Išerić: I BiH protiv presuda Evropskog suda za ljudska prava

Obraćanje pravnog eksperta i člana Predsjedništva NES-a Envera Išerića na sesiji "Kruga 99"

Naslov današnje sesije je skoro pa nevjerovatan. Zbunjujući je, intrigantan i zastrašujući. A sam naslov koji je ujedno i konstatacija je neodrživ. Neodrživ je i stanje se mora mijenjati i to hitno. Da bi pokušali objasniti o čemu se radi mi ćemo morati krenuti od samog Ustava Bosne i Hercegovine. U članu I 2. Ustava Bosne i Hercegovine propisano je :

„2. Demokratska načela
Bosna i Hercegovina je demokratska država koja funkcioniše u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.“

A demokratija doslovno znači vladavinu naroda, odnosno građana. Znači, da se pogrešno ne razumije, ne vladavinu „konstitutivnih naroda“, već vladavinu građana jedne države.

Građani tu svoju vlast vrše na takav način što odluke donosi direktno ili indirektno, odnosno neposredno ili posredno. Direktno vršenje vlasti naroda donošenjem odluka, vrši se većinom glasova na izborima, indirektno vršenje vlasti građani vrše putem svojih izabranih zastupnika u parlamentu. I indirektno vršenje vlasti podrazumjeva donošenje odluka većinom galasova zastupnika.

Dalje u Ustavu Bosne i Hercegovine je u Članu II, u kojem se govori o ljudskim pravima i slobodama propisano da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U stavu 2. istoga člana propisano je da se prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Također važno je napomenuti i stalno o tome moramo govoriti, da je članom II 4. zabranjena svaka vrsta diskriminacije građana, a član II 4. Ustava glasi:

„Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.“

U aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine navedeni su dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, odnosno ukupno 15 konvencija i drugih međunarodnih dokumenata kojima se štite ljudska prava.
Nažalost, i pored ovako vrlo jasnih i, na prvi pogled, ohrabrujućih ustavnih normi, građani Bosne i Hercegovine nisu mogli ostvariti sva prava koja im ustav garantira. Razlog tome je činjenica da ustavne odredbe kojima se uređuju osnovna pitanja izbora u organe vlasti i način donošenja odluka u tim organima, vrše diskriminaciju naših građana i to na takav način što se onemogućava ostvarivanje biračkog prava u zavisnosti od toga da li se izjašnjavate kao pripadnik jednog od konstitutivnih naroda ili ne, ali i od toga u kojem dijelu države živite, odnosno imate prebivalište.

Zaštitu svojih prava koja su im garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine, posebno članom II 2. koji propisuje da se prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima, građani koji su diskriminirani, tražili su zaštitu svojih prava pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

Međutim, Ustavni sud je na osnovu člana VI 3. dužan podržavati postojeći Ustav i nema nikakvu nadležnost mijenjati ustavne odredbe koje su na vrlo jasan način propisale način izbora članova državnih institucija (Predsjedništvo BiH i Dom naroda) i pored toga što su u kontradikciji sa ustavnim odredbama koje garantiraju ljudska prava i zabranjuju bilo koju vrstu diskriminacije.

Zato su se aplikanti obratili Evropskom sudu za ljudska prava i tražili njegovu zaštitu.

Ratificiranjem Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 2002. godine Bosna i Hercegovina je prihvatila nadležnost Evropskog suda za ljudska prava da odlučuje o zahtjevima pojedinaca koji tvrde ili smatraju da su žrtve povrede prava koja su utvrđena Konvencijom, a koju je učinila BiH.

Tako su donesene presude Sejdić-Finci, Zornić, Pilav,Šlaku, Pudarić i na kraju imamo presudu Kovačević.
Osnovna razlika između ranijih presuda Evropskog suda za ljudska prava i presude 'Kovačević' je u tome što su ranije presude utvrđivale povredu prava naših građana da budu birani u orne vlasti, a presudom Kovačević utvrđuje se da su povrijeđena njegova prava da glasa za članove Predsjedništva i delegate u Domu naroda PS BiH".

I za razliku od svih ranijih presuda, na presudu Kovačević je uložena žalba.

Vijest o ovoj presudi odjeknula je bosanskim nebom tolikom snagom da su zagovornici kršenja ljudskih prava doživjeli klasični nokaut, šok i nevjericu da je došao kraj njihovim manipulacijama, kršenju ljudskih prava i daljnjem potpirivanju mržnje i etničkih podjela među narodima i građanima Bosne i Hercegovine.

Zato je u njihovim redovima uvedeno „vanredno stanje“. Angažovane su sve njihove snage i pravne i političke kako bi se opstruiralo ili na drugi način omela, makar privremeno, pravosnažnost presude. Žalbu ulažu agenti vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava kojima je istekao mandat na koji su zakonito imenovani i nisu imali nikakvu pravnu legitimaciju da na bilo koji način komuniciraju sa Evropskim sudom za ljudska prava, a ne da podnose neosnovane žalbe. Agenti su nekoliko puta nezakonito imenovani na period od pod tri mjeseca, a moguće je imenovanje maksimalno dva puta po tri mjeseca. Osim toga ta njihova imenovanja su trajala znatno duže od tri mjeseca.

Na kraju može se opravdano postaviti i pitanje da li je Vijeće ministara donošenjem Odluke o agentu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava postupilo u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Naime, Ustavom Bosne i Hercegovine propisano je da je Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a ne Vijeća ministara (Član V 3. b).

Pri donošenju Odluke o agentu Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao pravni osnov navodi se član 17. Zakona o vijeću ministara, a kojim je propisano „U ostvarivanju svojih prava i dužnosti Vijeće ministara donosi odluke, zaključke i rješenja, usvaja nacrte i prijedloge zakona, analize, informacije, strategijska dokumenta, programe, sporazume, protokole i druga akta (u daljem tekstu: akta).“
Kako njegovo pravo, a niti dužnost nije imenovanje međunarodnih predstavnika, to je njegova odluka u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a time i sa Zakonom o vijeću ministara.

Na kraju aplikanti nisu tužili Vijeće ministara već Bosnu i Hercegovinu i Vijeće ministara ne može imati svoga agenta. Agenta može imati Bosna i Hercegovina, kao tužena strana, a agenta može i mora imenovati Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Da stvar bude još gora u samoj Odluci o agentu Vijeća ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava (član 9.) propisano je: „Ako zastupnik Vijeća ministara, povodom određenog slučaja, koji se razmatra pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, utvrdi da domaći propis nije u skladu s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obavezan je dati Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, odnosno drugom nadležnom organu, inicijativu za usklađivanje tog propisa s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.“

Znači ovje se ne kaže „ako zastupnik Vijeća ministara, povodom određene presude“, već se kaže „povodom određenog slučaja, koji se razmatra pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbouru“, utvrdi da domaći propis nije u skladu s Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dužan je dati inicijativu za usklađivanje tog propisa sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.“

I umjesto da se zastupnik Vijeća ministara brine o izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i o tome obavještava Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Vijeće ministara Vijeća Evrope, kako je to propisano članom 7. odluke o agentu Vijeća ministara, agenti pripremaju zahtjev za iznošenje predmeta Kovačević pred Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava, i tako nepotrebno i neopravdano dodatno ugrožavaju prava građana Bosne i Hercegovine, koja su dužni da štite svojim radom i djelovanjem.
„Europski sud u predmetu Sejdić i Finci (tač. 43. i 44) zauzeo stav koji se može sumirati na sljedeći način:

diskriminacija temeljem etničkoga porijekla neke osobe predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije koja je posebice okrutan oblik diskriminacije i, s obzirom na njene opasne posljedice, traži od vlasti poseban oprez i odlučne reakcije. Zbog ovakvih razloga vlasti moraju iskoristiti sva raspoloživa sredstva u borbi protiv rasizma i tako ojačati viziju demokratskoga društva u kojemu se na različitost ne gleda kao na opasnost nego kao na bogatstvo“

Na takav način bi se mogle sumirati i sve druge presude Evropskog suda za ljudska prava koje smo spomenuli.

Mi smo kao država dužni da otklonimo diskriminaciju i da izmjenimo naš izborni sistem, odnosno Ustav i Izborni zakon BiH kako bi se omogućila ista prava svima u BiH.

Osim toga Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine (Član 239.) propisano je :

“Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili opštini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem organu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorno lice koje ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uključujući i odluku o privremenoj mjeri, konačnu i izvršnu odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, ili koje spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“

Smatrajući da je Dragan Čović počinio krivično djelo iz ovoga člana, i to na takav način da je izradio i u proceduru uputio izmjene Izbornog zakona kojima se reguliše pitanje izbora članova predsjedništva Bosne i Hercegovine i to na način koji je suprotan presudama Evropskog suda za ljudska prava, Azra Zornić je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnijela krivičnu prijavu protiv istoga.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, odnosno postupajući tužilac, je u tom predmetu donio naredbu o neprovođenju istrage, tvrdeći da takvo djelovanje ne predstavlja krivično djelo. Umjesto da se istraga proširi i na druga odgovorna lica u Vijeću ministara i kolegija domova Parlamentarne skupštine i da se temeljito i detaljno ispitaju okolnosti zbog čega nisu izvrešene presude Evropskog suda za ljudska prava, a što ptredstavlja krivično djelo, tužilaštvo se poziva na Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U-14/22, kojom je sud utvrdio da Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona nije povrijeđen interes bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini.

Takvo obrazloženje nema nikakvog smisla niti uporišta jer se radi o krivičnom djelu neizvršavanja presuda Evropskog suda za ljudska prava, među kojima je i presuda ZORNIĆ, a koja se ne izjašnjava kao Bošnjakinja.
Osim toga, kako je ranije rečeno, Ustavni sud štiti Ustav i postojeća ustavna rješenja. Evropski sud nalaže izmjene tih diskriminirajućih odredaba ustava.

Da stvar bude još gora i dramatičnija, i predsjednik Vlade Republike Hrvatske, gospodin Plenković je, govoreći o presudama Evropskog suda za ljudska prava, nedavno izjavio: „Svi ti slučajevi su fabricirani. Mislim da su i presuda Sejdić-Finci koja je donesena na tom istom Evropskom sudu za ljudska prava i sve ostale presude koje u tom smjeru idu jedan pravni put ostvarivanja političkih ciljeva. BiH postoji na temeljima onoga što se, nažalost, dogodilo između 1991. i 1995. i onoga što je dogovoreno kako je zemlja ustrojena. Ovo što vidimo kroz sve ove slučajeve su nastojanja da se kroz praksu Evropskog suda nešto promijeni.“
Znači predsjednik vlade jedne države članice Evropske unije negira presude Evropskog suda za ljudska prava i zalaže se za rasnu diskriminaciju u drugoj državi, suprotno odlukama toga suda i grubo se miješa u unutrašnja pitanja naše države. Time krši Povelju Ujedinjenih nacija, kojom je zabranjeno miješanje u pitanja drugih suverenih država, ali i Konvenciju o diplomatskim odnosima u kojoj se poziva na ciljeve i načela Povelje Ujedinjenih naroda o suverenoj jednakosti država, održavanju međunarodnog mira i sigurnosti i promoviranje prijateljskih odnosa među narodima.

Plenković je otišo toliko daleko, ponašao se toliko arogantno, drsko i bezobrazno da je izjavio:
“Izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ključne su za kvalitetno funkcioniranje institucija u BiH. Sva tri konstitutivna naroda trebaju biti u potpunosti ravnopravni".

Pa po čemu to nisu ravnopravni ti konstitutivni narodi, a što se tiće postojećeg Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona? I šta bi to Plenković mijenjao u našem izbornom zakonu? Da uvodi aparthed i plemensko glasanje!? Da li Plenkovic zna da postoje presude Evropskog suda za ljudska prava koje Bosna mora implementirati i ugraditi u svoj ustav i izborni zakon? Ako je dobar taj sistem konstitutivnosti uvedite ga vi u Hrvatskoj? I tamo propišite da samo Hrvati mogu glasati za predsjednika države, a da to pravo nemaju pripadnici drugih naroda (Bošnjaka i Srba…).I ćim to uradite i mi ćemo to ugraditi u naš ustav i zakon. Ali pošto su Hrvati većinski narod u Hrvatskoj, onda bi se to odnosilo i na većinski narod u Bosni i Hercegovini. Znači ne može to gospodine Plenkoviću! Nije to civilizacijski.

A ako ćemo govoriti o ugroženosti nekog naroda u Bosni i Hercegovini onda su to Bošnjaci kao većinski narod i ostali građani. Za ugroženost Bošnjaka najviše su krivi oni sami, odnosno oni koji ih predstavljaju, a za ostale su krivi svi koji su u vlasti i koji ne žele implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava i tako učiniti ravnopravnim sve građane.

Vaša izjava da “Gospodin Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH, kao što je to predviđeno Pariško-Daytonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH” i “ Rado ću doći u Predsjedništvo kada se to promijeni", je potpuno neprimjerena za jednog premijera. Ne biraju se članovi Predsjedništva kao predstavnici naroda. Treba li vam to crtati? Oni predstavljaju i moraju predstavljati sve građane, a biraju se iz reda konstitutivnih naroda. To se neće mijenjati kako ste vi to planirali. Đaba se trudite. Ko u Bosni pristane na Vaše zahtjeve on je izdajnik države prve kategorije. U drugoj kategoriji su oni koji vam dozvoljavaju da u našoj državi omalovažavate naše institucije i da se miješate u naša unutrašnja pitanja. A izdaja je najteži i neoprostiv čin.

A šta mislite da neko od Bošnjaka u Bosni i Hercegovini kaže da neće susret sa Vama i sa predsjednikom Vaše države, jer vi niste predstavnici Bošnjaka u Hrvatskoj?

Nisu to Plenkoviću potezi i radnje prijateljskih država. Možda Vama do toga i nije stalo. Ako jeste povucite se i izvinite se. Ali u pitanja naše države se nećete miješati! Bili Ste na otvaranju mosta u Počitelju. Kažete da se to slučajno poklopilo sa Vašom posjetom Bosni i Hercegovini. To je slučajno kao što slučajno padne noć. Došli ste da otvarate betonske mostove, a da rušite odnose među ljudima. Sraman je to čin.

Na kraju možemo konstatirati da su dva organa, Vijeće ministara, zajedno sa agentima koje je imenovalo i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pokazali da im nije stalo ni do ljudskih prava ni do njihove zaštite, niti do izvršavanja presuda Evropskog suda za ljudska prava.