Bosna i Hercegovina sve više uranja u krizu svih mogućih unutrašnjih odnosa i procesa. Krize, afere, sukobi i tenzije međusobno se smjenjuju, ali njihov intenzitet ne jenjava.
Šta nas onda čeka do kraja ove godine kada znamo da nam zdravstvu prijeti krah, ali ne samo zdravstvu. Koliko ćemo izdržati borbu s koronavirusom, kako ćemo proći s izborima. Hoće li socijalni mir biti uništen. O Evropi i integracijama više niko ni ne govori.
Profesori i sociolozi Slavo Kukić i Esad Bajtal za Patriju targetuju ključne probleme i moguće izlaze.
“Pred nama su dva scenarija. Jedan je da se građani u Bosni i Hercegovini osvijeste i okrenu leđa onima koji nas 25 godina tjeraju u siromaštvo. To je ono što moramo učiniti, ali ni to ne garantuje da će se nešto promijeniti. Međutim, da bi se nešto promijenilo moramo im okrenuti leđa. Ipak, ja nisam optimista”, kaže za NAP profesor Kukić.
Dodaje da je drugi scenarij nastavak propadanja i sve više onih koji se odlučuju na pakovanje kofera i odlazak iz Bosne i Hercegovine.
“Sve je manji BDP po glavi stanovnika i nacionalno zbijanje redova nam nije i neće donijeti ništa dobro. Nastavimo li ovako kao do sada ova zemlja neće biti ni bošnjačka ni srpska ni hrvatska, već zemlja penzionera koji zbog starosti nisu u stanju otići negdje. Prije vašeg poziva razgovarao sam s čovjekom čija je kćerka magistrirala engleski i njemački jezik. Ona nije željela otići, ali ovdje nije mogla dobiti posao jer nije član niti jedne stranke. Otišla je u Njemačku i za 15 dana dobila posao u prosvjeti”, ističe Kukić.
Podsjeća i na priču koja kruži Hercegovačko - neretvanskim kantonom da je pomoćnik ministra 15 godina primao veću plaću od univerzitetskog profesora a završio je srednju školu.
“Takvima nije u interesu i oni će učiniti sve da se stanje ne promijeni”, poručuje Kukić.
Na pitanje je li pred nama nekoliko ključnih mjeseci, profesor Kukić odgovara da je ključnih proteklih 25 godina, ali da su promjene svakako neophodne.
Profesor Bajtal smatra da se ništa ne raspada sada, već se sve poodavno raspada a mi to tek vidimo.
“Raspalost zdravstva nije došla s koronom. Korona je samo pokazala tu raspalost. Bez korone mi ne bi znali da imamo raspadnuto zdravstvo. Korona je pokazala da i drugi sistemi nisu u stanju izvršavati zadaću koja im pripada niti su u stanju graditi istinski odnos prema građanstvu BiH i njegovim potrebama. E to je naš problem. A taj problem dolazi od načina organizacije društva, odnosno od sveopšte propasti i neorganizovanosti društva”, navodi Bajtal u razgovoru za Patriju.
Bajtal za sve okrivljuje vlasti.
“Ovo je država koja nema vlast nego vlasti. U pitanju su etno vlasti, interesne krimi etno grupe koje se javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. E te lažne stranke ne mogu proizvesti ništa istinsko. Ne mogu proizvesti istinsko zdravstvo, istinsko školstvo, istinsku kulturu koja je uvijek jednosmjerna ili je srpska ili neka druga ili je klero kultura gdje su klero elementi u njoj prenaglašeni. Dakle vlasti nisu u stanju proizvesti ništa istinsko”, mišljenja je Bajtal.
Ističe da nije teško zaključiti kakve bi pljuvačke retorike doživio neko da je prije korone rekao da nam ne valja zdravstvo i školstvo.
“Ovako sad svi šute. Odgovorni šute, a narod šapuće jer ne smije glasno da govori, a to smo vidjeli u aferama maline i poljske bolnice. Vidjeli smo kako su te priče dočekane na nož. E šta očekivati u takvom stanju. Kakva nas budućnost čeka - nikakva. Poslije rata 25 godina svjedočimo toj nikakvosti. Nemamo svjedočanstava da je nešto poslije rata bilo tako i tako a da smo to popravili”, pojašnjava profesor Bajtal.
Na primjeru Ruande objašnjava da može drugačije.
“Neke zemlje koje su bile u ratu poput Ruande došle su do kosmičkog programa, do raketnog programa i time se bave jer je politika nakon rata shvatila da je mir nešto drugo i da se u miru rade neke druge stvari. Kod nas je rat samo prekinut i nastavljen verbalnim sredstvima, što znači stalno dizanje tenzija, sijanje straha, priče o otcjepljenju… Ne da je vrijeme da okrenemo leđa dosadašnjim vlastima, mi u tome stavu živimo već neko vrijeme. Narod je prije 10-ak godina okrenuo leđa ovom sistemu a u prilog toj činjenici govori ogromna izborna apstinencija koja doseže 60, a u prosjeku je između 40 i 60 procenata”, govori Bajtal.
Šta znači apstinencija u izbornoj utakmici?
“Ona je vrlo jasna i kaže da u toj utakmici ja ne prepoznajem ni svoj tim ni svoje igrače. Ja tu ne prepoznajem ni svog Osima, ni Ferhatovića ni Pelea. Ostat ću kući i gledati tu utakmicu na TV. Narod je okrenuo leđa, ali učinak nije nikakav. Vlasti su tu apstinenciju iskoristili za falsifikovanje izbornih rezultata. A da to rade sami priznaju tako što odbijaju elektronsku kontrolu izbornog procesa. Oni kažu da neće kontrolu, jer će s kontrolom izgubiti utakmicu. Ova prividna lažna kontrola im samo donosi rezultate jer uz izborni inžinjenering dobijaju brojeve a ne glasove. Mi ovdje nemamo birače nego glasače. Jer niko ne bira između programa nego glasa pod pritiscima mita i korupcije različite vrste, ne nužno novčane”, dodaje Bajtal.
Pojašnjava i da građansku pobunu, koja je ustavno, demokratsko, civilizacijsko i ljudsko pravo, pravo da kažeš da si gladan, bos i go, jer ti oni koji su sve to obećali nisu ispunili, stvarnost zahtijeva..
“Pobunu stvarnost zahtijeva. Međutim, šta se dogodilo te 2014. godine. Svjedočili smo da polugladna policija koja je par mjeseci prije toga sama protestvovala i bunila se udara naoružana i pendrecima po gladnim građanima. To je lukavstvo vladalačkog uma uspjelo tako postaviti. Vlasti će sada koronu iskoristiti tako što ona po prirodi stvari ne dozvoljava okupljanja. S druge strane manje skupine su nemoćne. A ako bi se te skupine i povećale, oni bi upotrijebili silu što je gore od korone. Vidjeli smo kako su neki ljudi prošli 2014. godine”, rezimira Bajtal.
I na kraju nudi rješenje.
“Naš izlaz nije unutarnji nego vanjski. Međunarodna zajednica koja nam je dala ovakav Ustavni okvir u kojem ovi rade što rade krijući se iza Dejtona, poput Dodika koji krijući se iza Dejtona ruši Dejton. Zato je međunarodna zajednica dužna da nam napravi ustavni okvir kakav je napravila u svojim zemljama. Ako zaista žele da krenemo naprijed. Nama ne treba ništa više nego da nam naprave ustavni okvir kakav je u Francuskoj, Austriji ili Skandinaviji. S našim ustavnim okvirom ne bi preživjele ni SAD ni Rusija…. Pošto mi građani BiH nismo pravili taj okvir, niti je to verifikovao naš parlament e onda neka poprave taj okvir ili nek nam daju novi. Vraćamo vam vaš proizvod, izvolite ga servisirati ili ako je prošao rok garancije izvolite nam dati novi proizvod, novi društveni ugovor. To bi građani na protestima trebali govoriti”, kaže Bajtal.
Napominje da međunarodna zajednica drži ključeve budućnosti u svojim rukama.
“To nije demokratski, ali drugog izlaza nemamo. Dajte nam demokratski okvir u kojem ćemo mi rješavati naše probleme. Jer, čak ni Dejton nije iskorišten u mogućnostima koje nudi. Međunarodna zajednica ima obavezu da ovdje dovede stanje u red jer su oni garant a ne Srbija i Hrvatska kako to lažu u javnosti. Fabrika koja je napravila Dejtonski sporazum je dužna da ga servisira, a zna se koja je to fabrika”, zaključio je Bajtal u razgovoru za Patriju.