U japanskom selu Nagoro lutke vas posmatraju iz svakog ćoška

(Patria) - Shikoku je najmanji od četiri glavna japanska otoka.

Smješten je južno od Honshua, a prostire se na 18.800 kvadratnih kilometara između unutrašnjeg mora Seto i Tihog okeana.

Obuhvata četiri prefekture - Rhime, Kagawa, Kochi i Tokushima, prenosi Punkufer.

Ujedno, riječ je i o najrjeđe naseljenom japanskom otoku.

Pretpostavlja se da na njemu živi otprilike 3,8 miliona stanovnika, a populacija se neprestano smanjuje.

Shikoku ne samo da djeluje napušteno, taj otok to uistinu i jeste.

Zbog izazovnog planinskog terena otežan je ekonomski razvoj - ondje nema velikih industrijskih centara ni puno radnih mjesta, pa mladi odlaze trbuhom za kruhom u velike gradove poput Osake i Tokija.

Zatvaraju se škole i trgovine, a u mjestima ostaju samo uglavnom ljudi treće životne dobi koji žive od penzije.

Visoka koncentracija stanovništva starijeg od 65 godina posebno je vidljiva na izolovanim područjima otoka.

Neka od njih pomalo se pretvaraju u gradove duhove.

Nagoro u dolini Iya jedno je od takvih mjesta. U tom udaljenom planinskom selu nekada je živjelo 300 stanovnika.

Danas ondje nema žive duše - tek stotine lutaka u prirodnoj veličini koje svjedoče kako je nekada izgledao svakodnevni život u tom mirnom mjestu.

Lutke muškaraca "glume" radnike komunalnih preduzeća koji obavljaju radove na cesti i rade u polju te se bave drugim aktivnostima.

Seoska škola koja je zatvorena 2012. godine ispunjena je lutkama učenika koji su je nekada pohađali.

Izradila ih je i postavila Tsukimi Ayano, čija je porodica napustila to područje dok je bila dijete. Vratila se u Nagoro kako bi brinula o svom ocu.

Napravila je lutku po njegovoj slici i stavila je na polje, a s vremenom je "ovjekovječila" i druge stanovnike koji ondje više ne žive.

Nagoro nazivaju selom lutaka, a izgleda kao da je ispalo iz kakvog horor-filma.

Posjetila ga je i ekipa kanala "Yes, Theory" na YouTubeu, koja je željela istražiti zašto se Shikoku rijetko posjećuje i u njemu sve manje ljudi živi.