(VIDEO) Kulenović za NAP: ZAVNOBiH je sačuvao državnost, mi odlučno i s vizijom moramo Bosnu učiniti modernom državom!

Razgovarao: Rasim Belko

Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" Adil Kulenović u intervjuu povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine govori zašto je ZAVNOBiH važan u našoj historiji, ali i zašto je važno da se sjećamo i korijena te historije, te onih događaja koji su presudili da danas živimo u suverenoj i nezavisnoj državi.

Kulenović daje odgovor i šta to nedostaje intelektualnoj, političkoj i građanskoj masi progresivnih snaga da Bosnu i Hercegovinu pokrenu ka modernoj državi, prevazilaženju Ustava nastalog genocidom i UZP-ima, te koliko je odlučnost u svemu tome bitna.

I prije nego počnete čitati ili gledati cijeli intervju, pročitajte i shvatite poruku Adila Kulenovića:

"Bilo bi lijepo da svaki građanin koji se identificira s ovom zemljom, na 25. novembar obuče bijelu košulju i pokaže da voli ovu državu!"

Video i montaža: Anel Bešić

O značaju ZAVNOBiH-a i koliko je današnjim generacijama važnost tog događaja uopće poznata?

Kulenović: Rekao bih zaista da je to problem koji je postojao, ali i u prošlosti, ne samo danas. Sjećam se u predratna vremena, u vrijeme Bosne i Hercegovine u okviru SFRJ, obilježavanje ZAVNOBiH je bilo više paradno i manifestno, nego što je bilo s punom sviješću i osjećanjem da je riječ o izuzetno važnom prazniku koji daje potvrdu identiteta Bosne i Hercegovine.

Na neki način kao da je postojao skoro pa zaborav prošlosti. Činilo se kao da Bosna i Hercegovina kao jeste, ali eto nije do kraja ono što danas treba da bude. U intelektualnim krugovima je postojao osjećaj da 1943. godina jeste bila bitna faza ka stvaranju bosanske državnosti i konačnog odbacivanja onoga što je došlo s Austro-ugarskom, a to je da je Bosna i Hercegovina tretirana kao neki corpus separatum.

Problem je što smo imali zaborav prošlosti u smislu autentičnosti onoga što su korijeni BiH. Kao da je pamćena prošlost od dolaska islama, a skoro da se za srednjovjekovnu prošlost nije ni znalo. Najveće osvješćenje o značaju obnove državnosti Bosne došlo je u ratu, kada su se ljudi više identificiralli s dubokim korijenima Bosne i Hercegovine.

Današnje neosjećanje o dubokom značaju obnove državnosti BiH proizilazi iz nepoznavanja i neuvažavanja naše prošlosti. Kao da smo više bili vezani za BiH kroz identitet koji se nametao i živio, identitet posredovan više religijski, nego što je bio posredovan jednim državnim osjećanjem.

Je li činjenica da je BiH bila nukleus antifašističke borbe presudila da se bosanski predstavnici odupru hegemoniji Srbije i Hrvatske?

Kulenović: To je apsolutno tačno. U knjizi Marka Attile Hoarea možemo naći bezbroj činjenica o tome da BiH nije bila tek geografsko stjecište, nego da je unutar nje zbog multietničkog sastava, da je ona bila i najbolji oslonac za okupljanje antifašističkih snaga.

Tito (Josip Broz) je neosporno bio svjestan onog što je metaforično rečeno 1938. i 1939. godina i sporazum Cvetković - Maček na račun BiH. Njihova ideja da će se slamanjem BiH suspregnuti trajni srpsko - hrvatski sukob je bila ispravna jer je afirmacijom načina života davala osnov za stvaranje političkih snaga i iznalaženje rješenja za tadašnju Jugoslaviju.

Uvjeren sam da 1943. u smislu ZAVNOBiH-a nije bila nikakva komunistička zavjera, nego da je bila izlaz i rješenje za antifašističku borbu i obnovu Jugoslavije na temeljima na kojima je trebala pružiti punu ravnopravnost za BiH kao konačno rješenje jugoslovenskog pitanja.

Foto: Patria

ZAVNOBiH je temelj državnosti, a 1. mart krov koji čuva i suverenost i državnost. Međutim, mi danas živimo Dejton koji je priznao faktičko stanje nakon dvostruke agresije. Mogu li danas političari i intelektualci prilagoditi ZAVNOBiH da on bude ustav moderne Bosne i Hercegovine, da prevaziđemo i hegemoniju s kojom se borimo već dugo, ali i stanje u kojem nismo sigurni hoćemo li preživjeti kao država?

Kulenović: Prvi mart, kao najvažniji datum za BiH u novijoj historiji, neosporno je bio obilježen onim što je referendum.

U pitanju je pisalo - jeste li za nezavisnu, suverenu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH (opisno) i ostalih građana. Ovo pitanje jasno je reklo kakav državni oblik. Državu ravnopravnih građana (zarez nije i), nema i naroda, nego zarez.

Nasuprot ovog pitanja bilo je "livanjsko pitanje" koje je bilo odbačeno da se o njemu uopšte vodi rasprava, a to livanjsko pitanje je afirmisalo ono što živimo danas. To imamo kao stanje i realpolitiku, koju su podržale ne samo domaće političke snage, nego realpolitike internacionalne zajednice.

Livanjsko pitanje je glasilo - jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih i suverenih Srba, Hrvata i Muslimana, koji će živjeti u svojim teritorijama i kantonima. I mi vidimo da se odstupilo od onoga što je bila ključna deklaracija, izražena volja građana na referendumu koju je internacionalna zajednica prihvatila kao ispravan.

Zašto se okrenulo ka onome što nije bilo referendumsko pitanje, nego ka onome što je bilo pitanje u pričuvi od strane HDZ-a, odnosno tadašnjeg političkog establišmenta Hrvatske na čelu sa Tuđmanom, to je već nešto drugo.

Ako realno gledate, kasniji tok rata je bilo popuštanje tim silnicama livanjskog, a ne referendumskog pitanja. To je značilo da treba prihvatiti suverenitet naroda, drugim riječima podjela, ali i odstupanja od onoga što su bili snovi o modernom uređenju.

Nije komunizam propao zbog coca - cole ili velikih nesloboda, nego je pao zbog velikih nadanja najvećeg broja intelektualaca za slobodama i višestranačjem, koje smo idealizirali, ali se na kraju pokazalo da je ta mrkva sloboda pokazala svoje ružno lice. Tok koji traje do današnjih dana jeste tok livanjskog pitanja, a ne referendumska deklaracija o suverenosti i nezavisnosti BiH, sa liberalnom demokratijom.

Avdo Humo, jedan od učesnika ZAVNOBiH-a rekao je da ako Muslimani (danas Bošnjaci) budu spavali, da im prijeti nestanak mnogo brže nego što to misle. Danas su ti Bošnjaci nekako najviše preuzeli ZAVNOBiH, ma koliko ga neki od njih negirali, i najviše preuzeli borbu za državnost Bosne i Hercegovine. No, politika koja vodi i Bošnjake i državnu politiku nekako je uspavana i djeluje po reakciji. Kako se izboriti s tim problemom koji traje godinama, da ta probosanska politika spava?

Kulenović: Slično stanje konfuzije smo imali tokom rata. Mi nismo tada do kraja znali o tome za kakvu Bosnu i Hercegovinu se borimo. Bile su načelne izjave da se borimo za suverenu i cjelovitu Bosnu, ali su nedostajale ključne vizije i one nedostaju i danas. Zato danas i rasprava kako postići da Bosna prizna ono što ima kao faktičko stanje i da to bude vizija za budućnost koja će onda povući narodnu volju da se identificira s tim vizijama. A to je pitanje o bosanskoj naciji.

Mi nismo svjesni da smo prošli sve korake stjecanja nacije. Priznati smo internacionalno, punopravni smo član UN-a, te na kraju smo dobili Ustav koji je potvrdio da je Bosna i Hercegona država koja nastavlja kontinuitet RBiH.

Smatralo se potpuno normalnim da će jednog dana progresivne snage imati pravo i realan osnov da traže da se Ustav koji je nastao u uslovima genocida i UZP-a stavi van snage i da se jednog dana vrati na Ustav RBiH. Ovo su samo naznake onoga što je trebalo činiti.

Krug 99 je tražio od Suda u Strazburu da se Ustav BiH stvoren na osnovu genocida i UZP-a stavi van snage. Sud u Strazburu nas je odbio da nismo ispunili formalne uslove… Prevladala je jedna nepravnička logika, iza koje je stajala politika s kojom se i danas suočavamo u kojoj se priznaju principi sile, a ne prava i internacionalnog poretka.

Naš put ka modernoj BiH 21. stoljeća jeste energija koja tek treba biti otvorena da bi se narodne mase i politički akteri identificirali s tom vizijom. Ne mogu razumjeti Srbe, Hrvate, ali i Bošnjake, koji ne mogu da shvate put i tu viziju koja će povesti ka razvoju.

Da budemo potpuno otvoreni, svako zamršiteljstvo, svako stradanje zabuna o terminologijama, konačno treba skinuti koprenu s očiju i okrenuti se budućnosti Bosne i Hercegovine koja bi donijela pravo da se svaki čovjek ove zemlje osjeća ravnopravnim, a ne diskriminiranim. Jer, mi smo svi u ovoj zemlji diskriminirani.

Naša odlučnost za borbu za budućnost treba da bude istovremeno i naša ključna snaga, poriv i impuls u zahtjevima za modernom Bosnom i Hercegovinom koja će biti u standardima najboljih vrijednosti zapadne demokratije. To u najvećoj mjeri objektivno traže najviše Bošnjaci, koji se nastoje suzbiti raznim diplomatijama o islamizmu, džihadizmu, što u najmanju ruku vrijeđa zdrav razum!

Sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine!