ANALIZA Bidenovim potpisom Ukrajina je dobila pomoć kakvu rijetko dobiju i najbliži američki saveznici

Piše: Armin Sijamić

Jučerašnji dan ostat će zabilježen kao jedan od važnijih dana za konačan ishod rata na istoku Evrope. Američki predsjednik Joe Biden i njegov ukrajinski kolega Volodimir Zelenski potpisali su jučer u Italiji, na marginama samita G7, sigurnosni sporazum koji Kijevu garantuje važnu pomoć. Dan ranije iz NATO-a je saopšteno da će ta organizacija koordinisati isporuku pomoći Ukrajini.

Jučerašnji dan je još jednom pokazao da Zapad ne misli izgubiti rat na istoku Evrope, zalažući svoj kredibilitet da Rusija neće slomiti ukrajinsku armiju. U samo nekoliko dana Sjedinjene Američke Države i saveznici, od Evrope do Azije, uveli su nove sankcije Rusiji, potpisali sporazume sa Kijevom o pružanju pomoći, odlučili da se NATO dodatno angažuje i poručili ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da je bio u zabludi kada je računao da će Zapad prestati pomagati Kijev.

Stvari su eskalirale do te mjere da je Rusija sa Bjelorusijom izvela vježbe sa taktičkim nuklearnim oružjem, a bivši predsjednik Dmitrij Medvedev, kao i neki drugi ruski zvaničnici, čak su prijetili i nuklearnim oružjem Zapadu. Putin je potom ove izjave ublažio, ali zaprijetio da će Rusija isporučiti oružje državama s kojima Zapad ima loše odnose, nakon što je Kijev dobio dozvolu da oružjem sa Zapada može gađati u dubinu ruske teritorije.

Sporazum „bez presedana“

Sporazum koji su potpisali Biden i Zelenski je historijski, baš kao i njegovo trajanje od deset godina. Zelenski ga je opisao kao sporazum „bez presedana“, a Biden je ranije rekao da će sporazum Ukrajini dati slične garancije od strane Sjedinjenih Država kakve uživa Izrael.

Sporazum predviđa američku vojnu i ekonomsku pomoć, mogućnost zajedničke proizvodnje oružja, razmjenu obavještajnih i svih drugih podataka dvije vojske i države, zajedničku obuku trupa i razmjenu iskustava te konsultacije dvije strane u slučaju napada trećih država.

Ipak, ovaj sporazum ne znači da će SAD braniti Ukrajinu, kao što su u obavezi da brane članice NATO-a, ali je ovo važna garancija Kijevu ukoliko dođe do postizanja sporazuma sa Moskvom. U tom slučaju američke garancije iz sporazuma mogle bi biti dodatni faktor sigurnosti za Kijev. Naprimjer, ako bi u Ukrajini bilo postignuto primirje i potom se u toj zemlji razmjeste američke i savezničke snage, to bi bio značajan faktor odvraćanja od bilo kakvog novog napada. Zato i ne čudi da Zelenski sporazum vidi kao „naš most ka članstvu Ukrajine u NATO-u“.

Slične sporazume Kijev je već potpisao sa petnaest država Zapada, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Francusku, Italiju, Španiju, Švedsku, Norvešku, Finsku...Sve te države će Kijevu dati novac, oružje i druge vrste pomoći.

Biden je rekao da će potpisani sporazum učiniti Ukrajinu „jakom, održivom i otpornom“ i poručio da „Putin nas neće podijeliti, a mi ćemo biti uz Ukrajinu dok oni ne pobijede u ovom ratu“.

Nakon toga najavio je nove sankcije Rusiji, njenim bankama i svima koji s njima posluju, zapljenu dobiti od ruske imovine na teritoriji država članica G7 i ustupanju iste Kijevu. U početku dobit od ruske imovine koju će Kijev imati na raspolaganju iznosi pedeset milijardi dolara. Procjenjuje se da bi na taj način Kijev mogao dobiti do tri stotine mijardi dolara kroz pozajmice.

Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, vjerovatno jedan od najvažnijih zvaničnika aktuelne američke administracije, rekao je da sporazum šalje „signal naše odlučnosti“ i dodao da „ako Vladimir Putin misli da može nadživjeti koaliciju koja podržava Ukrajinu, vara se. On jednostavno ne može toliko čekati.“

Sullivan ovim cilja na sankcije Zapada i ekonomsko iscrpljivanje Rusije, jer je teško vjerovati da ruska ekonomija u srazu sa najrazvijenijim državama svijeta u dugoročnom sukobu može ostati netaknuta. Dugogodišnji sporazumi sa Ukrajinom je poruka Moskvi da Zapad ne misli odustati.

NATO igra otvorenih karata

Ali ovo nije bio kraj dobrih vijesti za Kijev. Dan prije Bidenovog potpisa na sporazum sa Kijevom, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je rekao da je savez spreman preuzeti koordinaciju isporuke oružja Kijevu i obuke njegovih trupa te da će ta odluka biti brzo donesena.

To praktično znači da će najveći vojni savez na svijetu zamijeniti SAD na čelu koalicije od oko pedeset država, poznate i kao „Ramstein format“, koje pomažu Ukrajinu. Ova kontakt skupina se oslanjala na američko vodstvo, ali je Stoltenberg procijenio da bi eventualni povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću čitavu stvar mogao zakomplikovati. Zato je odlučio da predloži da NATO preuzme vodstvo i da se paralelno napravi fond od stotinu milijardi dolara za finansiranje Ukrajine.

Stoltenberg je u proteklom periodu posjetio neke države članice NATO-a, vjerovatno pripremajući ovu odluku za koju je dobio podršku. Još u aprilu Stoltenberg je to najavio. „Saveznici su se danas složili da se krene s planiranjem veće uloge NATO-a u koordinaciji sigurnosne pomoći i obuke“, rekao je Stoltenberg tada, što je najava daljnje pomoći Ukrajini, nakon je američki paket vojne pomoći omogućio Kijevu da preživi još jednu rusku ofanzivu.

Zelenskom je jasno da će uključivanje NATO-a u proces dopreme oružja biti važno. Na potpisivanju sporazuma sa Bidenom on je rekao da očekuje da avioni F-16 dođu u Ukrajinu i da potpisani sporazum to predviđa. Podsjetimo da su Nizozemska, Danska, Norveška i Belgija ranije obećale ove avione Kijevu i da su ukrajinski piloti već prošli obuku.

Rat iscrpljivanja i istočno krilo NATO-a

Kada je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu vjerovatno jedna od glavnih stavki u planovima Moskve bilo je nejedinstvo Zapada, odnosno mogućnost da jedna ili više država zaustavi pomoć Kijevu. Nakon toga, Kremlj je računao da će doći do zamora na Zapadu i odatle do nejedinstva među saveznicima. Taj scenarij se u manjoj mjeri odigrao unutar Evropske unije gdje su neke države, prije svih Mađarska i Slovačka, bile protiv slanja pomoći.

NATO takvih problema za sada nema, jer njim upravlja Washington koji stoji čvrsto iza Kijeva. Ali na Zapadu se periodično javlja bojazan da će planove Zapada promijeniti Donald Trump, ukoliko se vrati u Bijelu kuću, iako je sve više onih koji u to ne vjeruju. Jedan od njih i Putin koji je prošle sedmice rekao da između Bidena i Trumpa ne vidi razliku kada se radi o Ukrajini.

Ipak, države Zapada se pripremaju i za scenarij ako se američko vojno prisustvo u Evropi smanji, jer se najveća svjetska sila želi posvetiti obuzdavanju Kine, što je činio i Trump. Zato se posljednjih mjeseci radi na jačanju istočnog krila NATO-a, od Finske, preko država Baltika, do Rumunije, sa akcentom na Poljsku koja je narastajuća vojna sila na granici Rusije i Bjelorusije.

Sve te države rade ono što je Trump zahtijevao u svom mandatu – izdvajanje sredstava na odbranu u skladu sa NATO standardima. Države na istočnom krilu NATO-a taj dio posla obavile su odlično. Poljska, kao najjača vojna sila na istočnom krilu NATO-a, čak predlaže da se ulaže više od toga.

To sve govori u prilog tezi da Zapad prema Rusiji gradi sve veći zid, dok se protekle dvije godine kidaju ekonomske, finansijske i energetske veze sa Moskvom. Tako je ishod rata u Ukrajini i odgovor na pitanje gdje će dio tog zida biti podignut i u kakvom stanju će biti Rusija u trenutku kada se rat okonča porazom jedne strane ili nekim privremenim ili trajnim sporazumom o miru.