Predsjednički izbori u Hrvatskoj: Predizborna kampanja lišena politike i drame

Piše: Armin Sijamić

Građani Hrvatske 29. decembra izlaze na predsjedničke izbore i vjerovatno određuju dva putnika za drugi krug koji je planiran za 12. januar naredne godine. Iako je pred biračima osam kandidata, ponuda političkih ideja nije baš široka. Pobjednik izbora dobija mandat na pet godina.

Posljednjih godina politička scena u Hrvatskoj svodi se na okršaj Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića te ponekog autsajdera koji pokušava promijeniti gotovo pa savršenu dvostranačku podjelu. Plenković i Milanović decenijama se poznaju, a njihove politike nemaju velikih razlika. Glavna razlika je način na koji manifestuju stavove. Dok u svojim obračunima koriste lične diskvalifikacije, u političkim stavovima zbrajaju greške vlada koje su predvodile njihove stranke.

Ovi predsjednički izbori nastavak su tog trenda. Plenković i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) stoje iza Dragana Primorca, a Socijaldemokratska partija (SDP) Hrvatske iza Milanovića, koji je godinama najpopularniji član te stranke i bivši premijer. To što SDP ne može iznjedriti druge političare posljedica je činjenice da dvije najveće stranke u Hrvatskoj vode sličnu politiku, kao i to što je bazen za odabir stranačkih vođa već dugo godina determinisan izvrsnim planom, ili samo spletom okolnosti. Hrvatski mediji su više puta ispričali ovu priču.



Naime, kada se Hrvatska izdvajala iz Jugoslavije, Zagreb je trebao ljude koji će upravljati državom. Diplomata Ivan Šimonović je ministru vanjskih poslova Hrvatske Mati Graniću predložio svojevrsni lov na studente, koji su po završetku studija dobili posao u ministarstvu vanjskih poslova, bilo u Zagrebu ili u diplomatsko-konzularnim predstavništima Hrvatske.

Milanović, Plenković, Ivo Sanader, Kolinda Grabar-Kitarović, Davor Ivo Stier, Joško Klisović, Goran Jandroković, Orsat Miljanić, Bianca Matković, Miro Kovač... neki su od njih. Iz ove grupe birani su predsjednici, premijeri, predsjedavajući Sabora, ministri vanjskih poslova, članovi Sabora i europarlamentarci, činovnici u Evropskoj uniji i NATO-u, državni činovnici u Zagrebu...

Oni su na političku scenu donijeli slično iskustvo državne službe i lične veze i kontakte. U jednoj televizijskoj debati bivši lider SDP-a Davor Bernardić je, imajući sa druge strane stola Andreja Plenkovića, tvrdio da premijer ima komplekse od predsjednika Milanovića, jer je ovaj navodno bio uspješniji dok su zajedno radili u ministarstvu vanjskih poslova.

Šta kandidati nude?

Debata osam kandidata, koju je emitovala Hrvatska radio televizija, počela je dočekivanjem kandidata od strane uposlenika javnog emitera i snimanjem njihovog ulaska u zgradu gdje je emisija snimana, a koja je trajala gotovo tri sata. Taj marketinški trik primjenjivan je i u drugim evropskim državama, želeći da se inače sve manje zanimljivim programima doda svježine i napetosti kada već gotovo sve razlike izostaju i kada je format emisije takav da je nemoguće na ozbiljan način predstaviti bilo kakvu politiku.

http://nap.ba/qpost/352914

Desničarske stranke okupljaju pristalice i protivnike na izborima za Evropski parlament

Piše: Armin SijamićGrađani Evropske unije od 6. do 9. juna na izborima će birati novi saziv Evropskog parlamenta. Iako je mnogo pitanja koja zanimaju građane i koja se razlikuju od države do države, glavno pitanje koje se nameće javnosti jest

Kandidati su u šezdeset sekundi trebali odgovoriti na kompleksna pitanja hrvatske svakodnevnice, koja nisu specifična predsjednička nadležnost, i replicirati za četrdeset. Tako su, na primjer, kandidati govorili o stanju u hrvatskom zdravstvenom sistemu.

I u takvim okolnostima pojave se oni koji bi mogli uzdrmati postojeće postavke, iako nemaju velike šanse. Na monotonoj političkoj sceni Hrvatske to je prilika da se predstave nove snage, koje kasnije dobiju nekoliko mandata u Saboru i potom nestanu u narednim izbornim ciklusima.

Ivani Kekin (Možemo) pripala je uloga svježeg daška na ovim izborima, a nezavisni kandidat Miro Bulj (Most) nastavio je tamo gdje su u ranijim izbornim utrkama stali Ivan Pernar ili Mladen Schwartz. Bulj je za probleme Hrvatske okrivio, između ostalih, „masone“ i „srpsku mafiju“. Tomislav Jonjić, koji cilja na glasove desnice, ostao je u sjeni zbog medijske podrške kandidatu HDZ-a. Nezavisni kandidat i biznismen Niko Tokić Kartelo uglavnom je ostajao nedorečen.

Branka Lozo, koju je predložio Dom i nacionalno okupljanje, politička stranka nastala cijepanjem Domovinskog pokreta koji je sada dio Plenkovićeve vlade, u kampanji se obračunavala sa komunizmom, hvalila novog američkog predsjednika Donalda Trumpa i upozoravala na navodne zavjere na Zapadu da se uništi porodica i da se dovođenjem migranata promijeni slika Evrope.

Marija Selak Raspudić, nezavisna kandidatkinja, javnosti poznata saborska zastupnica, televizijska voditeljica i komentatorica, igrala je na kartu srednjeg puta, što je vjerovatno navelo jednog od rivala sa televizijske debate da konstatuje da se ona na ovim izborima sprema za parlamentarne.

Na putu za drugi krug

U ovakvim okolnostima predizbornja kampanja prolazi monotono, a vrijeme glasanja između Božića i Nove godine upućuje na to koliki se interes javnosti očekuje. U zadnjih petnaestak godina razlike u hrvatskoj politici svedene su na minimum, pa više nema suprotstavljenjih politika kakve su recimo imali Franjo Tuđman i Ivica Račan ili HDZ i Stjepan Mesić. Hrvatska je tako izašla iz grupe evropskih država u kojima ishod glasanja može promijeniti gotovo sve.

http://nap.ba/qpost/384691

Zašto je Zapadu i Rusiji važna Rumunija i kako su poništeni izbori stavili u fokus politiku Bukurešta?

Piše: Armin SijamićKrajem novembra Rumuni su izašli na predsjedničke izbore, a onda su izbori poništeni nakon pobjede kandidata koji ne podržava sadašnji politički kurs Bukurešta. Zbog čega je Rumunija tako važna za Zapad i NATO, i šta to

Možda je upravo zbog toga u ovoj predizbornoj kampanji glavna vijest u dijelu hrvatskih medija bila „afera“ Ivane Kekin i njenog muža Mile Kekina, rock muzičara, koji se „našao na kafi“ sa navodno kontroverznim biznismenom, čiji je advokat prijetio tužbama onima koji ne budu birali riječi za njegovog klijenta, jer je isti neosuđivan. Taj slučaj su hrvatski mediji nazvali „afera kafa“.

Ciljanje Kekin nije slučajno. Njoj se otvorila prilka da dobije glasove građana Hrvatske koji su nezadovoljni stanjem u državi i dvostranačkom podjelom. Ranije su to uspjeli, na primjer, Miroslav Škoro i Ivan Vilibor Sinčić.

Iako su nastupali sa drugačijih ideoloških pozicija, Škoro i Sinčić su ozbiljno uzdrmali kandidate i pozicije HDZ-a i SDP-a. Stranka Živi zid, kojoj je Sinčić pripadao, u jednom trenutku prijetila je da po popularnosti pretekne SDP. Živi zid više ne postoji, Škoro nije dio Domovinskog pokreta.

U svojoj završnoj riječi na pomenutoj televizijskoj debati Selak Raspudić je rekla da je svjesna da je taj televizijski program bio „pomalo teatar“, ali je pozvala građane da joj daju podršku.

Ankete koje su hrvatski mediji objavili jučer govore da će u drugi krug izbora ući Milanović sa 39 posto i Primorac sa 24, a da se za treću poziciju utrkuju Selak Raspudić i Kekin sa deset, odnosno osam posto podrške. Oko deset posto ispitanih još uvijek nije odlučilo kome će dati svoj glas. Da li će Milanović i Primorac u drugi krug izbora ili će se desiti iznenađenje, biće poznato u nedjelju.