Od Dejtona do Brisela preko Laktaša i Mostara: Samo još dva zakona… i BiH će ući u EU taman kad i Somalija!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Ako ste kojim slučajem posljednjih dana bacili pogled na naslove ili politička saopštenja, mogli ste pomisliti da je Bosna i Hercegovina pred historijskim iskorakom — fali nam, kaže Trojka, HDZ i poneki pasivni SNSD-ovac iz lože, još „samo dva zakona“ da nam Evropa širom otvori vrata pregovaračke sale. A onda ćemo, valjda, svi zajedno u Brisel — ako ne vozom, onda barem metaforično, kroz još jedan PR balon.

No, kao i svaki put dosad, stvarnost je nešto manje glamurozna od priče koju vlasti pokušavaju upakovati u evropsku foliju. Opet se prodaje stari bosanski politički trik: uzmeš dva problematična zakona, nalijepiš etiketu „evropski“, i nadaš se da niko od Evropljana neće čitati sitna slova. Nažalost po domaće šefove kabineta i autore ovih zakonskih bisera, neko u Venecijanskoj komisiji očito ima naočale i dosta vremena.

Za one koji nisu pratili: riječ je o Zakonu o Sudu BiH i Zakonu o VSTV-u, na koje je pomenuta komisija sasula više od 80 ozbiljnih primjedbi. Da, dobro ste pročitali — više od 80. I sad pokušajte zamisliti šefa kabineta koji pokušava objasniti svom ministru kako je nacrt „europski“ kad mu Venecijanska komisija praktično piše esej o svemu što ne valja.

Naravno, najveća fora u cijeloj priči je što ova dva zakona, koja bi trebala biti ogledalo evropskih standarda, zapravo rade potpuno suprotno: cementiraju političku kontrolu nad pravosuđem i nastavljaju forsirati etničke kvote tamo gdje im nije mjesto ni po Ustavu, a kamoli po evropskim principima. Ukratko — da se kod nas i dalje sudije biraju po sistemu ko je čiji, a ne ko zna posao.

Na tu temu se jučer oglasio i Željko Komšić, koji je nakon sastanka s predsjednikom Evropskog vijeća Antonijom Costom hladno priznao ono što svi znamo: „Usvojimo zakone, nazovemo ih evropskim, Brisel nas poljubi u čelo i vrati na početak.“ I tako u krug. Ako vam ovo zvuči poznato — to je zato što ovu epizodu gledamo već 15 godina.

Problem je, kako Komšić kaže, što evropski standardi baš nikako ne pašu uz dejtonsku logiku etničke podjele i političkog nadzora nad institucijama. Ali šta je Dejton, nego dokazana metoda da vlast ostane gdje jeste, a država tapka u mjestu? Uostalom, teško je očekivati od HDZ-a, SNSD-a, pa ni Trojke, da kopaju jamu sopstvenim privilegijama.

A kad zavirite u primjedbe Venecijanske komisije, sve vam bude jasno. Oni fino kažu: „Birajte ljude po stručnosti, a ne po krvnoj slici.“ Vlast odgovara: „Može, ali haj’ da prvo vidimo ko je naš.“ Komisija poručuje: „Sud BiH treba suditi po težini krivičnih djela, a ne po tome gdje je ko rođen i gdje je sud smješten.“ Vlast odgovara: „Može, ali samo da prvo vidimo ko će nam sjedit’ na klupi.“

I da budemo iskreni, sve bi ovo bilo komično da nije pogubno. Jer na kraju, kad se ovakvi zakoni usvoje, najveći gubitnik je država. Pravosuđe ostaje pod kontrolom HDZ-a, SNSD-a i političkih satelita, a Bosna i Hercegovina se sve više pretvara u laboratoriju za kontrolisanu demokratiju. Nažalost, Trojka tu ili svjesno igra ulogu korisnog idiota, ili zaista misli da Brisel ništa ne vidi.

A vidi, itekako. Evropsko vijeće još u decembru 2024. jasno je napisalo: „Poštujte presude Evropskog suda za ljudska prava i mišljenja Venecijanske komisije.“ Ako se to ne poštuje — a ne poštuje se — o kakvom evropskom putu pričamo? Još i kad su im u oktobru 2024. vratili Zakon o javnim nabavkama, o sukobu interesa i onaj isti Zakon o VSTV-u na doradu, neko bi normalan rekao: možda da sjednemo i naučimo lekciju. Ali ne — ovdje se i dalje igra na kartu da Evropa neće primijetiti.

I zato — BiH neće do Evrope dok ovdje evropske standarde fingiramo, a pravosuđe šivamo po mjeri HDZ-a, SNSD-a i njihove udružene PR sekcije. Vrijeme je da to konačno i otvoreno priznamo, pa da barem znamo na čemu smo. Ako ništa, bit će lakše podnijeti novi hladan tuš iz Brisela.