Ujedinjene nacije i Evropska unija su obavezne spriječiti 'mirnodopsku' agresiju na BiH

Piše: Sifet Kukuruz

Institucije Evropske unije bi trebale preduzeti odgovarajuće mjere sankcionisanja ili makar javno ukoriti Hrvatsku kao svoju članicu zbog toga što otežava ili pokušava onemogućiti izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, a čije izvršenje bi doprinijelo makar djelimičnoj sanaciji efekata agresije, genocida, etničkog čišćenja i drugih masovnih zločina počinjenih u BiH i istovremeno preveniralo ponovno buđenje sila zla u budućnosti.

Evropska unija nema pravo ostati nijema na postupanje svojih članica koje zagovaraju i promoviraju političke principe i načela koji nisu u skladu sa evropskim civilizacijskih vrijednostima i pravnim standardima, šta više kojima se poništavaju i negiraju sami temelji Evropske unije.

Posebno takvo postupanje svojih članica Evropska unija ne bi smjela tolerisati u odnosu na države koje su u procesu pristupanja Evropskoj uniji i prema kojima je ona preuzela obavezu pružanja pomoći u provođenju ustavnih reformi i implementaciji evropskih pravnih standarda.

Evropska unija bi izgubila svaki kredibilitet ukoliko bi nekažnjeno dopuštala svojim članicama da u svom postupanju na međunarodnom planu zagovaraju i promoviraju principe koji su potpuno strani i koji čak negiraju temeljne vrijednosti na kojima se zasniva Evropska unija.

Također, i organi UN-a, a prije svega Generalna skupština i Vijeće sigurnosti bi konačno trebali preduzeti mjere prema članicama UN-a koje u međudržavnim odnosima postupaju suprotno ciljevima i načelima iz Povelje UN-a.

Države potpisnice daytonskog mirovnog sporazuma, Republika BiH, Republika Srbija i Republika Hrvatska su, osim kroz članstvo u UN-u, obavezu da svoje buduće odnose zasnivaju u skladu sa ciljevima i načelima iz Povelje UN-a, preuzele i kroz kroz potpisivanje daytonskog mirovnog sporazuma koji u članu 1. predviđa da će strane provoditi svoje odnose u skladu sa principima izloženim u Povelji Ujedinjenih nacija, posebno da će poštovati suverenu jednakost jedna druge.

Jedno od temeljnih načela Povelje UN-a je i zabrana miješanja u pitanja koja se nalaze u okviru unutrašnje nadležnosti svake države. Ne može biti nikakvog spora ili dileme da pitanje izmjene državnog ustava i izbornog zakonodavstva spada u pitanja koja se nalaze na vrhu liste pitanja koja se nalaze u okviru unutrašnje nadležnosti svake države, pa tako i države BiH kao članice UN-a.

Hrvatska i Srbija u svojim odnosima prema BiH kontinuirano krše Povelju UN-a, dok Hrvatska kao članica Evropske unije, dodatno krši i negira i evropske pravne standarde, opstruirajući njihovu uspostavu u BiH. Šta više, osim što opstruira uspostavu evropskih pravnih standarda u BiH kroz izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, Hrvatska se, kroz anticivilizacijski koncept legitimnog predstavljanja, zalaže za uspostavu principa koji su u direktnoj suprotnosti sa evropskim pravnim standardima i kojima se ti standardi negiraju.

UN i EU imaju obavezu djelovati i spriječiti postupanje njihovih članica kojima se potkopavaju temelji na kojima se one zasnivaju. Nema sumnje da bi neki oblik akcije i uslijedio u slučaju da se to u zvaničnoj proceduri i zatraži.

Samo je potrebno u ime BiH zvanično tražiti od UN-a i EU da se takve akcije konačno preduzmu. A krajnje je vrijeme, jer ako međunarodna zajednica nije djelovala 1992. godine da spriječi ratnu agresiju, onda bi zasigurno trebala spriječiti "mirnodopsko" vršenje agresije na BiH.