CIK BiH NA POTEZU Slavenovo porijeklo - tiha patnja hercegovačkih Hrvata: Ragužov fašistički napad na Kovačevića!

Na Dan pobjede nad fašizmom, fašistička ustaška guja odlučila je da pokaže da je fašizam i dalje tu i da pokušava kroz institucije sistema napadati ljudska prava, demokratiju i sve ono što odlikuje antifašistička društva. I naravno one koji zagovaraju i žive antifašizam.

Na konferenciji za novinare održanoj u Mostaru nebitni lider nebitne stranke HSP Nikola Raguž ispalio je da se vezano za kandidaturu Slavena Kovačevića obratio Centralnoj izbornoj komisiji BiH, otpravniku poslova Ambasade SAD-a u Sarajevu Johnu Ginkelu, kao i Vladi Republike Hrvatske, tražeći zaštitu ustavnog i demokratskog poretka te legitimnog predstavljanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

"Stava smo da hrvatsko državljanstvo, odnosno hrvatski pasoš, ne smije imati niko ko radi na štetu hrvatskog naroda. Ukoliko Kovačević ustraje na kandidaturi kojom se narušavaju prava hrvatskog naroda, smatramo opravdanim razmotriti i mjere oduzimanja državljanstva, kao i trajne zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku u skladu s važećim propisima", izjavio je Raguž.

Prije svega, čini se da Nikola Raguž ima problem s činjenicom da je Slaven Kovačević porijeklom iz Zagreba. Ta činjenica nanosi bol Ragužu i njegovom miljeniku Draganu Čoviću, pa moraju igrati ulogu “Hrvata nad Hrvatima”. Za razliku od Kovačevića, koji vuče porijeklo iz dvije metropole, Sarajeva i Zagreba, pomenuti dvojac poskoka suočava se s hercegovačkim porijeklom, a to je očito problem za dokazivanje arijevske klase Hrvata.

Za razliku od Kovačevića, koji se zalaže za ljudska prava, jednakost i evropske standarde, Raguž, Čović i slični politički akteri ostaju zarobljeni u ideologijama prošlosti, pod sjenom ustaštva i projekta Herceg-Bosne.

Raguž je politički nebitan pijun, a HSP BiH stranka bez ozbiljnog izbornog značaja. Koliko je to neozbiljan projekat pokazuje njihova web stranica koja postoji ali ne funkcioniše. Baš kao i sama stranka. HSP i ima tu ulogu, da praktično služi isključivo kao produžena medijska i politička ruka Dragana Čovića. Iako bez stvarne političke snage, kroz društvene mreže i javni prostor šire opasne poruke isključivosti, prijetnji i političkog progona.

Pozivati na oduzimanje državljanstva Slavenu Kovačeviću, čovjeku koji koristi svoje zakonsko i demokratsko pravo na kandidaturu, predstavlja klasičan oblik fašizma. To nije zaštita hrvatskog naroda, nego brutalni pokušaj zastrašivanja i eliminacije političkih neistomišljenika metodama koje pripadaju najmračnijim ideologijama evropske prošlosti.

Zbog ovakvih poruka, Centralna izborna komisija BiH morala bi reagovati po službenoj dužnosti, jer djelovanje HSP-a izlazi izvan okvira demokratskog političkog djelovanja i ozbiljno narušava izborna pravila. A ta pravila su jasno precizirana s obzirom da su izbori raspisani.

Sankcije ne bi trebale uslijediti samo zbog kršenja izbornog procesa, već i zbog otvorenog promovisanja fašistoidne retorike.

Raguž, HSP i njima slični očigledno zaboravljaju da nisu svi Hrvati u BiH ustaše niti fašisti. Postoje Hrvati koji baštine antifašističke i partizanske vrijednosti, koji vjeruju u jednakost svih građana i odbacuju politiku mržnje, podjela i nacionalističkog ekstremizma.

To što pojedinci antifašizam pokušavaju prikazati kao prijetnju, dok istovremeno rehabilituju ili relativiziraju fašističke obrasce ponašanja, njihov je politički i moralni problem. Fašizam ne može i ne smije imati mjesto ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini.

Posebno je sramotno da se upravo na Dan pobjede nad fašizmom šalju ovakve poruke političkog progona, nacionalne isključivosti i prijetnji. Oni koji danas zazivaju oduzimanje prava drugima zbog političkog djelovanja ne štite narod, oni ugrožavaju same temelje demokratije.

Ali, to nije nešto što već nismo vidjeli od Dragana Čovića, pa takvo ponašanje njegovog sljedbenika Raguža nije iznenađenje. Jer, šta očekivati od političara i stranaka koje zagovaraju modele aparthejda, jer su toliko puta uhvaćeni u prevari da im ni njihov narod ne vjeruje.

A fašistički element takvih jeste povod i da se i pravosuđe zapita kakva mu je svrha postojanja.