Milanovićevo moralno dno, samo zao čovjek može prebirati po žrtvama genocida

"Ako sam dobro razumio predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, postoje genocidčine, genocidi i genocidčići", napisao je psiholog Srđan Puhalo u reakciji na izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o poređenju i prebrojavanju ubijenih i stradalih u nekoliko genocida u historiji čovječanstva.

Milanovićevo prebiranje po kostima žrtava genocida u Srebrenici, ali i ranama njihovih porodica traje već drugi dan. Nakon što je jučer genocid u Srebrenici nazvao “događajem koji je definiran kao genocid”, a za žrtve kazao da nisu iste spominjući Jasenovac, Ruandu, Holokaust, i pozivajući Dragana Čovića i Milorada Dodika da ne negiraju genocid jer će ih prikazati kao fašiste i naciste, a to nisu bez obzira na sve mane koje neko može imati, Milanović je danas nastavio.

“Srebrenica nije isto što i holokaust, nije isto što i Jasenovac, to je težak zločin sa elementima genocida i to je sud utvrdio. Ali ne treba mi utvrđenje  suda. Nikakav međunarodni sud ne može biti sveto pismo. Pet hiljada, osam hiljada ili 80 ljudi nije isto. Nije isto je li se nešto dogodi u dva dana pa se pokušava zamaskirati ili se događa kontinuirano i sistemski, nije isto da li se događa u plinskim komorama ili sa mačetama. Ne vidim kome bi takva izjava, to nije izjava, to je stav, ne vidim kome bi mogla škoditi”, kazao je predsjednik Hrvatske.

I u nekim ranijim Milanovićevim izjavama bilo je vrlo spornih elemenata koji graniče sa zdravim razumom, pa možda čak i sa nekom vrstom mržnje ili prezira prema Bošnjacima. Dio kritičke misli u Hrvatskoj zatražio je da se Milanović vještači smatrajući da takve izjave ne priliče normalnom čovjeku, a posebno ne predsjedniku jedne evropske države. 

Od jučer je Milanović trebao biti proglašen perosnom non grata u BiH, a ambasador Hrvatske pozvan na razgovor. Ako i ne može u cijeloj BiH, onda barem po gradovima počevši od Sarajeva koje ionako zaobilazi u širokom luku tokom svojih izleta u dijelove BiH gdje se, valjda, osjeća kao svoj na svome i među svojima. 

I nema Milanović samo problem sa BiH, nedavno je zbog izjava i poređenja korona-mjera u Austriji sa fašizmom hrvatski ambasador bio pozvan na razgovor u austrijsko ministarstvo vanjskih poslova.

Njegove uvrede koje razmjenjuje sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem je stvar njihove unutrašnje politike, ali sve ono što se tiče BiH, historijskih činjenica i na koncu presuda međunarodnih sudova mora biti najoštrije osuđeno, pa ako treba napraviti i zaokret prema zvaničnoj hrvatskoj politici.

Ne treba zaboraviti da je Milanović bio sagovornik Milorada Dodika u njegovom rušilačkom pohodu na državne institucije, a glumio mu je i advokata i zaštitnika nazivajući ga “najmanjim problemom u BiH”.

Politički analitičar Davor Gjenero nakon jedne od Milanovićevih nebuloza koje sve češće plasira u javni prostor kazao je da je radikalizam prema BiH u Milanovićevoj izvedbi gori od onoga u Tuđmanovoj.

“Taj radikalizam ponovno, kao i u devedesetima, izvlači na površinu ono najgore u hrvatskom društvu. Za razliku od Tuđmana, koji je bio bazično usmjeren prema atlantizmu i Europskoj uniji (onako kako ih je on, manjkavo obrazovan i bez međunarodnog socijalnog iskustva razumio), pa je, kad je vidio da se situacija previše zaoštrila, činio i zaokrete, poput Washingtonskog sporazuma. U Milanovićevu mind settingu, međutim, mjesta za zaokrete i kompromise jednostavno nema, a u toj misaonoj strukturi koncept multietničke BiH definiran je kao pojam zla, kazao je Gjenero.

Milanovićev ekstremizam ide do to mjere da je za samoubistvo Slobodana Praljka koji je dio šestorke presuđene za udruženi zločinčki poduhvat kazao da ima “neki respekt prema tome”.

(A.V)