Piše: Rasim Belko @rasimbelko
Bosna i Hercegovina će trasirati put izlaska iz krize samo u slučaju kada patriotske snage savladaju iracionalne prepreke na polju političkih borbi. Predugo, više od dvije decenije te patriotske snage gube bitke defanzivnom političkom strategijom i dokazivanjem statusa ugrožene žrtve.
U takvom ambijentu nastajale i nestajale su generacije politički potentnih ali nikada ostvarenih kadrova, jer defanzivna strategija je konstantno tupjela oštricu i tako pomagala neprijateljima Bosne i Hercegovine ma kako se oni zvali.
Najbolji primjer je činjenica da od tzv. Aprilskog paketa i Silajdžićevog 'ne', niko ozbiljnije nije ušao u političku konfrontaciju kako na unutrašnjem tako ni na vanjskom planu. Sve dok defanzivna strategija nije doživjela potpuni krah kada je visoki predstavnik Christian Schmidt dekretom o suspenziji Ustava FBiH ukinuo političku volju bošnjačkog naroda, kako bi omogućio vertikalni sistem vlasti po svojoj i volji svojih mentora.
Danas bošnjačka politika nema strategiju, jer je razbijena linijom koju su povukli Schmidt i njegovi američko - britanski partneri, po vrlo sličnom modelu djelovanja spram zemalja na Bliskom istoku s muslimanskom većinom.
Nakon povlačenja te linije u bošnjačkoj politici skoro da nije bilo ozbiljnog pokušaja okrupnjavanja ideje patriotskog fronta i prelaska u koliko je moguće ofanzivniju političku strategiju. Jer, otprilike 40 posto bošnjačke politike pod direktnom je komandom Schmidta i partnera, a u korelaciji s unutrašnjim i regionalnim politikama koje Bosnu i Hercegovinu razbijaju po šavovima.
S druge strane, ni preostalih 60 posto bošnjačke politike nije u nekoj ozbiljnijoj koheziji da bi moglo probuditi nadu u stvaranje fronta koji će stati na crvene linije kada je u pitanju država Bosna i Hercegovina.
Prije izvjesnog vremena napisao sam da se još samo Bošnjak boji Schmdita, a danas s nekom teškom gorčinom to potvrđujem. Jer, samo se Bošnjaku nakon tragične četiri i traumatičnih 30 godina može desiti da neko diplomatsko smeće usred Sarajeva izjednači Ratka Mladića i Aliju Izetbegovića!
Da je Schmidt u Banjaluci rekao nešto protiv Mladića ili u Mostaru protiv Kordića, EUFOR bi se morao uključiti da ga evakuiše i spašava. A u Sarajevu će vam i danas mnogi Bošnjaci reći: “Neka Schmidta i OHR-a, ako odu rat je”.
A eto ko biva sada nije rat samo nam ukidaju pravo na političko predstavljanje, dopuštaju uzurpaciju državne zemlje, redom osuđuju generale, ministre i branioce i porede prvog predsjednika RBiH sa generalom srpske vojske osuđenim za genocid i najstrašnije zločine.
RAT JE! Samo se vodi drugačijim sredstvima i po modifikovanim strategijama. Ovo nije rat u kojem hrabrost i viteštvo mogu promijeniti tok historije, ovo je rat u kojem se samo homogeniziranom političkom sviješću i pameti moramo pokušati odbraniti od NESTANKA koji su nam namijenili Schmidt i njegovi američko - britanski mentori!
Prestanimo živjeti u koži žrtve. Jer, da svijet prizna tu žrtvu ne bi dozvolio da se žrtvi oduzima pravo na političku volju dok na dvije trećine vladaju oni koji su žrtvu napravili žrtvom.
PROBUDIMO se, sada nam je budnost i politička odvažnost najpotrebnija i recimo DOSTA je visokom predstavniku. SHVATIMO da Christian Schmdit nije čuvar Dejtona nego naš NAJVEĆI NEPRIJATELJ. Prestanimo se snebivati nad sudbinom i plašiti pitanjem šta će biti kada on ode, jer mnogo je opasnija putanja kojom nas on iz Sarajeva usmjerava.
ZAPAMTIMO da između Schmidta, NDH i HVO fašista s jedne, te Ratka Mladića i Radovana Karadžića s druge strane NEMA razlike. Istovremeno, prebrzo mu je zaboravljeno i rekao bih olako oprošteno kada je reisul-ulemu Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića kritikovao u izvještaju VSUN samo zato jer je izjavio da “smo spremni braniti državu svim sredstvima”.
To je prva lekcija koju moramo naučiti kako bi smo se riješili straha da će bez njegovog tutorstva nestati Bosne. NEĆE Bosne nestati, ali će oni koji Bosnu i Hercegovinu vole, osloboditi se stege i imati mogućnost da sudbinu i države i naroda rješavaju svojim politikama.
SCHMIDT mora OTIĆI! I tu valjda više ne bi smjelo biti dileme. Jer, sve što je uradio u protekle tri godine dokazivalo je da je u Bosnu instaliran kako bi pomogao da se ona konačno podijeli. A na sve to, za razliku od njegovih prethodnika, upleten je u resursne afere o kojima su izvještavali i svjetski mediji.
SCHMIDT mora OTIĆI jer je bio prijatelj sa Tuđmanom, jer ga je Armija RBiH ožalostila ubistvom ustaškog rođaka, pa se svaki njegov potez može posmatrati i kroz prizmu osvete.
Vrijeme nam curi i trenutno nije naš saveznik, a protiv sebe imamo ozbiljno ujedinjen rasprostranjeni neprijateljski front. Stoga je ovo i poziv intelektualcima da prestanu s polupraznom pričom i konačno počnu usmjeravati strateške pravce djelovanja politike patriotskog fronta. U suprotnom Christian Luburić iz Bavarske će nas početi vješati po Sarajevu. Politički i na svaki drugi način!