(Patria) - Najbolja bosanskohercegovačka plivačica Lana Pudar osvojila je 15. februara bronzanu medalju u utrci na 200 metara leptir na Svjetskom prvenstvu u Dohi.
Pudar je u finalu utrke dionicu preplivala u vremenu 2:07.92, što je bilo dovoljno za bronzanu medalju, prvu za našu zemlju na svjetskim seniorskim prvenstvima.
No, priča o Laninom uspjehu ima i pozadinu, onu ljudsku, za koju se medalje ne dodjeljuju, ali koja nas Bosance i Hercegovce čini tim što jesmo, ma gdje bili. No, u ovoj priči i jedan Libanonac imao je veliku ulogu u kreiranju podrške za našu Lanu. 
Alem Genjac, Bosanac koji živi Dohi na Facebook nalogu objavio je priču koja otkriva kako je Lana Pudar dobila veliku podršku na bazenu u Dohi, a sve zahvaljujući Libanoncu dobrog srca.
“Nekoliko dana nakon osvojene medalje Lane Pudar mene jos drže emocije i razmišljam kako bi sve to bilo bez publike.Publika je neko ko vodi takmičare do pobjede i čini ga živim. Tako smo se i mi osjećali živim tog bronzanog dana. Moram da pređem na priču kako smo dobili brata za dva dana. Nikad brže rođenje, hehe. Naime odem na trku kvalifikacija sa suprugom i par prijatelja da gledamo Lanu u kvalifikacijama. Čekajući da kupimo karte preko aplikacije mobitel mi blokira i ja onako nervozan gunđam kako ćemo zakasniti i propustiti utrku koja traje nešto više od dvije minute. Ugledasmo čovjeka i upitah ga prodaje li karte a on će na to da ima za nas i da ne moramo platiti. Uzmemo 3 karte i uđemo. Poslije završene utrke ga nađem i zahvalim a on će meni: treba li mi za polufinale? A ja onako malo začuđeno kažem da treba. Upita me Abbass koliko 10, 20, 50? Malo i bezobrazno prebroja koliko bi nas možda došlo kažem mu 60 a on će na to reći dogovoreno. Jedino što karte mogu preuzeti tek pred utrku. Ja potvrdih dolazak i obavijestih dio naše zajednice u Dohi da imamo 60 karata, nerazmišljajući koji je to rizik, priča Genjac o nevjerovatnom spletu okolnosti.
Genjac s Lanom Pudar (Foto: Facebook)
Kako kaže, obećati je karte ljudima iako je čovjeka vidio prvi put.
“Šta ako ne dođe, osramotih se, heheh. Kontam, valjda je čovjek pošten iako sam bio izvaran hiljadu puta a još ovaj stranac prolazi mi kroz glavu. Šta bi ga to činilo drugačijim od drugih prevaranata? Kako god, mi dođosmo na bazen i Abbass nas dočeka s kartama. Pade mi kamen sa srca. U velikoj grupi potpuno druga atmosfere na bazenu. Inače, na bazenima posjeta je veoma mala. Velika podrška Lani i ulazak u finale. Po izlasku ja se opet zahvalim Abbassu po ko zna koji put, a on me ponudi kartama i za finale. I sad čuda, dobijemo duplo više karata. Pravi poklon malog čovjeka, mogao je ponuditi i nekome drugom razmišljam”, navodi Genjac.
A onda je došao trenutak istine.
“Napokon finale i radost kod svih nas. Gledam u naše navijače i razigranu djecu i razmišljam kako bi to bilo sablasno bez nas na bazenu. Još nam samo medalja treba, razmišljam u sebi. Svi se potajno molimo, a kad je tako onda Bog i učini da bude. Iznesemo navijanjem kao na nogometnoj utakmici Lanu do bronze zlatnog sjaja. Nikad veći ponos kod nas Bosanaca, puni sebe kakvi i jesmo. Šta će nama ostatak svijeta, mi imamo Lanu bronzanu zlatnog sjaja. Naravno, Abbassu javljamo za osvojenu medalju i slikanje. I tako mi dobismo jednog Libanca za brata. Hvala Abbass”, navodi Genjac na kraju priče o velikom djelu jednog Libanca, sreći bh. navijača i uspjehu Lane Pudar.
Dobri ljudi lako se povežu, a kada je tako, medalje moraju doći.
Komentari (0)
Prijavite se za komentiranje
PrijavaJos nema komentara. Budite prvi!
Galerija
Galerija
Minuta
Sve →Iz drugih kategorija
Ne treba našoj djeci Guardian da im objasni Bosnu, treba im Džeko kao uzor i priče o onima koji ostaju!
