Nova kriza u Moldaviji: Potezi proruskih snaga izazivaju strah kod centralne vlasti

Piše: Armin Sijamić 

Posljednjih mjeseci iz Moldavije stižu u vijesti o rastućoj nestabilnosti u državi koja graniči sa ratom zahvaćenom Ukrajinom i sa Rumunijom članicom NATO-a i Evropske unije, dok ima snažne proruske elemente koji jedan dio teritorije drže izdvojenim iz međunarodno priznate države. Šta u takvim okolnostima može očekivati najsiromašnija država u Evropi sa 2,6 miliona stanovnika i sa nešto više od 33 hiljade kvadratnih kilometara površine?

Početkom rata u Ukrajini Moldavija je ponovo tema. Iz Moldavije, posljednjih mjeseci, žalili su se da su ostali bez ruskog prirodnog gasa, a više puta i bez električne energije koju dobijaju iz Ukrajine, gdje je Rusija u raketnim napadima uništila elektroenergetsku infrastrukturu zemlje. Prije nekoliko dana pala je vlada, ali to neće promijeniti mnogo toga, jer je novi premijer iz iste proevropske stranke koja je u martu 2022. godine aplicirala za članstvo u EU. Dorian Receanu, bivši savjetnik za odbranu predsjednice Maie Sandu, novi je premijer.

Jučer je Moldavija saopštila da zatvara zračni prostor, a nedavno je prijavila pad ruskih raketa na njeno tlo, kao i da je Rusija koristila moldavski zračni prostor za napad na Ukrajinu. U isto vrijeme, opozicija za Rusiju i ovaj put kao glavne argumente koristi loš životni standard, baš kao da te opozicione stranke, zajedno sa vlašću, nisu krive što je decenijama Moldavija najsiromašnija država Evrope. Vladimir Voronin i Igor Dodon, vođe komunističke i socijalističke stranke i bivši predsjednici Moldavije, sadašnju vlast krive za sve probleme. Dodon je bio predsjednik Moldavije do decembra 2020. godine. 

Za naredne dane opozicija sprema proteste. Od vlasti traži da građanima plati uvećane račune koje dobijaju zadnjih mjeseci. Inflacija zadaje velike probleme vladi, a decenijama važno uvozno i izvozno tržište za moldavske proizvode je Rusija. Predsjednica Sandu u strahu od nemira zabranila je dolazak navijača FK Partizan iz Beograda, na meč koji je planiran za danas. U ponedjeljak je saopštila da Rusija pokušava izazvati nasilno rušenje vlade u Kišinjevu uz pomoć domaćih snaga i „državljana“ Crne Gore, Srbije i Bjelorusije. Rusija je odbacila takve optužbe, a mediji iz Moldavije primjećuju da je Moskva prije godinu poricala da će napasti Ukrajinu, pa onda to učinila desetak dana kasnije.

U Moldaviji je smještena ruska vojska, tačnije u Transnistriji ili Pridnjestrovlju kako se još naziva, ovisno da li se koristi rumunski/moldavski ili ruski naziv, gdje živi oko pola miliona ljudi. U toj odmetnutoj teritoriji, sa nešto više od četiri hiljade kvadratnih kilometara površine, koja se proteže uz rijeku Dnjestar i niti u jednom svom dijelu nije šira od dvadesetak kilometara, Rusija ima polugu za ucjenjivanje Moldavije. Većinu stanovnika čine Rusi sa oko 30 posto, Moldavaca je za oko dva posto manje, a Ukrajinaca ima oko 20 posto. Ostalo su oni koji se nisu izjasnili, ili su pripadnici nacionalnih manjina.

Prisustvo ruske vojske u Moldaviji decenijama je izvor nestabilnosti u regiji, a priča o tome je veoma poznata. Ipak, ratom u Ukrajini, sukob proruskih elemenata sa centralnom vladom koju podržavaju Rumunija i Zapada postaje sve vjerovatniji.

Rusija, Ukrajina, Odesa

Kada je ruska vojska u februaru prošle godine munjevito napredovala kroz Ukrajinu, posebno kroz njen južni dio, mnogi su predviđali da će Rusija, preko Odese, doći na granice Moldavije. Mnogi su strahovali da će u jednom trenutku ruska vojska iz Moldavije napasti Ukrajinu, odnosno Odesu, što bi sa napadom sa mora bio de facto napad sa tri strane.

Procjenjuje se da u pobunjenom dijelu Moldavije, sa lokalnim snagama, ruska vojska može računati na nekoliko desetina hiljada vojnika. O tome je tada javno govorio ruski general Ruslan Minnekayev.

Da je to Rusiji pošlo za rukom, Ukrajina bi ostala bez izlaza na Crno more, a Moskva bi izbila na Dunav, čime bi dodatno zakomplikovala odnose sa Rumunijom i NATO-om. Tih dana želja proruskih snaga u Srbiji, o čemu su govorili i pisali kao nikad ranije, bila je da Rusija počne koristiti Dunav, međunarodni plovni put, te tako „poveže“ Beograd i Crno more.

Dunav protiče kroz Rumuniju u kojoj je NATO smjestio strateški važne vojne instalacije i gdje bi, prema riječima američkog predsjednika Josepha Bidena, branili „svaki inč“.

Godinu dana kasnije, kada je ruska vojska zaglavljena na istoku Ukrajine, a pretrpjela je žestoke poraze na desnoj strani Dnjepra, pitanje da li će Ukrajina „počistiti“ neprijateljske snage koje joj se nalaze iza leđa u uskom pojasu uz rijeku Dnjestar. Ukrajinska vojska je odnijela velike pobjede protiv glavnine ruskih snaga u nekoliko bitaka u proteklih godinu dana, pa ne treba sumnjati kakav bi ishod bitke bio sa pripadnicima „mirovnih snaga“ u Moldaviji, kako ih Rusija naziva. Nakon godinu dana rata ni takve opcije nisu isključene.

Brige Moldavije

Bez obzira ko će prvi povući obarač na granicama Moldavije i Ukrajine, Kišinjev zna da bi najveća žrtva tog sukoba bila ta zemlja i njen narod. Vojni i ekonomski kapaciteti zemlje su mali, posebno ako se mjere sa onima u Rumuniji, Ukrajini ili Rusiji. Stoga je svima jasno da bi izbijanjem sukoba u tom dijelu svijeta Moldavija bila žrtva koja se ne pita mnogo.

Od početka rata u Ukrajini dešavali su se nerazjašnjeni incidenti. U aprilu je granatirano središte ruske obavještajne službe u Tiraspolu, glavnom gradu odmetnutog Pridnjestrovlja, dešavale su se pucnjave, vršene sabotaže na telekomunikacijskim antenama, uglavnom, blizu granice sa Ukrajinom. Dok su ruske snage napredovale kroz Ukrajinu, iz Moskve su stizale optužbe za „nacizam“ predsjednice Sandu koja u Moldaviji, navodno, brani da se govori ruski jezik. Ruski parlamentarac Viktor Vodolatsky je navodni nacizam moldavske predsjednice Sandu pripisao Rumuniji kao njenoj „zaštitnici“.

Živopisnoj Mariji Zakharovoj zasmetalo je to što je Sandu zabranila isticanje slova „Z“ i „V“ koja su simbol ruske vojske u Ukrajini. U maju je u Pridnjestrovlju otkazana proslava i vojna parada povodom Dana pobjede nad fašizmom, a Voronin i Dodon su poručili svojoj nasljednici na predsjedničkoj poziciji da će oni s ponosnom nositi simbole koje je ona zabranila.

Napetosti ne jenjavaju. Očigledno je da Moldaviju mogu zapaliti i grupe navijača, pa država poziva na oprez. Neki u Moldaviji se pitaju da li je rješenje da se ova država ujedini sa Rumunijom, budući da se najveći broj Rumuna i Moldavaca osjećaju kao pripadnici istog naroda, ili barem kao narodi koji imaju mnogo toga zajedničkog. Tako je 2021. godine u jednom istraživanju 48 posto Moldavaca bilo za ujedinjenje, a 2018. čak 74 posto Rumuna.

Te 2018. godine rumunski parlament je usvojio deklaraciju o ujedinjenju sa Moldavijom. Stanovništvo Moldavije je isticalo više puta da želi nezavisnost, a ne utapanje u veću državu. Na kraju, problem Transnistrije je tu i tamošnje rusko stanovništvo ne dijeli takve planove. Stoga su mnogi mišljenja da u ovome trenutku od toga plana nema ništa, ali stvari na istoku Evrope se ubrzano mijenjaju od februara prošle godine. Ipak, Moldavija poduzima mjere koje bi je mogle zaštititi. Okretanje ka Zapadu je jedna od tih mjera, iako je Moldavija sebe proglasila neutralnom državom i to napisala u svoj ustav.

U junu 2022. godine EU je Moldaviji dala status kandidata i u novembru obećala pomoć od 250 miliona eura zbog energetske krize, što je dodatno ohrabrilo prozapadni blok u zemlji. To približavanje prema Zapadu nužno je vezano za Rumuniju koja posljednjih godina postaje regionalna sila sa snažnim ekonomskim rastom i podrškom Washingtona koji tu zemlju vidi
kao svoj važan oslonac na jugoistoku Evrope. Prozapadna vlada u Kišinjevu posljednju godinu pokušava privući Zapad i Rumuniju, dok proruske snage preko granice gledaju da li će doći tenkovi. Ko će biti brži još uvijek nije poznato i ne zavisi od Moldavije.