Vučićevo čuvanje mira uz vojne parade i naoružavanje do zuba

Piše: Delvin Kovač

---

Na sva zvona jučer su u Donjoj Gradini predsjednici Rs-a i Srbije, Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, još jednom ispromovisali ideju velikosrpske hegemonije, i to na događaju na kojem politici definitivno nema ili barem ne bi trebalo biti mjesta - na komemoraciji žrtvama jasenovačkih logora. Dodik, doduše, u znatno većoj mjeri, no to što je možda bio malo blaži u svom istupu ovog drugog ne abolira odgovornosti da se ipak ogradi od izjava onog prvog.

Dodik je nastavio po svom, najavio samostalnu Rs i njeno pripajanje Srbiji, negirao genocid u Srebrenici, vrijeđao koga je stigao. A usput i vrlo dobro glumio Vučićev megafon, izgovarajući ono što ovaj očito nije smio. Tome u prilog govori i činjenica da je prvi čovjek Srbije nakon Dodikovog nastupa šutio k’o zaliven. A šutnja, kažu, znači odobravanje.

Godinama nas Šešeljev potrčko, u čijem je društvu s "kišobrančićem" o ramenu koji sije smrt u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu skakutao po vrletima oko Sarajeva, zasipa floskulama o tome od kolikog je značaja mir za region i koliko poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ali ne vidi Vučić ništa sporno u tome što Dodik insistira na ujedinjenju Rs-a i Srbije. A i zašto bi, pa nisu valjda njegovi preci uzalud kovali planove o velikoj Srbiji!

Nije se Vučić pokušao ograditi ni od Dodikovog tumačenja prezentacije vojne moći Srbije, kada je predsjednik Rs-a poručio da će Vojska Srbije braniti Srbe gdje god da se nalaze. Taman se oni nalazili i u Bosni i Hercegovini. I taman srbijanska vojska morala kročiti na teritoriju druge suverene, nezavisne i međunarodno priznate zemlje. Vrhovni komandant Vojske Srbije ni u tome ne vidi ništa sporno.

Srbija se posljednjih godina naoružava do zuba, a svakih nekoliko mjeseci održava neku vojnu paradu. Ne treba biti preveliki stručnjak pa Dodikove riječi o tome da će Vojska Srbije braniti Srbe gdje god se nalazili shvatiti da to naoružavanje zapravo jedinu opasnost može predstavljati po Bosnu i Hercegovinu. Doduše, ne trebamo zaboraviti ni na Kosovo. No, imajući u vidu da je Srbiji od Bosne i Hercegovine, odnosno Rs-a,  znatno veći "trn u oku" Kosovo, i da, valjda, poučeni onim iskustvom sa kraja 90-ih godina i intervencije NATO-a, i dalje ništa na Kosovu nisu pokušali, građani Bosne i Hercegovine mogli bi možda malo i odahnuti. Ali ipak spavajući na jedno oko.

- Naša vojska je sve snažnija, ali ćemo ljudske kapacitete morati i dalje snažiti i popunjavati. Naše je da čuvamo i štitimo mir, a to možete samo ako imate snažnu vojsku - rekao je Vučić na manifestaciji "Granit 2023" na vojnom aerodromu u Batajnici kod Beograda. Pravo pitanje za Vučića je - zar se mir čuva prešutnim odobravanjem otcjepljivanja jednog dijela susjedne države i njegovim prisajedinjenjem državi na čijem je čelu? A uz to i u tu svrhu angažovanjem sopstvene vojske? Odbrana je najbolji napad, žargonski vole reći fudbaleri. Moguće je da Vučić tu frazu ima namjeru primijeniti i u slučaju tobožnje odbrane Rs-a od Bosne i Hercegovine.

Zna Vučić vjerovatno dobro, ukoliko bi vojska Srbije stupila na tlo Bosne i Hercegovine, da bi se to smatralo agresorskim činom. Ili bi to i on, u stilu svog idola - ruskog predsjednika Vladimira Putina također nazvao "specijalnom vojnom operacijom"?

Ono što je, čini se, prošlo ispod medijskih radara je Vučićeva jučerašnja poruka okupljenima u Donjoj Gradini da je njihova prijestonica Beograd. Možda se Vučić zbunio pa zaboravio da je Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine, a samim tim i Republike srpske. Ili mu je možda na pameti nešto što rijetki drugi znaju - da je Rs već pripojena Srbiji? Bit će ipak da je to samo još jedna njegova nepromišljena konstatacija.

A ukoliko doista poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali i Daytonski mirovni sporazum, imao je to priliku jučer i pokazati: zašto okupljenima u Donjoj Gradini nije poručio da je njihov glavni grad Sarajevo, i da se okrenu prema Sarajevu, a ne prema Beogradu? Kao što je to isto, recimo, bosanskim Hrvatima svojevremeno govorio bivši predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić - domovina vam je Bosna i Hercegovina, a glavni grad Sarajevo!

Svjestan je Vučić, ili barem bi trebao biti, da je umnogome krenuo Miloševićevim stopama i da bi u konačnici, ne bude li promijenio sopstvenu politiku, mogao završiti onako kako Milošević nije, a trebao je da ga nije zadesila smrt. A da ga je itekako strah smetljišta historije Vučić je i sam priznao u jučerašnjem obraćanju okupljenima u Donjoj Gradini.

A Dodik je već ionako duboko i nepovratno zagazio u mulj sopstvene, ali i neizvjesnosti entiteta Rs na čijem je čelu, koji iz dana u dan ekonomski sve dublje tone. Možda čak i radikalnije nego 90-ih godina ratni zločinac Radovan Karadžić osuđen na doživotnu robiju. Obojica bi trebali biti svjesni da ničija nije do zore sijala, pa sasvim sigurno neće ni njihova.