izbora ili opozicionog dogovora kao puta ka obaranju državne vlasti od vrha do dna.

Ucjenama se ne rješavaju stvari preko noći, osim ako ucjenjujete gubitnika, a to su partije državne vlasti. Milatović je sam izazvao litijaške ofanzive, kako bi pokušao da ponizi opoziciju i svoju dugoročnu strategiju sproveo u djelo – izdejstvovati što bolje pregovaračke pozicije za Pokret za Podgoricu. I prije će biti da je slabog i bojažljivog predsjednika razbudio poziv s ponudom koja se ne odbija, negoli nekakva strašna ucjena.

Milatović je potpisao sopstveno političko izumiranje. Postao je potpuno irelevantan. Čak se i Abazović kao ustavobranitelj bolje kotira u ovom trenutku. Mada obojica su politički marginalci. Tako završi svako ko odabere Mandićev i Vučićev zagrljaj. Milatović zna šta je uradio, učinio je to svjestan posljedica. Zato je i zaćutao, a ta ćutnja, trajala je do danas.

Naime, predsjednik tvrdi kako je Pokret za Podgoricu samostalno odlučivao, da su obećanja ispunjena, da je on samo podržao njihovo konačno rješenje, te da je cilj bio izbjeći povratak DPS-a i obnoviti građanski centar. Kaže, stara vlast donijeće novo upravljanje. Pravda se Jakov kako ne dolazi iz miljeea u kom se političko djelovanje zasniva na ucjenama. Kad to izgovori neko ko je ponikao ispod crkvenih skuta zaista zvuči tragikomično.

Ali Milatović je tamo gdje i treba da bude, sa sa grupacijom sa kojom dijeli ideološke obrasce, bez principa i vrijednosnih ideala. Ali ni riječi o državnoj i antievropskoj politici. Nestadoše kritike na račun Spajića i Mandića, u magli piljarskih dogovora.

Davno ovdje napisah – oksfordski đak opasniji je agent od Abazovića.
Sve gnusne uvrede su progutane, foteljaški stomaci puni. Saša Mujović, novoimenovani gradonačelnik, kome je riječ najvažnija, zaboravio je na datu riječ da sa Milatovićem neće ni pregovarati. No, davno je to bilo bolje stabilna funkcija nego preko noći podijeljen resor. Jelena Borovinić Bojović ponovo je na čelu gradskog parlamenta, a Milatovićeva odbornica Nađa Ljiljanić, zamjenica je gradonačelnika.

Podgorica je vraćena u pređašnje stanje. Isti konstituenti i nešto drugačija preraspodjela funkcija. Tezgaroški aranžman okončan je najprizemnijim oblicima političke trgovine i klijentelizma.

Izbori su obesmišljeni, finansijski i državni resursi bačeni. Želju za promjenama niko nije čuo, jer su funkcije na vrhu prioriteta, a glas građana važan je samo u predizbornim kampanjama.

Ipak, Milatović će, nekada, morati da odgovori na brojna pitanja, ne ova novinarski skrojena tako da prate njegove neubjedljive odgovore – da on ne odlučuje o potezima pokreta na čijem je čelu, niti od njih pere ruke.

Predsjednik, kao krovna institucija ne bi smio da podliježepritiscima bilo koje vrste, a bilo ih je i spolja i iznutra. Parlamentarna većina više puta mu je implicitno prijetila inicijativom za smjenu, ali je on bivao sve glasniji.

Ako se predsjednik pijačarski cjenkao, onda je bezlična figura bez dostojanstva i integriteta. Jedno je sigurno – kritičar Milatović politički je ućutkan, na duže staze.

Interesna većina brzo će se raspasti, ali to nije razlog za likovanje. Podgorica, suprotno volji građana nastavlja put stagnacije.

Neočetnički lokalni igrokazi

Predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš, o čemu smo pisali, tokom februara je proslavljao Dan državnosti Srbije, zbog čega je postao predmet tužilaštva, ali se tužilačka pingpong loptica, prebacivanjem nadležnosti vrti u nedogled. Pamtimo i kako je odbio da se Pljevlja kao multietnička sredina predstave u Prištini, zato što on ne priznaje Kosovo.

Briljirao je, ipak, Mandićev daroviti podmladak, predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević, kada je tokom obilježavanja godišnjice bitke na Grahovcu sramno zaprijetio – Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće da više ličimo na Turke, onda ćemo boga mi u budućnosti prema njima postupati kao sa Turcima -, poručio je Kovačević.

Partijski drugovi su ga branili, a koalicioni partneri oštro osuđivali. U SO Nikšić glasovima odbornika ZBCG i Demokrata inicijativa za Kovačevićevu smjenu zbog fašisoidnih prijetnji, uklonjena je sa dnevnog reda. I tako se mladim fašistom, po ko zna koji put, počelo baviti tužilaštvo. No, kako je Kovačević uporedo i poslanik u Skupštini, prilikom saslušanja pozvao se na poslanički imunitet. Iako je tužilaštvo Administrativnom skupštinskom odboru uputilo zahtjev da se izjasni o Skidanju imuniteta Kovačeviću, s ciljem daljeg vođenja postupka, zahtjev se valjda mjesecima ljubomorno čuva negdje u Mandićevoj fioci. Kovačević ide i protiv Agencije za sprečavanje korupcije, poručivši da se neće odreći niti jedne od dvije funkcije, čak i ako je u konfliktu interesa. Neočetničke fešte okončane su fotografijom na Instagram profilu Darija Vraneša, u društvu Marka Kovačevića i Jovana Vučurovića, uz prigodnu pjesmu „Spremte se spremte, četnici“. Miroljubiva poruka iz oslobođenih i multietničkih Pljevalja. Tužilaštvo je ponovo na potezu.

Šta nas očekuje

S obzirom na buran kraj godine, nezahvalno je davati šire projekcije. Ključno pitanje je hoće li i kada Parlament profunkcionisati i kakve mjere Mandić planira da izrekne poslanicima ako nastave sa blokadama. Oduzimanjem riječi već ih je kaznio. Nezavisna poslanica Jevrosima Pejović pobunila se i doživjela brutalne uvrede od strane šefa Mandićevog kluba Dejana Đurovića, koji je pritom siledžijski gurao i istjerivao medije.

Sljedeća mjera koju Mandić tehnički može izreći je udaljenje opozicionih poslanika sa sjednica, čime bi većina mogla da donosi odluke. Budući da je opozicija odlučna u namjeri da spriječi dalje kršenje Ustava, očekuje nas buran rasplet. Na dijalog sa premijerom ne pristaju, a sastanak sa predsjednikom, očito nije donio željene pomake. Naprotiv, Između Milatovića i Spajića nema suštinske razlike.

Dogovorom u Podgorici, formalizovana je Mandićeva diktatura. Dok se nazire Vučićev pad, Mandić kao apsolutni suveren sve kontrolne tastere kojima upravlja podanicima, čiji je dio postao i Milatović, vrti shodno spisku želja iz Beograda. Jer, plašim se da je sve ovo u Crnoj Gori i BiH Vučićev regionalni blic krig, jer krizu u Srbiji ne može da kontroliše. A Crna Gora i BIH najlakše su mete.

Godinu počinjemo političkom neizvjesnošću i novim turbulencijama koje bude dozu straha. Opozicija mora ostati jedinstvena, jer ili ćemo građanskim otporom srušiti vlast na državnom nivou, ili će Mandić i Knežević, podržani podanicima bez stava srušiti Crnu Goru. Ovo što živimo jeste diktatura, vladavina pojedinca i njegovih piona, anarhija i pravno nasilje, nasuprot demokratiji i vladavini zakona.

Predsjednik DPS-a Danijel Živković prije par večeri prvi put je spomenuo vaninstitucionalni otpor, neprecizirajući kada bi se mogli očekivati eventualni pozivi na proteste.

Pitanje od milion dolara je hoće li Zapadnjaci kad se vrate sa prazničnih fešti progledati i shvatiti do čega je Crnu Goru doveo treći put dopadljivih srednjičara, danas Mandićevih sluga i njihova kratkovida, dalekosežno pogubna politika popuštanja. Nema proevropskih i antievropskih snaga – svi litijaški izdanci na istoj su strani. Ostaje da se nadamo da martovski nikšićki izbori neće biti prokockani kao krupna podgorička šansa.

Regionalna borba naša je dužnost. Vučić i BIA ruše nas spolja, a Dodik i Mandić sa marionetama iznutra. Pitanje je – imamo li snage i kapaciteta za građenje fronta otpora i stvaranje pravednijeg sistema i građanskih društava. Neka buđenje svih koji teže tom cilju bude prva novogodišnja želja.