Sigurnosna situacija u Hercegovačko-neretvanskom kantonu je “zadovoljavajuća”. Tako barem tvrdi vrh MUP-a HNK-a nakon tromjesečja obilježenog ubistvima, pokušajem ubistva, brutalnim napadima maskiranih osoba, rastom narušavanja javnog reda i mira i čak 56 posto više saobraćajnih nesreća. Ako je to definicija sigurnosti, onda građani s pravom imaju razloga za zabrinutost.
Jer, kome je situacija zapravo zadovoljavajuća? treba li napomenuti da se mahom napadaju Bošnjaci, a počinioci jedna ili nikako ne pronalaze. Dobiju samo prekršajne prijave!
Građanima koji svakodnevno svjedoče nasilju, obračunima i nesigurnosti sigurno nije ništa "zadovoljavajuće".
Zadovoljavajuća je očito samo institucijama koje godinama pokušavaju statistikom prikriti stvarno stanje na terenu. U zemlji u kojoj se nakon svakog teškog krivičnog djela javnosti poručuje da “nema mjesta panici”, postalo je važnije kontrolisati narativ nego stanje sigurnosti.
Dobro su na press konferenciji naružili i novinare, jer objave prije nego stignu zvanični podaci MUP-a!? Kažu to nije dobro! A, da je njih čekati mi nikakvih informacija ne bismo ni imali.
Naravno da postoje operativne informacije koje ne trebaju biti javne, ali pozivanje na “medijski pritisak” često služi kao izgovor za sporost, netransparentnost i izostanak odgovornosti. Javnost ima pravo znati šta se dešava, posebno kada institucije godinama uvjeravaju građane da je sistem stabilan dok broj incidenata raste.
Pa, ministar Marijo Marić kaže da ne treba donositi “preuranjene zaključke”. Ali građani ne donose zaključke na osnovu društvenih mreža niti 'lažnih' medijskih natpisa, već na osnovu činjenica dva ubistva, pokušaj ubistva usred Mostara, fizički napadi, povećanje broja krivičnih djela s nepoznatim izvršiocima i konstantan osjećaj da se nasilje normalizira. Posebno treba naglasiti da su napadi mahom inspirisani nacionalnom netrepeljivošću, ali o tome MUP koji je pod kontorolom HDZ-a ne spominje!
Iza birokratskih fraza o “izolovanim slučajevima” krije se suštinski problem, sigurnosni aparat reaguje tek kada se nešto dogodi. Preventivni rad gotovo da ne postoji ili nije vidljiv. Policijski sistem ne može se ocjenjivati uspješnim samo zato što se nakon ubistva pronašao osumnjičeni.
Suština sigurnosti je da građani imaju osjećaj zaštite prije nego što se zločin dogodi, da ih niko neće napasti jer nose dres Veleža, Iskre ili državna obilježja!
Da paradoks bude veći, MUP se hvali i time što su poslovi “uredno obavljeni” uprkos nedostatku kadra. Ali upravo je to pitanje koje godinama ostaje bez odgovora zašto se sistem doveo u stanje kadrovskog kolapsa?
Zašto se tek sada govori o prijemu 200 kadeta kada su stotine policajaca otišle u penziju?
Zadovoljavajuća sigurnosna situacija možda postoji u izvještajima i konferencijskim salama. Na ulicama Stoca, Mostara, Čapljine i drugih gradova HNK-a građani vide nešto sasvim drugo, sistem koji uglavnom kasni za problemima i institucije koje više brane vlastiti imidž i političku partiju koja ih je postavila, nego osjećaj sigurnosti ljudi koje bi trebale štititi.
Jer ako su dva ubistva, pokušaj ubistva i rast nasilja pokazatelj “stabilnosti”, onda je jasno da je jedino što je pod kontrolom zapravo MUP. I to znamo pod čijom, Dragana Čovića i HDZ-a BiH.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija
Dan palestinske kulture u Sarajevu: Tradicija, muzika i gastronomija u znaku prijateljstva i solidarnosti
Oni bili FGR, a mi radikali: A sad adio, a sad adio...
