Propalestinski protesti na američkim univerzitetima otvaraju brojna pitanja i razbijaju tabue

Piše: Armin Sijamić

Sedmicama na američkim univerzitetima, uključujući one najelitnije, traju protesti kakvim ta država nije svjedočila decenijama. U Sjedinjenim Državama, gdje je depolitizacija mladih ljudi cilj političkih elita, protesti prijete da zauvijek promjene neke postavke, ili da se barem upišu u sjećanje jedne generacije koja će u narednim godinama igrati važnu ulogu u društvu.

Da će Josepha Bidena i SAD skupo koštati brutalnost izraelskih operacija u Pojasu Gaze bilo je jasno u prvim sedmicama rata kada je Tel Aviv odlučio da ruši cijele kvartove u namjeri da eliminiše ponekog pripadnika Hamasa. Biden već plaća cijenu jer u anketama gubi podršku mladih ljudi, progresivnih pripadnika svoje Demokratske stranke, ljevičara, muslimana...

http://nap.ba/qpost/321168

'Lider slobodnog svijeta' Biden ne uspijeva zaustaviti Netanyahua u uništavanju Pojasa Gaze i američke vanjske politike

Piše: Armin SijamićProtekle tri godine američki predsjednik Joseph Biden gradio je imidž lidera „slobodnog svijeta“, a u protekle tri sedmice izraelski premijer Benjamin Netanyahu je taj napor poništio. Što rat u Pojasu Gaze bude duže traj

Američki mediji su izračunali da bi bez podške mladih ljudi Biden mogao izgubiti izbore u saveznoj državi Georgia koja se smatra za jednu od ključnih na novembarskim predsjedničkim izborima. Gotovo šezdeset posto mladih ljudi je glasalo za Bidena prije četiri godine, a on se pokušao odužiti otpisivanjem studentskih kredita za milione Amerikanaca.

Ali opasnije od popularnosti jednog političara jeste pobuna na američkim univerzitetima odakle se regrutuju budući lideri. Dio američkih studenata, podržavajući Palestinu, na ispit je stavio američke vlasti i upravljačke strukture univerziteta i počeo da kritikuje Izrael što je u Sjedinjenim Državama nekima još uvijek nezamislivo.

Sve je počelo na Columbia univerzitetu u New Yorku 18. aprila kada su studenti postavili kamp u kome su boravili danonoćno. Četiri dana kasnije slično se desilo na Yaleu, a onda širom države, da bi se protesti proširili na univerzitete u Amsterdamu, Cirihu, Parizu, Berlinu, Dublinu...

Odgovor upravljačkih struktura nekih univerziteta bio je brutalan, pa je policija, nakon poziva uprave univerziteta, razbila kampove i hapsila, a neki studenti će biti izbačeni sa fakulteta. U gušenje protesta uključile su se vlasti određenih saveznih država, a u Texasu republikanski guverner Greg Abott je poručio studentima da im zahtjevi nikad neće biti ispunjeni.

Zabilježeni su i slučajevi kada su proizraelski demonstranti fizički napali propalestinske, kao i slučajevi napada na jevrejske studente od strane propalestinskih demonstranata. Ali studenti nisu stali, protesti su se proširili na Kanadu, Evropu i Australiju. Vodeći mediji uglavnom šute o prebijanju i hapšenju studenata, što govori o tome koliko veliki zalogaj su pobunjeni zagrizli.

Biden je bio dosta umjerniji u izjavama od republikanaca, nakon što je dugo vremena ignorisao proteste. Američki predsjednik je poručio da studenti imaju pravo na proteste, ali mirno i bez nasilja. Ovosedmični štrajk sindikata univerzitetskih radnika na jednom dijelu univerziteta, a koji je uključio gotovo pedeset hiljada ljudi, indirektno je odgovorio Bidenu tvrdnjom da su protesti studenata bili mirni sve do onda kada je kontrademonstrantima i huškačima bilo dozvoljeno da izazovu nemire.

Elitni univerziteti i pobuna novih lidera

Studentska pobuna ozbiljno je zabrinula dio vlasti u Sjedinjenim Državama. Kritike studentima su uputili brojni zvaničnici, predsjedavajući Predstavničkog doma američkog Kongresa Mike Johnson, pomenuti Abbott, gradonačelnika New Yorka demokrata Eric Adams i mnogi drugi.

Studente kritičari optužuju za antisemitizam, islamizam, širenje vjerske i nacionalne mržnje, vandalizam, pobunu i ekstremne ljevičarske ideje, dok iz kampusa univerziteta policija odvodi studente, a sa zgrada snajperisti motre na kampove. Neki tvrde da su među studente ubačene osobe koje će vršiti nasilje i kompromitovati proteste. Optužbe za antisemitizam se ponavljaju iako su među demonstrantima i jevrejski studenti i intelektualci koji podržavaju studente.

Najveću pažnju javnosti dobili su protesti na Columbia univerzitetu u New Yorku, jer je dio Ivy League, grupe od osam elitnih privatnih školskih ustanova koje spadaju u red najboljih na svijetu. Tamo je, između ostalih, studiralo je pet osnivača SAD-a i autor njenog ustava, tri predsjednika, deset sudija ustavnog suda i stotine dobitnika najprestižnijih nagrada u sferi nauke, obrazovanja, pisanja, novinarstva, umjetnosti..., kao i neki od najbogatijih ljudi na svijetu.

Na Univerzitetu Brown, još jednom članu Ivy League, studenti su izborili do sada najveću pobjedu. U zamjenu za prekid protesta rukovodstvo univerziteta se obavezalo da će razmotriti prekid veza sa Izraelom, što je glavni zahtjev studenata, iako su protesti počeli u znak solidarnosti sa palestinskim civilima koje mjesecima ubijaju u Pojasu Gaze. Sa Columbije studentima je poručeno da uprava nema namjeru da sebi uskrati sredstva iz Izraela i predložila studentima da univerzitet pomogne obrazovanje i zdravstvo u Pojasu Gaze.

Pobune na Columbiji, Brownu, Yaleu i sličnim ustavnovama posebno su važne, jer su direktno usmjerene na način rada tih institucija. Naime, univerziti iz Ivy League na raspolaganju imaju milijarde dolara koje dobijaju od donatora iz cijelog svijeta, zadužbinara, bivših studenata, ili od svojih nekretnina i pružanja usluga. Columbia je vlasnik brojnih nekretnina u New Yorku, a vlasnik velikih dijelova Bostona i Cambridgea je Harvard kao najbogatiji univerzitet na svijetu.

Iako ovi univerziteti daju stipendije nadarenim studentima, jedan dio studenata su djeca onih koji su ranije pohađali te škole i koji su zauzeli važne pozicije u društvu. Pripadnike američke elite vežu i poznata (polu)tajna društva kao što je Skull and Bones Society na Yaleu, Porcellian Club na Harvardu ili Ivy Club na Princetonu. Tako su u predsjedničkoj utrci 2004. godine glasači birali između dva člana društva Skull and Bones, Georga W. Busha i Johna Kerrya, koji su na pitanje o tom društvu odgovorili da ne mogu reći ništa jer je to tajna.

Na mladima svijet ostaje

Protesti američkih studenata otvorila su već brojna pitanja, iako se o tome ne govori onoliko koliko bi se govorilo da su, na primjer, ruski ili kineski studenti okupirali svoje fakultete i tražili od svoje države da zaustavi neki rat, promijeni način finansiranja škola ili iskaže neslaganje sa vlastima.

Američki studenti ne odustaju. Tako je preko 150 studenata Yalea prekinulo ceremoniju uručivanja diploma dok se okupljenim obraćao predsjednik univerziteta Peter Salovey. Oni su okrenuli leđa Saloveyu, istakli parole poput „knjige, ne bombe“ i izašli sa skupa dok su prisutni pljeskali. Od uprave studenti su tražili da prekine veze univerziteta i proizvođača oružja te da promijeni stav prema Palestini. Da bi izbjegli ovakve situacije neki univerziteti su otkazali takve ceremonije.

Početkom maja BBC je javio da se protesti održavaju na najmanje 130 američkih univerziteta i škola, u 45 saveznih država i distriktu Washington. Do početka maja u Sjedinjenim Državama policija je privela više od 2.000 demonstranata.

Zahtjev studenata da univerziteti prekinu veze sa Izraelom, izraleskim kompanijama i sa onima koji s njima sarađuju, važno je političko pitanje. Naime, desetine američkih saveznih država imaju zakon koji zabranjuje bojkot Izraela, a studentski protesti će listu ovih država vjerovatno proširiti.

Mnoge su protesti podsjetili na neke ranije proteste studenata, a u čemu su američki univerziteti prednjačili i na kraju odnijeli pobjedu. Tako su 1968. godine na Columbiji studenti tražili kraj rata u Vijetnamu i prekid rasne segregacije u Sjedinjenim Državama, a vlast je odgovorila upotrebom sile. Četiri godini kasnije na istom mjestu studenti su opet digli pobunu protiv rata u Vijetnamu.

Već 1985. godine studenti Columbije su tražili da univerzitet prekine indirektne investicije u Južnu Afriku zbog aparthejda, nazivajući glavnu zgradu u kampusu po budućem predsjedniku te države Nelsonu Mandeli dok je on još bio u zatvoru. I na kraju, manja grupa studenata je 1996. godine pokrenula proteste tražeći odsjeke za etničke studije, na šta je uprava Columbije odgovorila zapošljavanjem nastavnika iz redova manjina i uspostavljanjem azijskih i hispanskih studija.

Koliko će američki studenti biti uspješni ovaj put nije poznato, iako historija pokazuje da su kod pomenutih protesta izabrali stranu koja je prije ili kasnije pobjedila. Ali bez obzira kako će ovi protesti završiti američki studenti, kao i njihove kolege u Evropi i Australiji, održali su lekciju iz aktivizma svojim kolegama na Bliskom istoku, Rusiji, Kini i drugdje. U vremenima kada svijet potresaju ratovi i krize oni su pokazali da je Zapad još uvijek najnapredniji dio svijeta u mnogim oblastima, posebno u obrazovanju.